potrka: slične riječi i sinonimi

bijahu u suhoziđu, ma od velika kamenja i još dobri . Tu i tamo je trebalo zabiti koju škalju, i to Potrka odmah obavi . Trebalo je izmijeniti pet-šest merteka to će prekosutra u muši usjeći ; trebat će i stotinjak

oglas

svu našu dolinu i brda oko nje, pa mi izbroj sve stare dubove . Tko će to, diko moja zapjeva tužno Potrka kao da nariče . Kamo li sre će da je tako Nu ima ih svega sedamdeset i šest . Znam svakoga i u glavu

tkati, u kojoj ga kamenici kaliti ? Što ću ja tebi reći ? Pa i to što reče nije malo po običaju polaska Potrka . Nije čas da se lažemo . Čovjeku gode laske i kad zna da su laske . I kad su bezočne, gode mu . Nu

talenata, a vidim, daklem, da ni jednog ne zakopa . Gdje su ti moje ruke za motiku pokuša se našaliti Potrka . Ja sam te usto naučio čitati i pisati Daklem, i računati, što ti neće biti naodmet ako pametno

dopušta . Vidim, habit je . Vidim, okrupna prilika ... O da je meni takav pas čeznutljivo uzdahne Potrka . Don Pavao ga preču pa nastavi : Eto, moj don Petre, to sam ti, daklem, hotio reći : sve što živi

mljacnu vlažnim usnama : Baš studena Velika je stvar studene se vode napiti . Stani Možda je to ono Potrka sine, možda je to ono životno : studene se vode napiti . Svakom se čovjeku u ovom času istina ukazuje

kao da se trepavicama čempresa pokriva . Čega li se stidi sirotinja moja ? Ne znam, radosti odgovori Potrka premda je dobro znao na što djed cilja, jer ma odakle polazio, uvijek će istom doći . Pogledaj malo

daj da žile čupa, ne daj mu da umre, da neslavno u miru pogine Kako mu ne dati ? upita izgubljeno Potrka . Bog te obdari s deset talenata, smisli, daklem Od prosjačkog se štapa ne može više živjeti, od

smrtnika, a to ti je okolnost otežavajuća . Nisam imao zle nakane zamuca iznenađen i pomalo ošamućen Potrka . Dobrim je nakanama pakao popločan odgovori prigodnicom mladi svećenik, a onda se sav zažari kakvu

što roditeljsku krv ne proli . Je li ti to na me kamenom evanđeoskim ? Samo ti krmelje iz oka vadim . Potrka osjeti da mu ruke dršću . Ako se prepusti tom drhtanju, neće moći bijesa svladati . Stoga ukopa prste

ujaci i ujne do crne zemljice klanjaju Kad je mogla baba mogu i oni . A i Josipu su se klanjali odbi Potrka uz nadmen smiješak mladosti koja mora do konca ustrajati . Tako ? Ponadah se da ti digoh mrenu s očiju

Ljudi su sve vidjeli, sve i iziđe kao iz sudnice nakon dobivene parnice . Prvi pa iscjedak prošapta Potrka i protrnu, jer to ne bijaše njegov već djedov glas na njegovim usnama . Čim je zvono zabrecalo, Kikaša

ćemo jesti . Ako je njima noć prijatelj, nije ni nama dušmanin . A u zoru Gdje smo mi do zore klikne Potrka . Pod Zavelim-planinom, Gospe mi Male i Velike, pod Zavelim-planinom, pod zelenom i soli nam na

propišti Divac kroz pocrnjele i izobane zube . Kad krv padne na oči kasno je i starcu pamet skupljati reče Potrka , spokojno podigne kuburu, koju dotad za stražnjicom skrivaše, i uperi je u Divca . A tako ti misliš

neprestano pleše da ta vaša prokleta nezasitna zjala začepi . Grešni smo i neuki, pope skrušeno će Potrka , ali tako kao da tim sve na obostrano zadovoljstvo sređuje : to je tako i ne da se mijenjati . Ludi

očima pa reče : Posjedajte, nabiguzi moji, jednu ću vam pričicu ispričati . Kad sam bio dječarac, kao Potrka danas, vrag mi ne dade mira, te pod jesen uhvatih mladu lastavicu, pa s njom u gajbu . Hranio sam

ispod pet kruna reče Šimun . A kad mu Potrka pruži dukat od dvadeset kruna i on ne imađaše uzvratiti, Potrka odmahnu rukom : Lako ćemo Dat ćeš mi još tri oke slanine, dva ovčja šljuka, ovaj stari ambarčić da

uvijek će istom doći . Pogledaj malo bolje i odmah ćeš se domisliti koje se to kuće stidi A to kliknu Potrka kojem se, tobože, tek sad razbistrilo kud djed smjera, pa zacvrkuta tvoje, diko moja, tvoje se

usta rasturiše sve ono što je čovjek vascijeli život pomnjivo slagao . A ja budala prekori se u misli Potrka , a ja budala, htjedoh se za tu marvu ko i djed razapeti Oni su Sve su to oni Stoka jedna, samo žderu

crknite u Crkavicama dobaci netko i skri se drugu iza leđa . Ne, ljudi Ne, braćo Strpite se još malo, Potrka će već nešto bolje smisliti, za sve, za sve Ko što si i za se smislio U Crkavice, crkavico opet

jednako Pa tako : jedno množi, dvoje dijeli dok sve troje ne ode k vragu Bilo bi najbolje domisli se Potrka da svatko po jedno dijete ima, pa ne bi morao ni međaše u oranice ni klinove u pamet Tada bi i mene

dobra koza, mljekata . I nađe je u Šimuna Crkavice . Ne mogu ispod pet kruna reče Šimun . A kad mu Potrka pruži dukat od dvadeset kruna i on ne imađaše uzvratiti, Potrka odmahnu rukom : Lako ćemo Dat ćeš

ruke, e da gospoda, poradi lude seljačke pameti, ne bi trla guzice do ove naše vukojebine . Prvi put Potrka stade na stranu puškara Zele i gotovo radosno promrmlja : Nego, poslušaj ti djeda Divca, noktom u

ožujsko sunce uvele obraze miluje . Na drugoj postelji mladi kapelan, očiju oborenih, prste gnječi . Kad Potrka uđe nijedan se ne pomače nit ga pogleda, tek don Pavao šapnu : Sjedni podno nogu i budi miran . Zvao

usput navrni u Imotski, pa upitaj suca ili odvjetnika kako bismo do svoga došli ? Do čega ? iznenadi se Potrka . Do dijela Do kuće, do vrta i oranice Namakao je pokojni . Imam ja na to pravo uživanja, a i ti

vrta i oranice Namakao je pokojni . Imam ja na to pravo uživanja, a i ti imaš štogod . Jok odlučno će Potrka jok i stotinu puta jok Ni koliko je crna pod noktom Kad sutra vide Potrkine dvore, onda će po cijeloj

ključara Petra stupi . Kano paša prošapta do posljednje žilice prožeta ponosom . I bio je paša tvrdo će Potrka i od ženskih okrenu glavu da suzu zadrži i paša, i vezir, i care Sulejmane, aman Sulejman Baš kad

pobrinuti, a to nešto bijaše sve . Dok je baba Anđuka s braćom i nevjestama tugu dijelila, dotle je Potrka pažljivo razgledavao napuštenu kužinu . Zidovi bijahu u suhoziđu, ma od velika kamenja i još dobri

zasukivati rukav . Vidjevši da je vrag odnio šalu i da će ga ovaj osobenjak omiški na mrtvo premlatiti, Potrka se predade : Nemoj, bolan Ja onako, od vraga i željan ljuta razgovora, pomalo odugovlačim, a ti

poslušat ću te . Don Pavao sklopi vjeđe, s razumijevanjem kimne mu glavom, pa se obrati Potrki : Potrka , momčiću moj Evo me Zvao sam te, daklem, em što si mi drag, em što si bistar, em što nas neka

i razumjela . To hoće reći da bi se i ti radije udala za doktora nego za pokojnoga djeda ? badnu je Potrka . Ne umijem ti reći, dušo moja, kad me osim pokojnoga nitko i nije zaprosio . Nego usput navrni u

svi štapovi Kikaševi Eno im, pope Pa nek sa svim tim na dno jame Dvovrate I hoće Hoće, svetoga mi Potrke ovaj, Mate, imenjaka moga, evangelista Nek se valjaju, nek se koturaju Čini mi se da si se i ti

poslao šip-kartu Ne, ljudi Ne, braćo Ne preko debelih crnih voda, ne preko debela mora gotovo zajauka Potrka , zaboravivši na smiješak i na samac dub, a sjetivši se zakletve kojom se zakle don Pavlu na njegovu

štapa i razabra mukli odjek Divčevih nesigurnih koraka . Kakva je ono strka u Spišinu komšiluku ? izbaci Potrka u jednoj riječi i rukom pritisnu srce da ga njegovo mahnito udaranje ne oda . Ugledavši ga na repašu

s mukom stečenih fiorina, nego i prokletstvo dične kuće Špalatrinove hodanjem uz nos Bogu . Tada se Potrka nečem domisli i snažno prihvati djedovu ruku : Poslušaj me na čas, diko moja, bolji si To što kažeš

Aržano : dernek je, nova crkva tek učinjena bit će djevojaka ko ramenjaka i šakaraca . Ih uskliknu Potrka kao da mu za to treba na Aržano Gdje je njega, tu je i derneka Tako je, bogme, pametno djedovo potvrdi

oganj ne opepeli i krv ne vrati Razgovarat ćemo . Nećeš ni beknuti, janje moje . Šesnaestogodišnji Potrka nadiže ramena i vrat isuka ; da se mogao u ogledalu pogledati, vidio bi junačinu koji je tri turska

proklinjala izbezumljena starica, koja prepuštena bujici gorčine tu gorčinu u slast pretvaraše, da je Potrka blago ne uhvati za mišicu : Ne trudi se, jadnice moja, i ne čeprkaj kletve iz pameti . Da sve urokljivke

pedeset i sedam kruna . Baš lijepo rekoh sebi u sebi, ni djed Kikaš ne bi skupio toliko . Baš lijepo, Potrka moj, živote moj predragi A onda me neki crv za utrobu ujede, i što bliže kući sve to žešće grize

u mene ni od Božjih ni od vražjih očenaša ćara nema . Pa on i ne traži ćara ni šićara ravnodušno će Potrka . Što onda uškopljene gude škopi Vidjet ćeš, Šimune, šišnuti Šimune, kad se oriti stane . Kikaš

katekizmu . Jest to, po Božju . Nu, zašto po ljudsku živimo ? Puno me pitaš, diko moja pogruši se Potrka iskreno ožalošćen što djedu u muci ne može pomoći . Nitko to ne zna . Ja mislio da to svatko jednom

mojom obnemoglom rukom blagoslovi svemogući Bog Otac Sin i Duh Sveti . Amen . Ali, djede zagrcnu se Potrka i ne umjede ništa više reći . Kikaš mu položi ključić na dlanove, na kojima suze otopiše prljavštinu

kupa smrznuta mjesečina, gušća od mlijeka i žuća od rascvjetala nevena . Iš, lijepi vas vrag odnio Potrka zastade na stepeništu sunčanika i pogleda prema onoj strani otkud dolazi prigušen šapat . Tamo kraj

da su živi kad ih nikad okom nećeš vidjeti, ni uhom čuti, ni prstima opipati Vrtirepka se bacila na Potrku kao snop žalosti i tako ga grčevito obgrlila da je nisu mogli odvojiti, a suze ko izvor-voda . Potrka

već preživaj u zapećku i podiže ruku na udarac . Udari je, i usred ću te srca sotonskoga zaurlika Potrka kroz suze bijesa, te se poslije i sam čudio kako mu kažiprst sam od sebe ne povuče obarač . Jokašu

