nevolje. Ćesto nam mnogo koristi, da ostanemo što ponizniji, ako drugi znadu za naše pogreške te ih prekoravaju. Ako se ponizimo radi svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće umiriti sve, koji se na nas srde. Bog štiti i
blagoslovljenim pepelom da bismo se sjetili kako smo stvoreni od pepela i kako ćemo se smrću vratiti u pepeo, te da se ponizimo i činimo pokoru zbog naših grijeha dok za to imamo vremena.
jalovom diplomacijom i vanjskom politikom, što bi htio. Manji je problem nacionalni ponos, već je grozno što i kad se ponizimo (nekad moraš pojest i g.) ustvari ne dobijemo ništa, nitko nas ne šljivi. To je pokazatelj koliko smo bijedni. Isto tako
koju nam Gospodin daje, a to ćemo ostvariti ako postanemo slični njemu, ako se oplijenimo od svoje umišljenosti, ako se ponizimo i predano stavimo u službu drugima, ako svoju ljubav usmjerimo prema svima, a posebno prema onim najpotrebnijima,
koja se zavukla u srce poput lopova ni ne primjetivši da sam zapala u najgore zlo.moje iskustvo govori da kada se ponizimo srcem i čeznemo svom dušom za gospodinom okajavamo i činimo pokoru za taj grijeh, odlučimo poći cu priznajući da smo
mislima. Dali smo im život. Vjerovali smo da smo mi te misli. Kasnije smo počeli kritizirati druge, u lažnoj nadi da ako ponizimo druge, da ćemo tako uzdići sebe. Naši vlastiti osjećaji neadekvatnosti doveli su nas do toga da smo se nepravedno
ustrajnošću i nepokolebljivom revnošću koje Krist potiče u svojim suradnicima. ponizimo svoja srca pred Bogom, moleći Ga da nam oprosti što smo zanemarili ispunjavanje evanđeoskog naloga. Sagradili smo
bahat i razularen odgovor (bez obzira što ima pravo jer je ona jedna od NJIH) ali jednostavno. što bi mu Isus rekao??? Ne ponizimo li se, ne zamolimo li kajući se oproštenje za zastranjenja, sve se plašim bliske budućnosti.
sebe same) mi tada činimo kardinalnu grešku pa ulazimo u obračun, ne sa zlom u toj osobi, nego sa njom samom. Mislimo ako ponizimo i pokorimo tog čovjeka, da smo uspjeli. Sva tragedija tih počinitelja uviđa se tek nakon izvršenog čina, nakon
i prima nas u svojoj ljubavi u kojoj nam oprašta i daje milosrđe. Neki kažu da je grijeh uvreda Bogu, ali i prilika da se ponizimo kako bismo uvidjeli da postoji nešto ljepše: Božje milosrđe, rekao je Papa istaknuvši kako je vjera dar i čin koji nas se
Bog naš Stvoritelj, Otac nebeski koji se objavio u sinu Isusu Kristu i da nas On ljubi takvi kavi jesmo ali da se pokajemo i ponizimo i priznamo vlastiti grijeh i krivicu i da smo nemoćni bez Njega Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog sina da ne umre
dokaza? Koristimo li prijetnje u razgovoru s djetetom? ponizimo ? Uvažavamo li dovoljno vlastito dijete?
, već preuzetnost da možemo sve sami. Kao što Apostolu tako i svakome od nas Gospodin pruža svoju svemoguću ruku, ako se ponizimo znamo ju prihvatiti: "Dosta ti moja Milost" Evo što piše Paskal u svojim "Mislima ":" Bog kršćana, jest Bog koji daje
sa sniženim tonom, hodati na jedan umjeren način, čuvati duh siromaštva. Preporuča se također da tražimo prilike da se ponizimo u služenju, vršeći poslušnost, pokazujući slaganje, i sve to sa puno jednostavnosti; ili izbjegavajući da se
području koje nazivamo Dubrovačka biskupija. Ponos i radost zbog toga što jesam to što jesam Ne zato da druge ponizimo ili ih smatramo manje vrijednima. Bože sačuvaj Upravo obrnuto, naš ponos i radost se nalazi u tome što su nam povjereni