kutku Našeg doma.. posteje me digla a onda me uhvatila rima Evo nešto mi danas pisanje
divi takvim smutljivcima, pa nam onda i predsjednik ZAMPA posteje IKONA DEMOKRACIJE sa savjetnicima poput Dejna J
zalaskom dana, potrčati ću u susret snovima, usred tople posteje dočekati mjesečinu i umor smiriti zagrljajima naših
srce izdati sta pisen istinu... Odoh... lagano galopon do posteje ... Frrrrrrrrr.... P. S. Sritno nasi Pakleni, Farmeri,
uzet ćemo primjere iz djela Miljenka Smoje. Prvo, kuverta o posteje . - Je, je, fala bogu. Ne mogu se potužit. Lagala bi kad bi
A kad san doma, onda san ka u škatulu. Moj kantun, moja strana posteje , kantunal s librima i karton za pisat. I pet-šest kemijskih
zatvori ponistra, nema šanse da ti i jedna kapja prodre do posteje . Ali, ništa to ne bi vridilo, ne bi mi bilo ni po gušta da me
tretman. A pokaza mi je i prostor za posadu. Na njih pet četri posteje . Tako da uvik jedan dežura. A sve zbijeno, tisno,
razmazeno deriste (uvijek sam ga branio, ali cini mi se da to posteje evidentno), jer je napao covjeka koji na taj napad nije bio
mi stavu niku škatulu za bežično korištenje. Da ne moran iz posteje skakat u tinel spajat se na telefon. E, brzi su. I, evo, dok ih
se zakoniti nevoljko odlijepi od mene rano ujutro i iz tople posteje , umisto na obiteljski doručak (a jeba te, mi to i tako nikad
tutnji, ništa ne čujen. Dok se Ane ne nakrmi, Ane se ne diže iz posteje .
hm... nastavak bilo cega. No na opce cudjenje izvukoh se iz posteje i u sobi u kojoj nema grijanja bijase toplo, otvorih prozor i
(to je vjerojatno bio produkt smrdljivih kalceta ispod posteje ), no odmah sam, okom sokolovim, uočila momački nered i
bura I jučer ujutro je puhala, nisam se žurija sa dizanjem iz posteje . Mriže su mi bile a di će.. na buru. Sinoć sam kasno legao na