Ne petljaj vile u ljudske ludosti, nerazumno dijete uozbilji se Divac . Siguran da će ga poslušati, Potrka se zavali u repaš, prebaci kuburu preko krila i spokojno sklopi oči, ne zato što bi mu to godilo

počeše smijati sve iskrenije i spontanije, gotovo razuzdano I smijahu se tako dugo, dugo, sve dok Potrka ne baci pogled na don Pavlov dlan, na stručak ljubica, koje su baš kao živo čeljade svojim majušnim

smiješak već iznuđeni odsjaj smiješka u komadić voska utisnut . Već ćeš ti meni omekšati zaprijeti mu Potrka i toj se prijetnji od srca nasmije, baš onako kako je zamišljao : široko, prostodušno, dobroćudno

može tebi, sinovče Tetko Livoguza A kad svih sedmero, do najmlađe Tomice Copčeve, odgovoriše : Tebi Potrka još jednom sastavi oko sa svakim okom pa reče : Čuli ste što djed odredi Čut ćeš ti sve djedove i bogove

roge van Otkuda ti toliki novac koji ja ne mogu dobiti ni u pola godine ? A ja u dva mjeseca ponosno će Potrka otkud i kako neka ostane između mene i Sveznajućega E, neće valaj Za to si morao pušku ponijeti i

ključa dva, gaće ključa s obadva, ma prekasno, to se zna Drugi put ovako : Nije ljudi, mala stvar, Potrka je gospodar, on imade ključa par : ni za dvore ni obore, ni ambare ni konobe, već za ono jadne robe

jedni drugima i dobru noć požele, već se svaki zakukulji u svoju opću nevolju i pokuša oko ubiti . Potrka se i opet pripi uz djeda Kikaša i došapnu mu : Kako bi bilo, diko moja, da ti opet, kao ono u Gorici

jasenovim plotom ograđen za kozu : kad već smrdi, da bar ljudima u nos paru ne ispušta . Osmi dan reče Potrka : Eto, babo moja, nabavih ti svega do Božića Nije trebalo, sunce babino, ima baba braću . Ma bolje

se, daklem, i smijte, smijte se i stade se veselo smijati, zaista veselo i od srca . Don Petar i Potrka pridružiše se tomu smijehu, ispočetka usiljeno i mučno, a onda zaraženi don Pavlovom iskrenošću i

na carski, a ? Sjed-sjed, pa sjedi . Pitao sam kakva je ono gungula u Spišinu komšiluku obrecnu se Potrka kao što bi se i pokojni obrecnuo . Prepušten toj nenadanoj sreći i ne sluša opsežno Divčevo pripovijedanje

ko i kukavica : kuku Aj, aj, jade moj, treba nešto bolje smisliti . Poslušajte ovo, na priliku : Potrka , zlotrka, čanjak pure iz trka, pa ga ćapi protrka . Al on ima ključa dva, gaće ključa s obadva

ne skidajući s Potrke pomalo ispitljiv a pomalo zabrinut pogled . Ej, Šimune, Šimune tugaljivo će Potrka pucaš od smijeha, šišnuti Šimune, a morao bi se u sazama topiti . Hahaha Reci ti njemu, hahaha Reci

gnijezdiprkna nijedna Kikaš ljutito dune, skoči na noge i uputi se prema sjeveru . Djede zazove ga Potrka zaboravio si na Prpin dočić, da nam prnje i znanje malo protreskaš . Nisam zaboravio, sine, već

muškarci i odviše zadržaše u Spišinu komšiluku, dogodi se da dođoše kući istodobno sa ženama . Ugledavši Potrku u repašu, Jokašu krv podli oči, te se bijesan zaleti na sina i ne primjećujući ustrašena Divčeva

do zore O večeri naše E da te taj prokleti drijem ne hvata, da ti se oči same od sebe ne sklapaju, Potrka bi cijelu bogovetnu noć skakao po kamenju oko kuće, po kamenju što tihano živi i pritajeno diše,

mogao nabiti od sramote u svijet djenuo i tko zna čiju njivu zagnojio . I neka mu presudi nemilosrdno Potrka kad nije umio krv krvlju sprati, ko moj dični sedmodjed Prpa : sve do kučeta i mačeta Kano preklani

upetljao u bogohulne poslove i sama gvardijana, oca fra Rajmunda Rudeža, i na kraju, ti si, moj Potrka , svetu vjeru oskvrnuo, obeščastio i ukaljao učeći neuki puk hercegovački strašnom krivovjerju, da

Osloni se na Potrkinu ruku i pođoše kao dva prosjaka iz prosjačke kuće, zaboravljena prije nego s oka . Potrka se okrenu u potajnoj nadi da će ipak koga srce zaboljeti . Nu svi bijahu zaokupljeni sobom i onim što

nikakva vika ni odrješitost ne bi pomogla, da ne bi Divca i Podlivoguza : ili bi kubura planula ili bi Potrka iz repaša, a možda i iz ove doline suza vrcnuo . Ovako se, kao po dogovoru, Divac baci među noge

slijepi prosite na gluhoću da si bilo što izmislio, rekao bih ti : sjekirom po vodi Ali ti si se, moj Potrka , poigrao Bogom i njegovom svetom voljom, upetljao u bogohulne poslove i sama gvardijana, oca fra

sad me dobro i čuj i počuj : na svijetu ima mnogo više zidova nego ih ovom ludom glavom možeš probiti Potrka se otrgne, ubojički ga pogleda, stisne zube da pregrize kletvu i bez pozdrava izleti iz Župnoga dvora

cesarsku vojsku doslužiše : Copčev Luka i Jokašev Ante, rečeni Krile . Ali ni oni ne bi otišli da ne bi Potrke , jer Kikaš u početku nije htio ni čuti o njihovu odlasku videći u tom rasulo ne samo s mukom stečenih

svega do Božića Nije trebalo, sunce babino, ima baba braću . Ma bolje je štogod i svoga imati reče Potrka , koji je već prve večeri vidio tko su i što su braća, zatim se maši rukom u džep pričuvaj mi ova

mrsna . Usta se spekla, prkno sraslo, i da se četvrti dan ne namjerih na Jurešine prosjake, umjesto Potrke našli bi sasušenu oskorušu . Muka je to iz Jurešine torbe jesti, makar ga i zableušio da sam ko slučajno

svud seoski momci zveckaju čavlima, šipkama, otpiračima, ožezima, priklodima i svakim vragom : Nȁ, Potrka , nȁ Nȁ ključe, nȁ ključiće Nȁ, mali, nȁ Ovaj me omiški dopuz okrsti sotonom, a krune uze Eto,

svi te đavli ćulili i ćukali, i kikom ti kotlove prali Ćukaj ti, goljo, ćukaj osmjehnu se u sebi Potrka pa nastavi razmišljati . A djedu Kikašu bijaše na muku da mu taj i takav goljo od Matana Bilina ugavljanim

oštrinu oštrice kuša . O djede, moj djede, što ovo nastade odmah poslije tebe zavapi u sebi užasnut Potrka i u bijesnom očaju zgrabi prvi šakarac s međe i zavitla ga na Jakišu, već pijana od krvava plesa .

car i gospodar, Maruka opusti ruke i mirno sjede na stopicu, a sve žene za njom . Kad svi posjedaše Potrka ih opšeta pogledom pa progovori : Od kada je ove kuće od onda je u njoj i gospodara Kad u njoj gospodara

slijeganjem ramena dade znak drugim ženama da ga poslušaju . Kad žene svukoše Kikaša, opet se pojavi Potrka , koji bijaše skoknuo u prigrađenu djedovu sobicu, pojavi se čvrsta koraka i tvrda lica, skupljenih

će i stotinjak ručica ozimice da krov prekrije to će od Marka Katića pozajmiti . Kad je sve razvidio Potrka zvecnu s onih šest dukata, što mu ih djed pred smrt u šaku turnu, pa pođe niz komšiluk raspitujući

dogovoru, Divac baci među noge Jokašu, a Podlivoguz mu iskrenu ruku . Posjednite ga ondje zapovjedi Potrka koji ne bijaše svjestan da je za dlaku kosi smrti izbjegao a svi ostali, muškinje i ženskinje od Kikaševa

djecu u kamen usađivati i komšije odvraćati, da preko debeloga mora ne plove . Kunem ti se šapnu Potrka i odmah uvidje da suze neće moći zadržati, a uvidje i to da je baš on djedu svjetovao, da unučad

da zemlje nikada nećemo izgubiti nu okljaštrit će nas i smanjiti, a gospodare ojačati i umnožiti . Potrka moj, ti si već u šesnaestu krenuo, daklem, više nisi dijete, već momak i odrastao . Zvao sam te

kud mi onako bezobrazno pod ploču, a mene ostavi da se sam grebem po ovom grebenom svijetu Oko podne Potrka se vrati i povede Kikaša kući nekoga Šimuna Kavčića, marvinskog trgovca, koji je prije carskoj a

se misao ili djelo s djedovim poklopi . A ona na Biloj vlaci A ona u Graovoj pasici, a ona zanese se Potrka i učini mu se : nȁ, sad će se prsimice na ploču prućiti i glavu u studenu vodu zagnjuriti . Ded sad

nečem izuzetnom domisli a nema s kim o tome gdjekad porazgovoriti, isto je kao da se i nije domislio . Potrka ko zrno, začas, i don Pavla na logu zateče . Postelju dogurao do prozorčića na somiću u njoj se nadigao

bistre Šuice i dok su gladne prosjačke oči rsku kožicu već devet puta kroz vlažne zube protkivali, Potrka je po deveti put od riječi do riječi djedovu majstoriju prenosio, nek se bolje upamti . A kad deveti

gospodarstva našega iz nedostojnih ruku svojih na ruke najdostojnijega među vama položiti udostojim se i hoću . Potrka , sokole naš, rastvori dlanove svoje i ključ ovaj primiti udostojiš se, za dobrobit plemena našega

njegovu mišicu, a podmuklo se reženje uobliči : Daj ključeve, marvo pogana Poput zaskočene životinje Potrka se otrgnu, odskoči i u trku se probi kroz gomilu, koja je mrmljala molitve namjenjujući ih više za

svjetlu bjelasaju se Vrtirepkine gole uzvrckane guzičice . Uspalile se, pa ih hladi . Neka pomisli Potrka , još jednom pogleda Vrtirepku koja je sveđer stajala iskrenute glave preko ramena, ljutito promatrala

po čelu i zadovoljno se nasmiješi . Dašto, nego ovo ovdje, diko moja, dašto naceri se suučesnički Potrka , a u sebi pomisli : Lijepo li je voditi stare razgovore i iščinjati se da ih prvi put smišljaš Kikaš

Potrku kao snop žalosti i tako ga grčevito obgrlila da je nisu mogli odvojiti, a suze ko izvor-voda . Potrka moj, jedini moj nikad ti neću zaboraviti i samo je on razumio da kaže nikad ti neću zaboraviti, i

šesnaestogodišnjoj Copčevoj kćeri Tomici, skide joj s vrata ogrlicu nanizanu od morskih pužića i gurne Potrku među lopatice : Hajde, i kad doznaš naći ćeš me pod onim dubom . Moram ovoj marvi pokazati : kad Kikaš

dijete kažider strini svojoj kakvo to zlo počinismo, te na nas takve čine i čari baciti hoće ? Umjesto Potrke odzove se Kikaš glasom strašnim i sveprijetećim : Što počiniste pitaš, o luda ženo Nije li šukundjed

krivljavinu dvogodišnje Livoguzine Oskoruše, niz čije se nogavice cijedilo . Nosi tu malu obrecnu se Potrka na Livoguzu, pa ih opet sve opšeta pogledom, i žagor začas zemlja upi čuli ste, velju, što djed

ždrijela dašću, to šake, to bubotci, koža puca i rebra rskaju Tko li je drugi, da mu je vidjeti I Potrka oprezno izviri preko međe baš u času kad je Jakiša kao junac glavu podvio i iz zaleta je tako zabio

kad je tako razumjede ga Šimun znam da si u ljutoj nevolji, jest džabe, nu, eto, na put je Božji Potrka ga probode ispod oka : Baš ti hvala na srcu dobrostivu Stoga sutra ne izvodi konja na pašu ; trebat

Vidiš, a on bi ti rekao isto što i ja i onako ko što puškar Zele reče Jakiši Spišinu : Da si ti, moj Potrka , na moje ime prosio, da si ljudima, primjerice, govorio kako bolujem od neke gadne boljke koju

i umrlin svojin . I lipo mi ga upokoji puno mi je noge lomijo . Iz tog slatkog snatrenja o grobovima Potrka spuzne u još slađe oživljavanje uspomena, koje je s djedom nizao i tkao po širokom Božjem svijetu

