, pa tako budućnost ima modalitet proizvoda. Nagrada je uvijek tamo da bi bila viđena, ali nikada je ne možemo ugrabiti. Postmodernistička strategija razlikuje se od svoje modernističke protuteže po tome što obećava trenutačno zadovoljenje: Ona lišava

na postmodernističku životnu strategiju nisu sasvim pozitivni. Dok modernistička strategija izaziva paranoju, postmodernistička ima drugu nuspojavu: posljedica istjerivanja sablasti smrtnosti pokazala se kao kolektivna nesposobnost da

je glavna razlika između te dvije u tome što je moderna fikcija sklona u prvi plan staviti epistemološka pitanja, dok se postmodernistička fikcija bavi uglavnom ontološkom strukturom književno konstruiranog svijeta / svjetova. Jack, uhvaćen u zamku

jedini čin kojega moramo zasigurno svi izvesti bez ičije pomoći, bez nade da ćemo ga ponoviti ako pogriješimo prvi put. Postmodernistička je fikcija, dakle, kako to vidi McHale, zdrav način suočavanja s vlastitim konačnim ograničenjima. Mislim da je to i

i apostrofirala kao gradbenu komponentu Rončevićevog likovnog izraza jer se u njemu i iščitavala već spominjana postmodernistička doktrina kroz tu specifičnu, a već i tada (80 - tih godina) visoko vrednovanu slikarevu praksu. Naime, Rončević je

je netko širokogrudan, automatizmom mora biti u pravu. (Barem katkad to ne mora značiti to. Vidimo, primjerice, kako postmodernistička misao rastače Velike priče)

neki oblik predstavljati eto baš to i to poprimiti značenje koje onda postaje općepoznato i prihvaćeno. Postmodernistička teza o prvotno arbitrarnom, čisto semiološkom karakteru arhitektonskih formi ne djeluje jako uvjerljivo suočena sa

se čudo 3 D-računalne animacije neočekivano preko noći prometnulo u svjetski hit. postmodernistička zafrkancija redatelja Andrewa Adamsona i Vicky Jenson ušla je u konkurenciju festivala u Cannesu, osvojila Oscara za

o autentičnosti. Kada je riječ o videodnevnicima, jednu od mogućnosti promišljanja u tom smjeru sugerira nam postmodernistička i postkolonijalna etnografija, gdje se film i video sve više nastoje upotrebljavati radi razvijanja vizualne

, Moore se ponaša jednako kao i bilo koji umjetnik koji djeluje u nekom drugom, ozbiljnijem mediju. Začudo, njegova postmodernistička formula uspjela je i ne samo da se, potkraj osamdesetih i tijekom devedesetih, u nezanemarljivu broju počela

markirano mjesto dosljedno realizirano. Tako je, među rijetkima u svojemu naraštaju, krenuo onim putem kojega je postmodernistička estetika nanovo potvrdila i otkrila u mediju slike kao vitalan likovni jezik funkcionalan na svim razinama. Naime,

se kanadski pjesnik Christian Bök složio s tim, ali možemo biti sigurni da bi njegov pothvat zapanjio i najskeptičnija postmodernistička gunđala. Naime, nakon 11 godina rada, Bök je uspio napisati pjesmu ' Ksenotekst ', i to na zavojnici DNK koja je potom

za ovo naše postmodernističko, relativističko i sinkretističko vrijeme, jest tolerancija. Ali što bi bila ta postmodernistička tolerancija i što ona u sebi sadržava? našeg "Novog doba ". Takva tolerancija je nijekanje bilo kakve, a pogotovo

sa životom, ali i obrnuto. Ta vrtoglavica kod Kertésza, dakako, nije u znaku estetike i nije nikakav manirizam i postmodernistička fantastika, ta vrtoglavica ima etičku težinu i značenje egzistencijalističkog apsurda, pa cijeli roman završava

Marko Marulić, Split Postmodernistička utopija o odgoju kao pukoj gratifikaciji, o lažnoj moći institucije kad zadire u primarne odgojne odnose, o obitelji