i neupućenom promatraču teško razumljivi. Dio vijećnika koji se iz Canjuginog političkog prometnuo u neovisno posttuđmanovsko vijeće promijenio je samo dlaku, ali, poput vuka, ne i ćud. Oni svoju ulogu razumijevaju kao tipično cenzorstvo kakvo

scena kao takva postala je monotona, stereotipna i prilično destimulativna za medije koji su na nju orijentirani. Posttuđmanovsko vrijeme tražilo je odlučne nekorumpirane lidere i reformatore koji će na jednoj strani ući u radikalan sukob s

spasiteljski najavljivana, njemu jedinom uspijeva proklamiranu pomirbu pretočiti u narodnu sinergiju. Da je u posttuđmanovsko vrijeme taj testament postao njegova romansa, utopija, na koju se danas može gledati s dozom naivnosti, potvrđuje

Goldstein, Rajko Grlić, Mira Furlan, Žarko Puhovski, Slavko Šajber...). Ova imena i njihovo držanje u Tuđmanovo i posttuđmanovsko vrijeme valjalo bi ime po ime analizirati, jer, naravno i tu ima razlika, neki su javno iskazivali antutuđmanovske

naroda i bio savršen izbor hrvatskog puka, da bi se danas njegovo djelo napadalo sa svih strana, a Hrvatska zagazila u posttuđmanovsko vrijeme, koje ima obilježja lažne demokracije i nezavisnosti. Tuđmanovo djelo treba braniti, kazao je Zidić pa

promjena vlasti predstavlja novi izazov za hrvatske politologe, pa dr. Mirjana Kasapović ovako opisuje to posttuđmanovsko razdoblje: Promjenom vlasti 2000. godine stvarno smo izašli iz faze autoritarne politike. To znači da se

i nemilosrdno i samo kad mi ubije još ono malo volje za stvaranjem onda sam uistinu gotov, onda bolje da me nije. posttuđmanovsko društvo mi sve više liči na kraj mojeg sna s početka priče. S jedne strane su stada ovaca, a s druge strane čopori

još dok je Tuđman bio na samrtnoj postelji u bolnici u Dubravi. Canjuga je smatrao da će uz pomoć Mamića preživjeti posttuđmanovsko razdoblje u Dinamu i hrvatskom nogometu, a Mamić je u Canjugi, tadašnjem predsjedniku kluba, vidio najbezbolniji i

HSLS s 12 na 25 mandata (dvostruko više) posttuđmanovsko razdoblje obilježeno sluganstvom i zanemarivanjem vlastitih interesa

, homogenizirana samo željom da, prepuštajući vodstvo neokomunistima, prigrabi vlast, ona nije mogla, iako je posttuđmanovsko vrijeme nastupilo, stati iza nedorečenog programa "druge republike" i predstavila je još nedorečeniji program

baviti tek u drugoj polovici devedesetih, kada je Tuđman već bio na odlasku i kada su se zauzimali startni položaji za posttuđmanovsko razdoblje

zbog oca nacije nije želio dati glas posvađanim frakcijama HDZ-a što ih je za sobom ostavio. HDZ-ove frakcije U posttuđmanovsko razdoblje HDZ je ušao oštro podijeljen na dvije frakcije, koje su se svim sredstvima borile za prevlast: desnu, koju je

Paviljon u Zagrebu organizirana je konspirativno pripremljena svečanost na kojoj je ta Murtićeva grafika kao prvo posttuđmanovsko odličje iz Račanovih ruku a u režiji Nine Pavića dodijeljena hrvatskim kulturnim i javnim djelatnicima,

sve činjenice razborito bi donosio odluke. I za vrijeme bolesti, kada je većina međunarodne zajednice čekala na posttuđmanovsko razdoblje (Amerikanci su mu davali najviše 6 mjeseci života nakon otkrića bolesti) imao je snažnih državničkih