Toliko blago pa da u zemlji sagnjije uzdahnuše žene očima, no ipak se šutke posla prihvatiše . Sam Potrka crveni peškir od pet aršina oko djedove glave savi, sam mu pripašaj pripasa i u nj umetnu kuburu,

kakvu krpicu veličine dukata, uvezle kakvu zvjezdicu od crvene i zelene vune oku najljepše . Kako je Potrka među onim mostarskim drangulijama, donio Vrtirepki i dva mirisna sapunčića, to sve djevojke iz sela

... ako je neko imao neko slicno iskustvo da mi objasni sta je najbolje .. hvala unaprijed : ) matan potrka 20.10.2009., 19:40 trebam mali info ? radio sam u firmi našeg velikog gazde TOdorića te sam imao ugovor

ako bi se tužbom utvrdilo da postoji ugovor na neodređeno onda bih morala odraditi otkazni rok ? matan potrka 10.09.2009., 18:39 stvarno hitno pitanje te molim odgovor radmi na određeno u jakoj firmi ... prije15

u koju je sindikat učlanjen, ako je učlanjen u neku, pa iznijeti cijeli slučaj i okolnosti . matan potrka 13.09.2009., 08:25 situacija : na bolovanju sam zbog ozljede na radu ( bit će potvrđena ovaj tjedan

smiješno je . Kako smiješno, pobogu ? Evo ovako . Kaže meni naš pop : Potrko, sinko, tako mene zovu, Potrka , ti za se u prošnju ideš, ma ne bi bilo zgorega da i za svog pastira noge protegneš . Ne za me,

po ono nekoliko jadnih ljudi što mu se osmjehnuše škrtim udvornim osmijehom . Među njima bijaše i Potrka , koji se od prekjučer zatekao kod ujaka, kod njega i spavao, pa jutros na uranku svrnuo u puškarov

svrnuo u puškarov viganj, da mu puškar neke kukice iskuje . Jesu li ti ove dobre ? upita ga Zele . Potrka mu preko ramena potvrdno kimnu, zaštitnički uze pod ruku razočarana popa, izvede ga iz vignja i šaptom

zaštitnički uze pod ruku razočarana popa, izvede ga iz vignja i šaptom upita koliko novaca ima . Potrka se najprije snebi taj novac bijaše odavna prekrižio, a po duši njegov nije bio kad ga je za popa isprosio

uvrede u naglosti izrečene, a potom mu stade dobrotu kovati u zvijezde . Ne trči pod rudo šapnu mu Potrka samo je Bog dobar, a Potrka zna što čini . Moj ćeš kukuruz podijeliti onima koje ti ja nabrojim i

a potom mu stade dobrotu kovati u zvijezde . Ne trči pod rudo šapnu mu Potrka samo je Bog dobar, a Potrka zna što čini . Moj ćeš kukuruz podijeliti onima koje ti ja nabrojim i šapnut ćeš im, onako izdaleka

kupi i čekaj ; ako ne bude, grabom natrag, pa uzdajmo se u Boga i ječam kupreški . Kad se podnoć Potrka s punim kolima vratio na Šestanovac i upitao za don Petra, rekoše mu da je odjašio u Split . Vele

rekoše, tako im svaki reče, i svaki srce i dušu otvori, ali kesu nijedan . Bog će i cesar Ovo odmjeri Potrka od šake do lakta i progunđa u sebi i za se, ako ovom ludom vodenjačom ne mućnem, sve će lijepi vrag

čarobnjačkih i smumljačkih . Bit će samo riječ tvoja, molitva i psalam tvoj I ove godine šeste po svom odlasku Potrka posla stotinu i četrdeset kruna, a ja mu poslah novu devetoricu : Miju Mrkušića rečenog Izdušak,

gnjide puljao . Ona prva devetorica bijahu o Božiću svrnuli kući, a kažu da ne bi ni svraćali, da ih Potrka ne nagna, budući se kako veli zarekao don Pavlu, da će ljude, ma kud ih vodio, svake godine djedovskom

svakovrsnu robu raznose : cic i bez, dimit i cajg, somot i pipitu, žuticu, telamadonu i što ti ga znam . Potrka im robu nabavlja u Sarajevu kod nekog Žudije Šaloma, a oni tu robu velju preprodaju po selima raznoseći

život proživjeti, čist i opran Dok je taj i takav i mnogo opširniji Keko nabrajao sve što mu treba, Potrka je sa svojim vječno slatkastim smiješkom, gledao preko njega u čovjeka što se upravo pojavio u vratima

baš na meni i nekako olako, bez crne i bijele, odjedared ? Ne ljuti se, kume Keko slatkasto će Potrka ja vas, eto ko kvočka piliće, i vezirsku vam gozbu za trideseti rođendan Valja i mene razumjeti .

poslije ? ustraja s bezobraznim smiješkom Šimaga Mali . A poslije joj vrazi ne bi noge sastavili nakesi se Potrka , leđimice se hitnu na postelju, podmetnu pod glavu tri jastuka od samih pahuljica, pokaza Šimagi

bili Ma moram ti s ćaćom početi i završiti, jerbo se drukčije ne može . A ti kako može promeškolji se Potrka u postelji, da se što udobnije smjesti . Godina Vukojarca dođe, i da ne bi tebe, moj Matane Potrku

. Onda ćemo ovako okretan je Šimaga kad ti ono od kuće ispari E, e, od onda, od onda razblaži se Potrka i stade se zadovoljno milovati po bradi i podbratku . Kad ti ono ode, ljudi šćap za štape, sunce

pusto Kikaševo stanje stekli i namakli Ispuljalo se, moja Vrtirepko, ispunjalo s lažnom će sućuti Potrka , baš kao da Vrtirepku gleda i njoj govori . Potom se slatkasto obliznu i namignu Šimagi uh, srce

svi bi pucali od smijeha, samo bi Bog krišom zaplakao Ima Bog nad čim i pametnijim plakati otrese se Potrka a ti Boga ne uplići dok o pogrdi govoriš Ćaća ti je predbaci mu Šimaga, no videći nož u Matanovu oku

brȅ, lele što to beše ? Pre neg parnu, uuu mnogo ukvaren, sve svoje i tvoje unuku zavesti I sin ti Potrka ukvaren, još više od dede, uuu . mnogo ukvaren, da gu u majku seckaš tede sve tvoje da uzme i tebe

paru vole I sve će za paru da dȃ, a poslednju na kurvu da spiska, mȍre, gadan bekrija Aha osladi se Potrka e, Fato, Fato, mnogo si ukvarena Hehe Matan će i posljednju paru od kurvu da izvuče Sveti moj Ante

triput sedam dvadeset i jedan ćup dukati ot caru Trojanu U ćemane da udaraš A udari li kako ? smijucka se Potrka . O, udari Dan i noć, noć i dan Nema ti više ni krčme ni pjevačice . Puljkaj kamen po kamen, koji

pumperice ne prekriše dronjke Da se i u samo zlato okujemo, opet ispod njega : koža prosjačka Da mu je Potrka i sto puta učinio koliko je učinio, Šimaga se Mali s ovom bogohulom ne može složiti : Muči, Matane

poslije duga, duga propitkivanja udostojiš se brata prepoznati A je li se i on skovrljio ? prekinu ga Potrka . Tko to ? Jokaš, da tko drugi Ti jedno te isto ko i kukavica : ku-ku Nije, vrag ti ga odnio . Uspravniji

jogunjasto june i gizdavo djevojče . A gleda li on u njih ? Tko ? Ma ćaća mi Jokaš, da tko ljutnu se Potrka . Gleda, gleda, ma bolje bi bilo da ne gleda . Samo pljucka u stranu i ronza : Ih, što mi se ona

Mali kao uostalom i nitko iz sela ni iz okoliša nije mogao ni razumjeti a kamoli odobriti zlu krv koju Potrka tolike godine na oca nosi . Dobro, kad mrena na oči . I majku se zakolje . Ili kad je strava, kao

i dugovječan na zemlji bojažljivo prošapta Šimaga . Kad ti to tako dobro znaš Zapovijedi podrugnu se Potrka onda posigurno znadeš i to, da je u nebu veća radost poradi jedne nađene ovce, nego poradi devedeset

prekri Potrkino čelo, podreza smijeh i nekako ga plašljivo i nevješto zabašuri čašicom šljivovice . Potrka se promeškolji na postelji, pa upita kao kroza san : Sjećaš li se, Šimaga Mali, kad si me ono prije

trti nije dobro . Prevrne se ko čamac kad ga suviše zaljuljaš . To kano meni se prevrnula ? ljutito će Potrka . Ne kažem da ti se prevrnula, da si lud, već, eto, nekako drukčiji . I svaki je od nas nekako

nj ne uskoči koje zrnce graha, baš kao oj u pjesmicu Vidim, braćo, muke su to nesvakidašnje reče Potrka žalostivo i namignu ostalima, premda i nije trebalo namigivati stoga kažem, budimo ljudi i kršćani

pas i kučak i kučkin sin Srbiguzica podiže lopaticu od odojka u namjeri da je Galeši o nos prelomi . Potrka , koji mu cijelo vrijeme bijaše za leđima da se neviđen može slađe smješkati, uhvati ga za ruku,

nekadašnjih na zdjeli najvrednijih podanika : Samo budala misli da mu je carovati u selu kad nije ni u kući Potrka opet reče : Nikad ništa iz gliba ne vadi osim vlastitih nogu A on je sve ove vražje glibote iz gliba

misirsku Lijepi skakavčići, baš lijepi, lijepi ti ih vrag odnio Sito Vlašče gore nego pašče, misli Potrka gledajući sva ta zajapurena lica, sva ta bijesom i srdžbom sasušena usta, koja baš ludo na nj svaku

posao ih upućivao, oprao ih i obukao, od marve jedne ljude učinio . Ubij Vlaja, pusti vuka, misli Potrka , i još misli, koza pašče odoji da joj kosti grize Gamad jedna usrana Kao danas mu je pred očima :

onda nije ljudski dvore graditi, a mater pustiti da premine od glada Nu, vidi kučka, bjesni u sebi Potrka , i kučkina sina . Ma tko je o tom govorio, tko mater spomenuo I ono preminu umjesto crkne Baš fijeno

vrelomlačne igre prolomi se u bašči silna graja i smijurina, a na vrata deset ruku udari . Tko je ? prenu se Potrka . Svoji smo odgovori namah deset glasova . Potrka na brzinu navuče hlače i iziđe na dvor . Bijaše ih

a na vrata deset ruku udari . Tko je ? prenu se Potrka . Svoji smo odgovori namah deset glasova . Potrka na brzinu navuče hlače i iziđe na dvor . Bijaše ih svih osamnaest prokletih neharnih skakavaca . Malom

pruži Matanu snop računa : Molit ću fijeno, pogledaj po što nam Žudija a po što ti daješ odjedared Potrka uze račune kao da ih od sluge uzima, pa preleti okom ostalu gospodu neharnike : A ti, seljančiću

sagraditi zacijuka Puljalo . Bog vam dao i troje Ma sve mi se čini da ćete natanje srati reče gotovo očinski Potrka , ogrli trojicu vjernih i ugura ih u kuću . Oni koji ostadoše na dvoru, usprkos zatvorenih vrata,

otpuštam . Ma što govoriš skočiše sva trojica kao jedan ali vrijedan ako treba, i krvi ispod vrata Potrka samo kimnu glavom i nasmiješi se : Nismo mi za krv, već za paru određeni Ti, Skočimišu i Kozmuzu

iznenadio, već i ustrašio : nikad se ne zna kad će i odakle će ti divljaci nož isukati . No što je Potrka duže bjesnio, njemu se sve više krvi u obraze vraćalo i sve više lukava smiješka po tankim usnama

lagano je dogura preda nj unoseći mu se u oči onim svojim vječno živahnim i pronicljivim očima . Ali i Potrka zna da o toj bitci očiju sve ovisi, te mu ubod uzvrati . I gledaju se tako, i bodu se tako preko

kot Mehmet i Aptul, kot Ivan i Jovan, kako mu onog daždevnog dana govoraše i Moša ot maramica . Potrka se, tobože, urazumi i odobrovolji, razli smiješak po cijeloj sobi, pa nazdravi Šalomu pomirnicu

stalna mušterija, svaka dva, tri mjesec Pošteno Šalom, pošteno Đava ti se u poštenje popišao, pomisli Potrka , ma svejedno će ta grebena roba stići ondje kud sam odredio, pa i s trista dukata morao skladištara

za šest tisuća ma ne na poštenje, Matan-efendija, ne na poštenje već na palača . Na palača ? zinu Potrka . Hehehe Ti mislila Šalom budala, davala na bombon u ustima, na ruža u oko ot svaka svoja mušterija

Matan-efendija imala palača ot trinaest tisuća Gledajući toliku robu nabijenu u sobi Totice udovice, robu koju Potrka dobi na veresiju, Šimaga Mali uzdahnuo kao pred pasikom koju valja iskrčiti : Nećeš je rasturiti ni

valja iskrčiti : Nećeš je rasturiti ni za dvije godine Ne tari glavu, radosti srca moga nasmije se Potrka sve ću bez soli pojesti što ne ode do svete Kate, zaštitnice udavača . Bolan, rodna je ova godina

obori ko željudu kad krmadi nema Ovo ti ga više nije na riječ, već na nož A ti ga potegni nasmiješi se Potrka s očitim potcjenjivanjem, a onda će dobrodušno sjedni kume Keko, meso moje srdito, sjedni i napij

vrag im nos odnio Ne možemo svi u Sarajevo, troškovi su Ma što mi ne kažete Troškovi podrugnu se Potrka . Roba je bila tako zamotana brani se Izdušak da je ni pas ne bi pronjušio . Tek kad je rastvorismo

cura pipati prije oltara, roba vonjati prije pazara Gospe mi, tako je A odoste li Šalomu ? upita Potrka . Vrag ga odjedared odnese u Beč po novu robu . A da je i bio Ista stvar živahno uskoči Potrka, a

upita Potrka . Vrag ga odjedared odnese u Beč po novu robu . A da je i bio Ista stvar živahno uskoči Potrka , a u sebi pomisli : Dobro da nije bio, jer kakav je gad sigurno bi im robu natrag primio . Matane

malo ti je što se našoj muci naslađuješ, već bi nas još i u veći trošak Ma tko o trošku uvrijedi se Potrka , a onda pucne prstima čika Mikleuš Čika Mikleuš, toči vino vrag ti ga odnio, sve bačve istoči,

posljednji lakat robe rasprodaše . Dok je u slavu toga Totica svatovski objed u kuhinji spremala, dotle je Potrka s vjernom trojkom u sobi rakijicu polagano i s užitkom šutke ispijao . Onda kao da se nečeg važna sjetio

dana usidjeti Zašto onda curu tražiš ? iskesi se Kozmuz . Da joj pod rep gledaš Gospe mi gadljivo će Potrka gušća u ćose brada nego u tebe pamet Šimaga Mali, još mi ne odgovori ? A što ću ti odgovoriti nevoljko

Bog u svemu pokrati, samo u šupljačama izduži . A kako se od srca ne ženiš, uzmi prvu koja naiđe . Potrka malo ustuknu, kao na uvredu, a onda se razvedri i veselo se pljesnu po koljenu : Tako ću i učiniti

u tebi i u svakom stvoru promrmlja u razdrljena prsa . A kad ga Šimaga Mali upita o čemu to ronza, Potrka ga samo šibnu okom, pa će potiho : Šimaga Mali, da te u rosi i suzi okupam, tvoja bi čađava dušica

je i bila : čađavica Pusti ti njegovu čađavicu, već se ogledaj za svojom golubicom upade Skočimiš . Potrka ne reče ništa, već žustro iskorači . No ne učini ni dvadeset koraka kad se opet naglo zaustavi i podigne

Ćorkanovu usidjelicu, pa se iskesi ako bude Manduka ? E, kad bi ti umjesto Boga dijelio nasmija se Potrka , ma ipak se u sebi mrvicu strese . Sada se iza kuka jasno razabra mlađahan djevojački glasić : U mog

jasno razabra mlađahan djevojački glasić : U mog dragog oči jastrebove, na nogama gamašne mu nove . Potrka baci pogled na nove sive gamaše, strignu obrvama, pa potrča prema kuku otpijevajući : Ljubim njemu

Odvjetnik se naglo zabaci na stolicu i zagleda se u nj znatiželjno : Sve mi se čini da si ti onaj rečeni Potrka o kom se po svim rečenim selima rečeno i rječito govori ? Dobro ti se čini nasmija se Potrka . I još

rečeni Potrka o kom se po svim rečenim selima rečeno i rječito govori ? Dobro ti se čini nasmija se Potrka . I još mi se čini da ćeš ovom smicalicom nekom gadno na žulj stati ? To ti se još i bolje čini pistra

i kad mu Nuša pred svjedocima dade deset kruna, koje joj već prije bijaše krišom u pregaču tutnuo . Potrka turi u džep oba ugovora, a izvadak iz zemljišnih knjiga dade novom vlasniku : Metni bijele dvore u

zdravih nogu Što ti je to meni Ni tri ure i već sam ti kod kuće Mogla si i s manje rije či mrzovoljno će Potrka , pa se bez pozdrava okrenu i pođe prema poštanskoj kočiji . Upregnuti konji već nemirno topću kopitima

savjetnicima . Čim opaziše vjerenika, sve kao jedna uletješe u kuću i zatvoriše vrata . Ništa od toga pomisli Potrka , te odgurnu vrata bez kucanja kao da i nije prosidba već dan svakidašnji : Markota moj, nemam ti

Kad stvari po dvorima porazmjestiše i ispiše bocu benediktinca nije liker samo za pokojnog Bajamonta Potrka svoje vjerne velikodušno otpusti : Pođite i odmorite se, a ja ću malo pogledati kako to jedno spram

A žena jedva čujno zacvili : Više ni rođenu mater ne poznaš U onom polumraku i u tom sasušenu tijelu Potrka Maruku zaista ne bijaše prepoznao, ali to joj ne oda, već glas povisi i uzvisi : Tko starješinu ne

muža mjesto namjestio, zauvijek i zavazda Onda i ostani tamo, zauvijek i zavazda nesmiljeno odreza Potrka . I ostat ću, ne boj se, dušo materina pomireno će Maruka ma ne po svojoj već po Božjoj volji . I

reče dotučeno skršena Maruka, te se povuče tiho, tihano kao sjena, a i bijaše sjena . Netom ode, Potrka kao da ništa nije ni bilo, a bilo je i još je usred njega dograbi dalekozor i uperi ga dolje, na

Ni Petričeva dotarica ne pronese takve U vatru s tim krpetinama U oganj gorući škrguće u sebi ljutit Potrka , ljutit na se, na dižiglavca Markotu, ljutit na prokleto selo koje baš hotimice, njemu za inat

jednoga koji ne dođe k crkvi da vidi svatove kakve ne skupi ni Sibinjanin Janko, a kamoli Senjanine Ive . Potrka sjaši s konja, te na oči sviju skide iza sedla ruksak prepun robe, uprti ga na leđa, pa gluh na

I na don Pavla uzdahnu don Petar i prepade se hajde sklopi ruke i obori oči pogrdo nijedna I tako se Potrka oženio s ruksakom na leđima, da svom Bogu zahvali na milostivim darovima prošlim, sadašnjim i budućim

nadmetati a bilo ih je dvadesetak, sve momaka mladih neženjenih konje osedlaše pa na cestu izjahaše . Vidi Potrka dadoše Nuši konja najboljega, putast u tri noge, kraljevski što don Luka veli : Puto in tre, cavallo

dobivaju . Ali Zele ne dijeli zalogaje, kao u drugim grebenim svatovima, već im cijele čereke dobacuje . Potrka jaše za njim, sve to gleda i srcem uživa, a još više uživa u djeci, koja sita i napita neprestance

ikad načinio, i pruži je Potrki : Ako od prve, tvoja je Nisam ti ja od puške, već od ruksaka uzdahnu Potrka . Mjesečina je sokoli ga puškar, a u sebi strepi : budala bi mogla i pogoditi . Nije druge, prihvati

svijeći svlačiti Tko ti kaže da se svlačiš A kako ćemo onda ? upita hitro i još hitrije obori oči . Potrka ne odgovori već lijeno ustade, priđe prozoru, zadjenu palce pod prsluk i zagleda se u pustu mjesečinu

Kikašu, kakvo tele načini, sprava ti se sasušila, ko što i je Bar ti ustani i pogledaj svatove svog Potrke , a ne Džoa Amerikanca, lijepi ti ga vrag odnio s njegovom goulden Amerikom Amerika je svugdje za

karte u njedrima, čuvaj je bolje od njedara Ih, da ne bih štogod vidio što nisam vidio podrugnu se Potrka , pa izvuče jednu od desetak olovaka, koje su vječno stajale u gornjem džepiću jakete i u njega i

prvi dan i ču se kako krupne suze stadoše šumno o jastuk udarati . Bolje prvi nego posljednji mudro će Potrka a sad me pusti da račune sredim i nastavi računati trideset janjčića, jaganjčića, sto i trideset

pomiritelja, da i Potrku s njegovima izmiri . Na popovu propovijed, koju dovrši s : Mir ljudima dobre volje Potrka odgovori jednom jedinom rečenicom, popraćenom širokim, dobrodušnim smiješkom : Neka dođe s dobrom

sumnjičavo gledati, pa će spuštenim glasom : Ne prepoznajem te više, ne prepoznajem svog vedrog i poštenog Potrku . Jesi li ti uopće Hrvat i katolik ? Da što sam, kad nisam drugo Neka te za to glava ne boli . Jer

pleten naslonjač a okom kroz bezbrojne ljuske carstva duhova, koje sve brže potiskivaše ovozemaljsko . Potrka to drukčije shvati, pa će zajedljivo preko obješene donje usne : E baš ti hvala na tom što misliš

pjesma sve više krkljala, kao da ne izlazi iz usta, već iz rasječena grla . Neprimijećen ni od koga uđe Potrka i stisnu se do vrata . Napokon će i on to čudo vidjeti . Ali dok je tamo u Srijemu uživao i naslađivao

umjesto namjeravanog : Vratimo se kući sotona izbljuva : Vrati se, oče razmetni Da zlo bude još i gore, Potrka se upravo toj đavaoskoj riječi od srca nasladi i tu paklenu nasladu još više razgradi : Pokloni mi

obrvaše ; zatetura, zaševelja i sruši se na hrpu odbačenih starih vrećetina, nagomilanih do prve bačve . Potrka lagano obrisa pljuvačku i ljudima se nasmiješi izvještačenim smiješkom ; ali taj ga, godinama uvježbavani

li, melje, a sve slatkasto, sve lickasto . Uzalud ga Šalom u nekoliko navrata pokuša prekinuti, Potrka bi se samo srdačno nasmiješio, srdačno ga potapšao po ramenu i brzo mu koju šapnuo : Lako ćemo vrag

onog slugu, i oni su ljudi To nije sluga, to moja advokat Sluga, gospodaru Šalome, sluga ustraja Potrka sve što je oko tebe služi tebi, a da komu će Nu, vidi mi te, zvijezdo moja Danice, jutarnjice i

povukoše da gospodi ne smetaju Šalom u nekoliko navrata i opet uzalud pokuša zapodjeti pravi razgovor . Potrka bi uvijek našao smicalicu da vodu u pijesak svrne . E sad kad smo ovo pogrde podmirili reče dražesno

trbuščiću kaži ti svom pobri što te žulja ? Mjenica protisnu Šalom . A ha, to sam i mislio veselo će Potrka , a onda se smrknu, zabrinu, pa snuždi i na kraju nemoćno odmahnu glavom gadan žulj, gospodaru Šalome

Kikašu, lijepe li igre, skladna li nosanja Gdje je ovo, a gdje tvoj Škiljo iz Zagvozda kliknu u sebi Potrka , koji će cijelo vrijeme voditi dvostruki razgovor, jedan sa Šalomom, drugi s pokojnim djedom, i

Ima jaspra te bridom dlana veselo omete onih desetak kruna i smete ih pred odvjetnika . Ima jaspra i Potrka razvuče usta od uha do uha . O djede Kikašu, vrag mu se budalastom dušom zametnuo Igra li se, igra

ovaj unutrašnji zagrobni razgovor, poskoči na noge i stade pljeskati : Ima melem Ima jaspra Ima dvori Potrka se odmah povede za njim : Ima melem Ima jaspra a onda se snuždi, sneveseli nema dvori Nema dvori ?

gleda zabrinuto, a onda se ponovo razvedri kao dijete koje je proniklo u varku odraslih : Ima dvori Potrka se više ne može igrati, smijeh ga guši, obuhvati rukama koljeno, zabaci leđa unazad i stade se od

vjetrić, koji sve ono što na bubanj dođe s bubnja otpuhne i nasadi tamo gdje je i kvocalo naceri se Potrka , pa stade dozivati i one ispred krčme ; kad svi uđoše upita ih koji će se to od njih isprsiti za trinaest

dvore ... Sve bi se to moglo, gospodaru Šalome, i sam bih u pol cijene kupio kad bi dvora bilo uzdahnu Potrka i namignu Nuši koja upravo pristiže sa Šimagom Malim . Bila dvori, bila, Šalom vidjela Hehe Šalom

Tamo bila dvori od Matan Gospodaru, gospodaru svakom li vjeruješ osim starom prijatelju prijekorno će Potrka , pa se duboko pokloni Nuši Nušo, gospođo, budi draga kako si šesna, pa pokaži sarajevskoj gospodi

poteče . Kad prvi udarac prođe jedva čujno protisnu : Gonila jamac Bože moj, luda li čovjeka uzdahnu Potrka više za se, pa će glasno možeš s tim jamcima mazgi pod rep, da ti malo mirisa saberu onda pogleda

Jokaša pažljivo odiže one poderane vrećetine . Mogla biti tako, mogla i onako otpoče cvrkutavo Keko, no Potrka ga prekinu lica žalovita, do Boga žalovita : A poradi vas ja i jučer odvjetniku Jerkoviću . I Jerković

prasnu Šalom ali njegov ga odvjetnik smiri, jer je osjetio da neki nevaljao vjetrić počinje piriti . Potrka se ne osvrnu ni na jednog ni na drugog, već nastavi svojima : A vi umjesto Žudiju hoćete raspeti svoga

da ne vidi muževo jogunjasto i djetinjasto hincanje . Duševna žena, pažljiva i obazriva raznježi se Potrka , a onda se obrecnu na se ne mekšaj srce, jer će ti ga vrag ženski ko grudicu voska među prstima O

ženski ko grudicu voska među prstima O djede Kikašu, vazda stoj kraj mene, pa uživaj što sve tvoj Potrka radi i kako radi Nušo, uspaljenice, dvanaest mi voštanica uspali, dvanaest svjetlosti apostolskih

mi voštanica uspali, dvanaest svjetlosti apostolskih da se nagledam, da se nauživam od dragosti će Potrka dovršavajući kićenje posljednje korpe galantarske . Bolan Matane, ni na oltaru se ne pali ali joj

svijeća, a on, poganin pomiluj ga po velikom milosrđu svomu od tih vražjih korpetina oltar čini . Potrka privuče naslonjač kupovni na mjesto odakle se pružao najljepši pogled na svu to okićenost, pa udari

Kikašu, i ovako ću s ramena svoga kruh svoj jesti, a korpa sjede na trbuh kao da je s njim rođena . Potrka raširi noge, poda dno korpe podmetnu debeli jasenov štap, pa se ljupko nasmiješi Nuši : Stojder,

svijetu Trči silo nečista, i tri krune donosi ili : otmi se ako možeš A kad ustrašena Nuša otrči, Potrka se zadovoljno nasmiješi i zavrti glavom : Hehe, od prve ti upali moj sveti Otmi se ako možeš Pošto

unosi U Matanovoj je kući sve Matanovo Nuša reče da će crći od sramote ako to selo ispred kuće vidi . Potrka opet reče, ako je do crkavanja, bolje je da crkne hranjenik nego hranitelj zapravo nitko i ne mora

naslonjač kupovni . Nuša ciknu kao da je na zmiju sjela i odskoči s naslonjača tako silovito da umalo i Potrku na pod ne zbaci . Ne ciči, ne boj se Ne sjede od svoje već od moje umiri je Potrka smiješkom i milovanjem

silovito da umalo i Potrku na pod ne zbaci . Ne ciči, ne boj se Ne sjede od svoje već od moje umiri je Potrka smiješkom i milovanjem . Samo ti legi, legi-legi kvočko raskvocana, legi-legi u prijestolje ko u

Što na njoj imaš vidjeti nasmija se mladi Kozmuz . Ono što vidim : mal te nije progorjela namignu mu Potrka , okrene se i pođe na drugi kraj palube . Baš ludo odgovori, ma baš ludo zavrti glavom Kozmuz . Malo

odgovarao : Split, budaletine Svaki ti je grad Split, svaki otok Brač svaka rijeka Cetina dotle je Potrka s korpom na trbuhu šetkao palubom, s ljupkim smiješkom i smiješnim doskočicama mamio starovozioce

onu ludu lučku buku, pa ni makac . Tko zna kolike bi dane ostali tako prikovani i ukipljeni, da ih Potrka ne povuče za rukav i ne odvuče u za njihov džep prikladnu krčmu . Kad pokusaše tri tanjura pašta-fažol

večeri produže, ostadoše u gradu punih četrdeset dana . Koliko i Gospodin u pustinji pobožno ustanovi Potrka neka je i naše pročišćenje njemu u slavu A i jesmo se pročistili, egzercir završili, novom se poslu

kao da nema kraja . To ti je, dušo građevna, Gorski kotar za razliku od Ravnih kotara prevrće očima Potrka ovi su ti ko žena runjavica, a oni ko operušana bula, pa opet po onim obrijanim junak do junaka,

priklapači . Eee velik je Bog i ne plaća svake subote, a kad vam plati Ma slušaj ti, bače prisisni skoči Potrka ako ga tebi Bog skovrlji, meni ga uspravi, i neću ga tebi za volju o komoštre privezati To bi htio

Ako je željezničar, ne može, na priliku, s Rijeke ko ptica, pa dok on buši karte, ti mu umjesto Potrke obijesni smijeh dovrši rečenicu . Pa ipak trojica vjernih ne poslušaše Potrku . Lako ti je njemu kad

karte, ti mu umjesto Potrke obijesni smijeh dovrši rečenicu . Pa ipak trojica vjernih ne poslušaše Potrku . Lako ti je njemu kad je tvrda srca Ne samo što svojoj Juliški uspaljenici nije nikad ništa darovao

pedesetogodišnjakinje, o kojoj je baš tada nastala ona skladna i nekad toliko pjevana slavopojka . Potrka , međutim, odsjede u maloj prizemnoj gostionici u Petrinjskoj ulici, u gostionici koja je obilovala

jednim retkom označen u ondašnjem ne baš veleokretnom novinstvu . Zanimljivo je da ovaj nemar novinstva Potrka i njegovi vjerni i ne primijetiše, valjda zbog toga što cijeli dan bijahu naprosto opsjedani od znatiželjna

naprednom vazda uskogrudna i sumnjičava . Pa opet, iako nije curilo, ono je kapljucalo . Prvo vrijeme Potrka nije ni prodavao, već bio pola dana obilazio trgovce i veletrgovce ogledavajući robu, cijenu i valjanost

a oči im se kukama zakvačiše ko vagoni željeznički . Tu će biti velika loma kliknu radosno u sebi Potrka i prođe pokraj nje namjerno se očešavši bokom o bok, pa promrsi : Šibnu li me munja, šibnu i pogleda

jesi ljudski ti je jad posvud isti Je, gospon, da se razmemo : trebate vi sobu ili flundru ? Vidi Potrka : uvrijeđena, ma ne preduboko, te se stade opravdavati svojim divljaštvom i otvorenim vučjim srcem

srcem, koje ne može odoljeti da ne potapše bedeviju po sapima, da se bar okom o vatru ne očeše . Vidi Potrka : kučki godi ovakav razgovor, smiješak joj se provlači kao oblačić kroz ove zlaćane dlačice, a zjenice

gospon Matan, gospođo, Matan Prosim, gospon Matek, krevet vam je poleg vrata . Kako ? zablenu se Potrka u malu sobicu koja bijaše sasvim ispunjena s tri jelove svijetlosmeđe postelje i s tri uska, preuska

dok ga šiberica nije zamijenila za tračnice . Što može nevoljan čovjek ne bez računa uzdahnu s njom i Potrka kad preko njega pređe svaki vrag koji naiđe Da vidimo drugo i pritisnu kvaku na suprotnim vratima .

smestila kod susede gospe Rozike, koja ima tak lepu sobicu Sutradan bijaše sve uređeno . I tako se Potrka smjesti u samom srcu grada, do parne uspinjače, koju prije osam godina podiže promućurni gospodin

razgledava galantarsku korpu i svako malo pa malo pljeska ručicama i oduševljeno kliče : Kak Kristbaum što Potrka , istina, ne razumije, ali razumije ono drugo, ono tvrdo, zbijeno, ružičasto što neprestano drhturi

klimavom stoliću i povrati stijenj do granice gašenja . Sićušni plamenčić stidljivo zadrhta, pa se ugasi . Potrka ču kako svilenkasta haljina spuznu niz golo tijelo . Naglo se okrenu i u mraku mu se prividi da nekakve

nikaj ne zamišla ona mu je već kazala i pokazala, da se bumo rekli zna braniti kak treba kad ustreba . Potrka ništa ne odgovori, već nekoliko puta prijeđe palcem i kažiprstom preko usnica, bešumno se svuče,

kad ti u svijetu peć svedi u svakom sobičku, a mirisna kučka miriše u svakoj postelji prebire misli Potrka uz dosadno klaparanje vlaka, a onda će glasno kao da mu i vjerna trojka misao prati . I svakoj, bolan

soli obljutavi . O čemu ti to ? ne snalazi se Šimaga Mali . Razočaran što mu životnu misao ne slijede, Potrka zabaci glavu na pregradu odjeljka i promrsi : Velju, ma kud hodio kući ti je doći i na svojoj se vatri

ovo svih ti rana Isukrstovih Jur nas potvoriše, sad nas još i iskriviše Kad krivi i jesmo mirno će Potrka preko zalogaja, a onda proguta pa dreknu što je Što me očima natreso i na prijesno ? Pogledajte se

Ma tko o ramenu škrinu zubima Skočimiš kad od prvog dana znamo na čemo smo Nego o čemu ? iščinja se Potrka . O jajima, o mućcima, svi mu Turci mater grebavali Jedan kopun, drugi vol Ja troje djece ugradio

? ne može a da staru ranu ne pozlijedi je li težak koliko se čuje ? A tko narodu nije težak uzvrati Potrka i ban i Bog, Bože, oprosti Samo što ban tare, a Bog iskušava Je gad, je opak, ma opet moj čovjek

kruha i ruha, ali neće od mene . Veliš, neće od tebe ? A ja neću da se to i meni dogodi izlanu se Potrka , a onda ponovo otvrdnu neka crknu Nisam ja odbacio njih, već oni mene Pa mi još i u lice pljunu kano

mekikarce štogod zapisa, štogod svetih moći od pomoći . Kad don Petar uza sve jadne i tužne zapis ispisa, Potrka ga priveza na zlatni lančić i objesi ga Nuši oko vrata : Nosaj to, silo nečista, moli se od zore

Potrkino : Kud li se prosjedoše ? druga polovica odgovori sa zagonetnim smiješkom : Vidjet će se Sluti Potrka da se sprema neka podvala, samo ne zna kakva . Pa kad u misao domami sjećanje, najednom se stadoše

što će sada, rano ljuta, što će s nama biti ? cijuknu Skočimiš kano štakor mišolovkom pritisnut . Potrka mu ne odgovori već smućen ode Kod črlenog lajbeka da jed u rakiji utopi . Tamo zateče starog znanca

bijaše teško zamjerio, pa ga ovaj izgnao iz službe, te sada vodi knjige gosponu Steineru, u koga je Potrka svu galantarsku sitnariju kupovao i već u opakoj duši smjerao da ga smota oko prsta kao i svoju Šalomu

kako će ovi bedaki si do jednega pocrkati od gladi, jer ih ima više nego kupaca Što koristi uzdahnu Potrka kad ću i ja s njima crknuti E, pa u tomu i je stvar što neće Nije li polag njega, Cveka, i polag

iscifral . Prijateljski, kaj ne i samo za dvadeset pišljivih kruna, kaj ne Varum nain niks prozbori Potrka njemačkim ko rođenim . Kad se kasno uveče nađe sa svojima, onako vinat i rakijat, zapjeva da se cijela

bijele gradovi Srce ti kalaisano u Beču se bijele gradovi, što ne može care Sulejmane, to će moći Potrka Matane Na Beč, braćo Na koljenima ga hoću vidjeti I Beč, i cara, i Kohna Ej, Kohne, Kohne, rudlavi

evo ti dvadeset pokislih orlića, sokolića, tvrda kljuna i još tvrđe vjere Vrag vam je odnio promrsi Potrka , pa će Skočimišu vidiš li sada, mišu, Skočimišu, kako Turci skaču pred topom od rašeljke i čobanima

Početkom srpnja, na udivljenje Bečana, iskrca se na Južnom kolodvoru dvadeset i sedam galantara . Potrka ih lijepo dočeka i ukonači . Sutradan im napuni korpe robom što za gotovu paru, što na veresiju a

dočić, niti ono dolje zemlja Hercegovina već Beč carski sa stotinu gradova A u njemu Frane Josip i tvoj Potrka do njega . I što da ti kažem dobar Frane meni, dobar ja Frani ; kako i ne bismo kad je mjesta za obojicu

Kikašu, s ovog ti je vilinskoga brda dični junak Sobjecki Ivane udario na turske katane Odavde će i tvoj Potrka udariti i odmah nastaviti galantarima pa ću i ja vaše objesiti Potrka priđe k čelu, jedno oko zatvori

turske katane Odavde će i tvoj Potrka udariti i odmah nastaviti galantarima pa ću i ja vaše objesiti Potrka priđe k čelu, jedno oko zatvori a drugo niz jednored pusti, pa kad vidje da vijuga, zareža : Bogu

zid nasloni, pa zakriješti : Jeftine robe, jeftine robe navali, narode Nisam ja narod prodera se Potrka već jedan, bogu ti ćaćina i materina Bravo podrugnu se Potrka . Ma bravo Kad pred Švabom zapneš švapski

navali, narode Nisam ja narod prodera se Potrka već jedan, bogu ti ćaćina i materina Bravo podrugnu se Potrka . Ma bravo Kad pred Švabom zapneš švapski, udari mu hrvatski : Švabo, rode, zjakni mi kakono se

moji Milite i razmilite se plačljivo će Srbiguzica a ja odoh domu svomu . Što je sad ? nakostriješi se Potrka strahujući da bura žito ne razvije prije nego ga i na hrpu skupiš . Ništa, moj Matane Ništa tebi,

Matane moj, očituj mi pute kud si maramice raznosio U Boga i Matana vazda veresije širokogrudno će Potrka , pa okom obreda galantare nije vrag da mu svaki neće na put Božji bar desetak kruna Ako ne za dušu

svaki neće na put Božji bar desetak kruna Ako ne za dušu, onda bar za ono : puć ovdje, puć tamo Kad Potrka svu svoju pastvu sredi i rasporedi neke u Graz, neke u Linz, neke i u Salzburg tek se tada ogleda

veljbabu ni u postelji ne može zaboraviti, i ne zbog njegove topničke vještine, već zbog male mirovine . Potrka joj sve režeći odobrava, ali dalje ne razumije . On ne razumije, a ona pobožna i ćudoredna ne može

dodati . Jedne večeri stisnu zube i pokri se stidom : Popodne dolazio neki gospodin i nudio dvostruko Potrka ne reče ništa, već se povuče u svoju sobicu, iz koje malo zatim iziđe s korpom na trbuhu i kovčežićem

imotsku kuburu, zaklat ću te Ne peri se kubura na žabu, već na srnu i košutu, lane moje polaska joj Potrka . Ona se prikupi poda se kao zvjerčica i gledaše ga očima zvjerčice, a i on nju gledaše tako, te

kralja, sazdani od zlata i optočeni dragim kamenjem Ovo je drugo, i tko zna bi li dovde dospio i sam Potrka , da mu žgoljavi Keko onako mučki ne preote Zagreb . A opet da ga ne preote oteto prokleto nikad ni

zaletio što ti je dan hoda ovamo, dan onamo da čovjek smiri ono mokra đavla u mokrim gaćama Nu otkad Potrka probi nove prtine, uravna nove ceste, povuče za sobom prosjake i mnoge nadničare, te ih prometnu

se ne mogaše sjetiti nijednoga, osim otaca starozavjetnih, a ti i ne bijahu sveci već Žudije . Kad Potrka spomenu da bi se može biti u Turaka našao takav svetac, jer njima Bog po četiri žene dosudi, don

četiri žene dosudi, don Petar u kom se don Pavlov duh bijaše žestoko užilio ne reče ni da, ni ne, pa Potrka trkomice prozorskom hodži o kome se govorilo da je moćan u svakoj zgodi i prigodi . Hodža mu ispisa

ispod pripašaja, ne bi li se štogod i veprove snage u sušno žensko slilo . Kad sam već tu, pomisli Potrka , nije zgorega da skočim i do Bradine, do babe Drndaruše, jednom mi je žestoko pri ruci bila . Zateče

god godina bude kravica neplodna, toliko će ti kasnije teladi oteliti Josipa mi Prevednoga užesti se Potrka ovo je sedma godina i bit će mi ih sedmoro dosta Nato Drndaruša ponovo u fildžančić zagleda, a tri

ni da kihne, pustahiju što Džumbusov kantar izravna ravno na pet oka, ni vlas gore, ni dlaku dolje Potrka pismo i ne dočita, već se uskaka, uznjisa, uzleprša : Orle, širi krila I raširi ih ponad Beča bijeloga

Petar reče da ovo Drugi ne može upisati, jer to nije ime već broj koji se samo na vladare odnosi, Potrka se naroguši : Kralj je svaki onaj koji osim Boga iznad sebe nikoga ne vidi A ja ne vidim, pope, niti

nabaviti, sedlo od šimšira, praporce od zlata, a uzde i stremene od čista srebra uskokoda se bezuman Potrka , pa još bezumnije nadmeno izvadi iz prsluka omašnu lisnicu i izvuče iz nje prst debeo smotak novčanica

smrknutih obrva presiječe sina okom kao sabljom : Pokupi to i gubi se Ili uže za kotlanice pa oko vrata Potrka problijedi kao da ga netko gredom u želudac, a onda se prikupi i usiljeno se osmjehnu, siguran da

gomilu novaca potčinio Pokupi to smeće ili ću ga spaliti Spali Koliko ti, toliko ću i ja razmetljivo će Potrka i ponovo otvori lisnicu . Jokašu se oči zaiskriše . Za nogavicu, o za nogavicu S divljim veseljem

svakovrsnom robom . Netom se s grobljem izravnaše, stadoše da odadu počast mrtvomu . A Matan, rečeni Potrka , udari dlanom o grobišnu ogradu, pa se preko nje cijelim tijelom prebaci a da je ničim osim dlanom

nečista ? Tri presretno kliknu Nuša kojoj napokon puče pred očima . Dva i jedan strpljivo će i učiteljski Potrka , no Nuša ga veselo preduhitri : Tri Matane moj, dva i jedan su tri Drugo je dva i jedan, a drugo

potražiš na ovom velikom papiru . Kako ćeš prodavati, silo nečista, kad cijene ne znaš ? Pitaj me Potrka izdrelji oči na nju, baš kao da pred njim iskrsnu prilika pokojnoga djeda : Ma što, pitaj me ? Pitaj

njegovo golemo čuđenje ne bi ni najmanje sitnice kojoj u dlaku cijenu nije znala . A to drugo naiđe netom Potrka ode, i ne više u Beč tko će Kohnu na oči već u Prag i to zaobilazno preko Budimpešte . Na rastanku

dućan I ptičjega mlijeka sve više sušio i police bivale sve krezubije . Kad se podzimu naredne godine Potrka vrati iz Češke samo se uhvati za kose i riknu kao ranjen medvjed : Kohne, moja Kohne dođi i vidi što

ako ne slova ono barem svete brojeve trgovačke . Amen . Pop iskiti, car pročita i posla učitelja, a Potrka odnese drvenu ploču u Split, pa je sutradan ponovo donese i na staro mjesto pribi . A na ploči je

umiljava, kako ga miluje, kučka razvratna Gledaj Matane Ma što ću gledati, Gospe ti blažene srdnu se Potrka nije naše za gledanje već za prevrtanje, pa prevrći jal krune, jal babe Uh, drž der onu širokulju

ishodnji Tko vam je kriv da kučkama dajete više od onoga što vam Bog dade da im dadete nasmije se svisoka Potrka . A ti ne daješ ? zaškilji zlobno Šimaga Mali . Ne kažem da ne bih dao, ali kadgod kakav darčić ponesem

zlata ? pita žena i već je na ruku meće . Od suhog zlata, baš kao i vi, lijepa gospođo udvorno će Potrka , a u sebi pomisli : Zagrize li, Evo, jabuku, zagrize Čudim se, gospodine ponizno će Potrka da

udvorno će Potrka, a u sebi pomisli : Zagrize li, Evo, jabuku, zagrize Čudim se, gospodine ponizno će Potrka da tako bogat i uman čovjek, sirotinju pred svijetom kudi i narukvicu od čista zlata Bakar intači

ote ženinu cupkanju Što prije rukom u džep, to će prije mir u srce . Sad vidjeste ljudi kasnije će Potrka svojima kako me Bog čuva od uspaljenica . Čim im štogod ponesem, odmah ti pošalje kakva Moravca da

mora uzdići iznad omekopućena mužjaka i zagospodariti nad iskonskom divljinom nasrtljiva jelena ... A Potrka vazda nasrtaše baš kao jelen, nerast i pastuh u jednom biću, pa tako nasrnu i na njen časni rođendan

kojima se molilo samo otajstva žalosna dok se u njihovim pismima kući molilo samo radosna i slavna . Potrka ih je tome još u početku naučio : Na svakom je putu i ruža i trnja, palmina granja pod poplatima i

dvije tisuće kruna, očinjeg ti vida I tko će onda saznati da nijedan od njih nije u bar ni zavirio osim Potrke , kojega triput odvuče učena bećaruša Konstancija Besserova, pa : Bećar pije, bećaruša plaća . Bećarušo

kaliha ( Kod kaleža ) u krčmi koju će kasnije Švejk ovjekovječiti . U ljetu treće godine, taman kad Potrka bijaše zadobio potpuno vjerovničko povjerenje pana Prohaske i kad se u Češku bijaše prebacilo još tridesetak

velikih sakramenata, veliko se zlo sprema Cišćani i Lovrećani udariše na njemačku državu Prepišat će nas Potrka mu istrže pismo iz ruku, preleti ga okom, pa se stade od srca smijati : Gnjide ciske i lovrećke Na

Konstancijom Besserovom bijaše više nego ganutljiv . Nakon cijele noći krčenja i duboka oranja, iznuren je Potrka poljubi u čelo, pa se pobožno prekrsti : Neka nam Bog grijehe oprosti, uspaljenice moja, radosnice

Velika li grada Široka li carstva Tko li će ga pregaziti Tko li će se u koštac s neznanim delijom a Potrka ga razumno hrabri : Nema ti ni delija, ni neznanih Sve ti je to jad svakidašnji, potrkušci i golaći

kroz lanetu probija Gdje si, pusta silo, pusti dvori i dućani pusti ostadoše, baš kao da te dvore Potrka ne pokloni njima, da bi se njihova djeca opismenila, baš kao da Nuša ne sabi dućan u njihove nezajazne

pa na noge čelik-bukagije, a na ruke teške lisičine crni dani, paklom premazani Kad o Božiću evo ti Potrke živa, zdrava i slobodna O, srce, rebra isprebijaj Tri mu je dana na ramenu proplakala, a tek četvrtog

strepim, oko moje Kad mi te iskopaju, tko će me, sljepicu, vodati Ne dršći mi, pahuljice svilena Potrka je i prema njoj ponekad umio biti svjetski nježan ne muči se, jade rasplakani, nitko s tvojim Matanom

smrtnu ranu, ma selo govori da si s onim pogrdama Nisu to pogrde, silo nečista obrecnu se ljutito Potrka već velike gospođe s koje ih god strane opališ Muško si i ne kažem, i kad već jesi može biti da mi

bih htio, kučka neće . Nek sad laju seoske lajavice, njoj je srce spokojno . Vraga spokojno Netom Potrka ode, evo ti snova jada i nevolja . Otkad ono dućan rastepe, Potrka bi joj na zrno soli godišnju potrošnju

spokojno . Vraga spokojno Netom Potrka ode, evo ti snova jada i nevolja . Otkad ono dućan rastepe, Potrka bi joj na zrno soli godišnju potrošnju izračunao i na banovac novac odbrojio . Ostali torbari i galantari

Bogom i pred svijetom . Zna moj Matan upraviti i neka ima one svoje pogrde, isto on voli svoju Nušu Potrka ju je i volio, istina, na onaj divlji, iskonski način djeda Kikaša, mužjaka-gospodara . Ona opet

prosjaka o zanata i od nevolje, nego ovih što zdrav novac potežu . Netko će sumnjičav upitati : Kad Potrka tako sjajne putove otvori, što svi za njim ne poletješe ? Za svaki posao treba početni krajcar, a

zavidjeti mrtvima . A taj dan nije daleko I baš licem na lice na moj pedeseti rođendan tobože će ljutito Potrka , a u sebi se ipak osjeti polaskanim, i već ču glasove koji će i dvadesetak godina kasnije po krčmama

četrdeset i druge godine u kojoj u glib utonu i glib ga prekri . I tako do svih torbara i galantara, što ih Potrka izvede iz sužanjstva misirskog, malo tko preostade : jedne potopi glib, druge pijesak pustinjski

slažu u novčanike već u torbe . Nije to kruh svoj s ramena svojega osudljivo će, ma mrvičak i zavidno Potrka . A starom trčkaralu drage te sjajne oči, nove oči Potrkine, oči i krv njegova i Kikaševa, Prpina

atentatom smače i ote mu prijestolje, te na nadvojvodu Ferdinanda koga ucmeka uz nedužnu Miljacku . Potrka se sjeti djeda Kikaša, pa Matana Bilina prože laktom : Muči, marvo, propovijed je svéta . Onako

prekriži, a don Luka bi i rođenog brata Koji magarac o don Luki, tolomaškoj posrbici presiječe ga Potrka pusti sluge nek se valjkaju sa slugama, a ti gospodarove vrlje odvrlji . Ravno u Imotski srpskom vojnom

Vrativši se kući Matan Drugi baci na siniju snop stotinjarski : Ni polovicu mu ne dadoh podviknu ponosito . Potrka ponosniji na sina od sina sama, usuka brk i smijeh, gurnu prema njemu rasute novčanice : Dvaput si

galantarsku poredanu na dugačkom Imotskom polju . Baš na Imotskom polju O, ostvarit će on ono u čemu Potrka nije uspio : dići će na noge sve preostale prosjake, čobane i nadničare, oboružat će ih oružjem trgovačkim

nakrupno laži i maži ( Po Njemačkoj, to su brige naše a kod kuće svilene gamaše ) . Kad se četvrte jeseni Potrka i Matan Drugi vratiše kući, da po običaju prezime, u kuću ih ne pustiše . Kako bi ih i pustili kad

uzvika se čineći se zadahtanim iako to nije bio : Muštuluk, muštuluk Što je bilo ? upita sav usplahiren Potrka . Rodilo se, rodilo zamuckiva mališan da dobije na vremenu . Znam da se rodilo, ali što se rodilo

će mali lukavac za žensko se muštuluk ne donosi Lisac si, momče, i za rep duži od djeda nasmija se Potrka prozrijevši balavca, ma ipak mu za dobru vijest tutnu šaku sitniša, a potom svu djecu podjednako

nekoliko puta odmahnu glavom . Vidi se, čovjek se skanjiva između : bi li ne bi li . Sve pogledava Potrku , sve mu riječ na vršku jezika igra, ali kad je pokuša pronijeti između zubi, oni kao da su baš na

da me smrznuta odmrzneš uzvrati Matan milo za drago . Ponesi mutap, da me ne moraš zvati podrugnu se Potrka , jer od mutapa nema goreg ogrnjača . Je li to onaj satkan od tvojih kruna austrijskih ? uzvrati Matan

ne samo Potrku, nego i cijeli hrvatski narod i sve ostale carske podanike . Jedino dobro što učini Potrka bijaše davnašnja kupnja katnice u Zagrebu . A onda opet : paru u čarapu i strpljivo čekaj da te nova

četi podvikuje : Tamo nam je Naprijed mrš Onda se nasmiješi onim ljupkim i pomalo lukavim smiješkom oca Potrke , u mašti preobrazi državu u pretilu pijanu bludnicu, što se na tustim nogama ljulja pred vratima

nosiš ? Ne smiješ zapjevati, ne smiješ trepavice ukrižati Teške li si pute izabrao Jesu teški, o ćaća Potrka , teški jesu ali će ih Matan u široku i ravnu cestu prometnuti . Ej, da je zapjevati Nove putove bijaše

pretince, kako će Galantari ga pozdraviše burnim pljeskom i vinatom vikom . I da na tom saboru ne bi oca Potrke , sveukupno bi galantarstvo krenulo novim revolucionarnim putem i, tko zna, možda bi karađorđevsko

carstvo đavao odnio još i prije sramotnog ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini . Ali Potrka , koji se sve do tog strašnog dana osjećaše izbaviteljem i Mojsijem, ne mogaše otrpjeti da se njegovo

Evropu izobijali i po svim se javnim kućama i krčmetinama izubijali . Pozor vojnički zagrmi zadovoljan Potrka korpe o lijevo rame Mrš, mrš Na Prag Na Berlin Na München Na moj kurvanjski Hamburg, koji me s toliko

ljuta bȍja, oj Dektiva moja Ej, kad zamedi kadulja pa vrijesak ne zna se već po koji put uzdahnu Potrka ne skidajući oka s izazovnih Gretinih oblina, koje su kroz od znoja vlažnu haljinu mirisale primamljivije

povukoh i nikad se ne naljutih kad me Potrkom zazva ? Svakom bi drugom zube u dupe . Baš ludo, kao da Potrka i Matan nije pljunuto jedno . Dok bijah momčić bijaše mi drago, kad osilih danas bi mi opet bilo milo

konobarica ode mijeseći istrčenim stražnjicama, prilijepiše se o njih kao puž o gladak kamen . Uh huknu Potrka , obrisa suho čelo kao da leden znoj briše, pa uzdahnu ej, kad zamedi kadulja pa vrijesak Ne švrljam

ako baš drukčije ne možeš, nađi opet štogod udovice-uspaljenice Kakve udovice-uspaljenice gorko će Potrka kakve, Šimaga Mali, srca ti žalosnoga ? Tko je cijeli život ždrebice jahao, ne može ni okom na ragu

jelena . Šimaga pogleda za njim na usko drveno stepenište s kojeg ona pogrda Greta neprestance preko Potrke i njemu namiguje, sasvim lagano otkapčajući od znoja mokru bluzu, da, tobože, vrijeme u sobi ne

pospanih gostiju mogli bi se zakleti da su čuli kako četiri ždrepca iz njeg zarzaše . Poslije dobre ure Potrka siđe niza stepenice, siđe polagano zakopčavajući puce na jaketi, uvjeren da će svi na pravo puce

uranku . Čujem ti ja zuku muhe u mlinici . Kažete, sin mi ceste uravnava ? Lako ti je uravnati kad je Potrka kroz kupinu i grabovinu pute protrsio A da ne bi tih putova, danas ni oputine ne bi bilo, niti ikoga

sebi : Vazda je tako, poslije svake Grete spopadne ga bijes i suza Ej, kad zamedi kadulja pa vrijesak Potrka se nije varao . Djeca su ga zaista voljela i bila mu odana premda udariše drugim putem, opasnijim

želi . I tako dovukoše u blagovaonicu dvije postelje od peršone i pol, jednu za tri sestre, drugu za Potrku , Nušu i spišuljka Ivišu . Kako ni Antiša ne htjede sam spavati, to Matan Drugi morade s njim podijeliti

gradio škripe zubi, igraju kosirice nikad kolture u vu vukojebinu Ne čupaj, sine, zdrava zuba tješi ga Potrka u nas ti je tako . Sviklo za Turaka i hajduka, svi u jednu rupu da se lakše braniš, sviklo pa obiklo

i širiš dok ih sobom sve ne ispuniš ? Đavao stari baš ga u srce pogodi . Takav ti je čovjek nastavi Potrka za malo silenosti, za malo lažne hvale i slave stoput će đavlu dišu prodati . Osim pokojnog Srbiguzice

pameti od Boga dane, upravili i sobom i porodom svojim . Eto, da on ne izmisli korpu Zar je ne izventa Potrka ? bojažljivo će neki od uvelih starčića koji ne umjedoše upraviti sinovima, već ih ostaviše na škrtoj

vode očekujući franke i dolare, ali franci teški, dolari još teži pa ih pošta ne može prenositi . Potrka ? Ne spominji mi protuhu i vucibatinu, prdonju i macimudana, što umije samo Žudije varati i pljačkati

ni na ulicu : pogrda rže, ma pravo rže ko uspaljen ždri ebac . I on će mi korpu izmisliti Ma kakvi Potrka prezrivo će otac drugog galantara, nekoć i sam galantar nije mi do toga, ali svi znaju da sam je

teku češagije a drugim dinari koji se slijevaju u varićake s njegovim imenom . Vidiš nastavi Matan ćaća Potrka izumi i ruksak i korpu, Srijem i Slavoniju, Češku i Njemačku, pa tko mu što dade za izum, za pamet

šuplje dno od bačve i tajne pretince u korpama ? Nu, Gospe ti u isti će glas i Šunje i Antiša . Ćaća je Potrka mogao svoj izum patentirati, a ja nisam . Pa ipak smo obojica na svoj način naplatili porez na pamet

zelenu još drvetu, što će istom tad činiti kada bude suho biti Daj ljudima piti ponovi zapovjednički Potrka , pa nadoveza tiše karmine su hrvatske . A i vama ću, braćo, riječ, dvije namah se graja stiša krv

odsad učinio, i najluđe, podržat će ga jer tko zna kad ponovo klone, hoće li se ikad više pridići A Potrka kao da je pročitao sinovljevu misao, još više ponaraste i ukruti se za ponovo zadobivenim kormilom

Matan savi šiju i obori oči kao đakon pred biskupom : Tvoja želja, meni zapovijed Svi vidješe kako se Potrka uhvati za srce, ni on to nije očekivao . U svemu sam te nasljedovao nastavi Matan Drugi pa ću i u

galantara . Ti ćeš, ćaća, sjesti uz vozača, a ja, Antiša i Šunje otpozadi Uz kakva vozača ? u čudu će Potrka . Bože moj, uz taksi-vozača, da uz koga S taksijem iz Zagreba u Imotski ? graknuše desetorica odjednom

nije . Gdje si bila, gdje uvojke svila, rosnom ružom gdje si lice mila kad se i o nevjesti radi u Potrki potajni đavao ne miruje . U Schönbrunu, Gospe ti, da gdje presiječe Matan ćaćin zanos hajde Vas trojica

Ja ću s mojom silom nečistom preko brda popu da nas upiše i napovijedi . Nije hiće, sine prigovori Potrka držimo se običaja starovičkih . Sve po tvom izumu, ćako Koju prvu sretneš, drži je . Ti sreo svoju

vojevanja . Kad se trnci uz pleća popeše i kroz kose nebu izgubiše, junaci se mahom povratiše . Prvi usta Potrka viteže, pa junakom stade besiditi : Sici, Aco, glave po Rvackoj dok i tvojoj glavi reda dođe, a

da bi ti mogao njega . Naći će Matan i za nj izum-patent i ne jedan Poslije duga razmišljanja i stari Potrka odobri sinov prijedlog : Kad nasmjeriste, hajdete . I u poštenju koliko se može I ja bih s vama da

nečiste, nek te pazi, nek te dvori, i živi ko bubreg u loju . Ima mene tko dvoriti samouvjereno će Potrka i s dragošću se sjeti svog prvog koraka u Zagrebu, svoje lude Juliške uspaljenice . Izdvaralo se dobaci

pogrdusina, uspaljenica nezasitnih svi ih državni bikovi ne bi zajazili . Muči, silo nečista zareža Potrka velike si mi škole izučila, pa što ti je skubicirati šaku vatre u starom panju I dućan si mi baš šesno

pijevčevo jaje . Priskoči kovčegu, u kojemu se uz ono nešto rublja nalazilo i tuce fesova što ih ćaća Potrka posla nekoj svojoj Do koga sam toga sam, a on ga i ne upita zašto ih zapravo šalje . Nije izum čačkaj

napregnuto promatra starca po starca . Nijednoga ne može prepoznati . Bože mili, koji li je od njih moj Potrka ? Dolazak auta začas okupi cijeli komšiluk . Ljudi pitaju Copčeve i okom i šaptom : Koji su ovi ? Vrag

Kaliforniji siđe ljudina sijeda i proćelava tjemena, a ona oćuti kako joj srce o rebra bolno udari . Potrka moj Vrtirepko moja Izgovoriše u jedan glas, izgrliše se i izljubiše, i sa suzama ustanoviše da se

divotnih dana uzajamna povjerenja, te bi sigurna da je ni sada neće izdati . Deset tisuća . O, ooo otegnu Potrka triput više no što je dovoljno da se pasja štenad o te na smrt pokolje . O da vidiš jada i nevolje

dovoljno da se pasja štenad o te na smrt pokolje . O da vidiš jada i nevolje kad svi u jedan glas osuše na Potrku drvlje i kamenje, kad se braća stadoše kleti svim živim i mrtvim da bi je ko suzu na dlanu nosili

suzu na dlanu nosili da se i gola vratila, kad nevjeste udariše prsa razgaljati i mlijekom proklinjati Potrku do u deveto koljeno On se samo šali, on se samo šali smiruje ih smetena Vrtirepka . Ne šalim se,

i sestre . Ja sam ovdje djelitelj, i hoću da mi svaki svojom glavom dođe po krvarinu neumoljivo će Potrka , baci oko na Vrtirepku koja nijemo promatraše kako se tope dolari kao da i nisu njezini, i sluša

nježno joj ovi ruku oko skupljenih i uvelih ramena : Hajdemo, Vrtirepko, hajdemo, zoro moga dana . Ima Potrka još sobu i kuhinju u starim dvorima . Tamo ćeš mi stanovati sama ko gospođa, a jesti ćeš s nama .

Vrtirepkina i Potrkina, već uz leđa cijeloga sela . Ma što neće, krvi ti Isusove sav zelen protisnu Potrka gledajući s užasom kako između njega i sina tako iznenada puče jaz sve do pakla, jaz za koji je bio

odbiješ pljucnu ustranu Skočimiš . Treći reče ovo, četvrti ono, svatko ponešto, crno i žalosno, dok se Potrka i don Petrove ne sjeti : Nema okrutnije vlasti od vlasti onih nad kojima se dugo i surovo vladalo Zaredaše

kostobolna vražja krška bura ne propuše i ne otpuše Knjigu sam ti šarovitu primio i svaku razumio, otpisa Potrka , i odavna bih ti u prančioku koljena grijao da ne bi Vrtirepke . Ni čut veli ona dođoh u stari kraj

dubrava, samo ovi jutarnji slavuji, podnevni cvrčci i noćni popci, samo ovaj vrijesak i mjesečina . Potrka moj, razumi me : sve je Amerika što nije ovo ; svugdje ti se manta a ovdje bistri, svugdje pijano

ujtijo u poslu sličnu onom kad je Raosov Kikaš vratijo Potrku u Soviće . On je mora učinit isto što i Potrka ( vratit tuđe ) i de-cu ( njem . dazu - k tome ) nakon toga dobit dobru odgojnu . Pa, između ostalog

torcatrstenik Komentirano : 27. travanj 2009. 16:02 A sigurno nije puva jer mu je sin bija pandur Komentar od : potrka Komentirano : 27. travanj 2009. 15:57 čovik je slomija semafor biće je nagladno pija pa ga smantalo

ću tebe pa će ti biti isto samo ga ne meći, jer grehota je siroti kopile ugraditi . Ako ćeš silu ti Potrka stoj na straži, pa čim ciknem, trk po agu " " A ono dvoje, kao pomahnitalo, sve se brže miluje

očima prevrću . Najednom se Vrtirepka sva strese, a Turčin zgrči, pa se smiriše jedno kraj drugoga . Potrka zna da nisu radili što ćaća i mater rade, već međusobno što čobani sami sa sobom, tek što se čobani

živi mrtvaci, već odmah ljudski razgovaraju kao da ništa nije ni bilo . Možda su i zamantali, pomisli Potrka , te drenovačom Turčina badnu, na što ovaj skoči i prosikta : Nek te šejtan nosi To i Vrtirepku dozove

šejtan nosi To i Vrtirepku dozove k sebi, te i ona noge kao opruge, otrese i poravna módru, pograbi Potrku za rukav, skoči s njim preko plota i još mu u skoku kršćanski zaprijeti : Ako ikom zucneš, varićak

možeš li žderati ko Srbiguzica ? Možeš li lokati ko Matan Bilin ? Možeš li s kučke na kučku ko ćaća mi Potrka ? E, ne možeš Mi jedemo i pijemo da se održimo, a ono što gdjekad badnemo vlastitu ili koju drugu

ću ti od stida Umri poslije, a sad mi vrckaj ko u plastu kopriva U susjednoj sobi stara Nuša prodrma Potrku : Ne čini li ti se, uho moje, da se naš Matan vratio ? i ne čekajući odgovor ustade s postelje da

tko o čemu, ti ali ne doreče, već se tihano zavuče u postelju i pritaji se kao da odmah zaspa . Potrka se izvali nauznak, savi ruke pod glavu, zaklopi oči da i sam što prije usne . Vraga će usnuti Umjesto

ostaviše . Zanesen hvalisanjem Matan Drugi tek oko podne primijeti, da se uzalud hvališe, da ga otac Potrka sluša baš kao more baru koja se razmeće vodom, tek oko podne sazvučiše se sve očeve tu i tamo ubacivane

Još i danas zavodi momčiće i samo momčiće, i odbija ti sve što po mlijeku ne miriši . Ma nemoj živnu Potrka bit će joj sada pedeset i šesta ili i sedma, a veliš još uvijek vatra živa Ne bi joj dao ni trideset

berlinskim i hamburškim barovima . Mislio je da će ga tim do kosti ubosti, stoga se grdno razočara kad Potrka još više uzdiže rep i raširi krila : Kad je već ugrizao uprazno Matanu se učini i neviteškim i ponižavajućim

Satima mi je znala pripovijedati o tebi, o vama mora da je to bila velika ljubav ? Poznavali smo se odbi Potrka sa smiješkom koji mu ne ode dalje od usana jesi li, može biti, zalazio i Kod probušena jedra ? Kako

nekog Dalmatinca koji je pred više godina vodio veliku ljubav s nekom plesačicom S pjevačicom zaleti se Potrka , no brzo se snađe i povuče nije to bila baš ljubav, nego više kao veliko prijateljstvo . A je li

po jednu trokatnicu i četverokatnicu . I tek kad sve bi sređeno i uređeno još koja parica i preteče Potrka se junački predade : Ujmoca i Sina stade se krstiti Nuša ovo je četvrta godina da iz njega i ne izlazim

toj vika, u onoj bitka, a posvud pjesma, grbovi i trobojke . Sve pobudalilo, smije se gorko ćaća Potrka u Miševoj krčmi, svima nebo pamet oduzelo Kad je tako, veselite se, budalaši, veselite se krpicama

gospodar daje i sve će vam dati osim puške i pare Da ne bude od zla gore, Matan izvuče pijana i gnjevna Potrku , i povede ga kući više ga noseći nego pridržavajući . Nisam ti pijan, sine, nisam ti pijan, niti

bude, glavno da si mi ti u zdravlju, ti i mater . Ne spominji mater, ne ujedaj me za srce zaboravi Potrka na narod, don Petra i prokletstva, pa zagrize u novo kao da s njega nije nikad zuba skinuo ne zovi

i barskih, nasvlačih se toliko duša uspaljenih i razbludnih ... kakva moja duša za njeno usko nebo Potrka zastane, a onda kao da mu se deveto nebo otvori nesigurno tijelo gotovo zabi u sinovljevo, obgrli

me baš kao i meni uz svoju vjekovječnu Dektivu . Istoga dana kad ono Hitler zametnu boj s Poljskom, Potrka i njegova starica napustiše Zagreb i ponovo uljezoše u nove dvore Matanove, u dvore koji ih zapahnuše

naprednu državu, i socijalnu pravdu, bolan, svoju slobodnu Hrvatsku A tko će onda, sinko sumorno će Potrka tko će onda tom Hrvatskom gospodariti ? Ma što, tko će gospodariti ? Srca ti Isusova, ma tko će gospodariti

te godine, tog mjeseca travnja ni najstariji ne pamte pade suhi snijeg na ljubice i šafrane . Netom Potrka sazna od poštara što je i kako je, smjesta sinovima odasla brzojave : Dođe mi vrijeme . Priđite da

Kikaša taj repaš poslije Jokaševe smrti prenese iz stare kužine u nove dvore skupiše svi sinovi i kćeri, Potrka s naporom ustade mrmljajući u razdrljena njedra : Valja djeda nasljedovati u svemu, pa i u tomu i

povojčiću, drugo u kóši, a kćeri mi ionako drugom imenu moju krv daju Nigdje suze djeda Kikaša, nigdje Potrke . E da mi je jedan Kikašev Potrka Nu kad ga nema, ded ti, sine Iviša, učenjače moj, ded ti budi

ionako drugom imenu moju krv daju Nigdje suze djeda Kikaša, nigdje Potrke . E da mi je jedan Kikašev Potrka Nu kad ga nema, ded ti, sine Iviša, učenjače moj, ded ti budi meni što ja nekoj bijah Kikašu,

ti ih brojiti, ćako Ostade ih samo devet, a na desetog se oslanjaš . Deset, veliš s nevjericom će Potrka deset Kad djed Kikaš Bogu dušu bijaše ih sedamdeset i šest ; kad bijaše tvojih godina preko dvjesta

udahni, dahni i izdahni Dok se u njem snađeš, već ga nema . Evo, sad mi se čini da sam i Kikaš i Potrka , pa da sam sebe za ruku vodam . A kad sam bio Potrka mislio sam : uh, kad li ću ponarasti, kad li

ga nema . Evo, sad mi se čini da sam i Kikaš i Potrka, pa da sam sebe za ruku vodam . A kad sam bio Potrka mislio sam : uh, kad li ću ponarasti, kad li ću biti ko djed Kikaš, tomu putu kraja nema A kad sve

će te samo mravi napastovati . Neka, neka Mogu i sam, djeco moja . Vidim da mi nije suđeno odgovori Potrka trseći se da govori mirno kao o nekom nevažnom promašaju, a u sebi osjeti kako ga zapljusnuše slapovi

je nemoj oštetiti, grehota je . Može Bog dati da mi u životu bude valjala . Nu kad ni to ne pomože, Potrka izgubi i posljednju nadu da će nešto drugo pomoći, te poharan leže nauznak, odbi jiće i piće, i

nit sprovoda, nit groblja već ko pašče u jamu, pod gomilu Ne pitaš se što će na to djed Kikaš ? Potrka ne odgovori niti progovori punih deset dana, ali otada uzimaše i jelo i piće : nisu šala muke paklene

sama zalegnem, i u smrti ima zerka ljudske lakomosti, lakše će se zamučiti po dvoje nego po jedno . Potrka joj tek treći dan odgovori : Ne će Što neće ? upita Nuša koja se ne mogaše snaći . Neće se smrt ni

ću se narediti, a ti veliku ćeš mi ljubav učiniti . Veliku ćeš mi ljubav učiniti, ponavlja u misli Potrka , veliku ljubav Ej, starice moja Ti zaleža iz obijesti, iz obijesti popa zoveš, iz obijesti na sud

ulje u okruglastoj srebrenoj posudici nalik na starinsku putnu tintarnicu . Kad svećenik priđe Nuši, Potrka se hitro nadiže na lakte i gnjevno se prodera : Zar ti, prdekteru, ne znaš tko je glava u kući Ne

misnika Božjeg, sunce moje Sa sunca je došao pa ne vidi tko je s ove strane postelje . To udobrovolji Potrku . Prvi se ispovjedi i pričesti . A kad mu pop uljem svetim pomaza srce, pamet i udove, dobrostivo

Matane Čim se to šepiriš i pauniš, vrag ti budalasto srce za marendu na gradelama Dičiš se korpom ćaće Potrke ? Imaš i čim, kukavice moja Pa što po njoj steče i namače osim reume ? I da ti je ne iscijepah, gdje

Popeo bi se na Prpinu Glavicu i sjetno promatrao sveto mjesto gdje Prva ubi Marka Kneza, gdje ćako Potrka iliti Matan Prvi sazda dvore i darova ih za školu, gdje i on malo niže podiže svoje dvore, pa mu

gorčinu, bogat jauče za siromaštvom, sit za glađu . Vrati mi ono vilinsko doba pradjeda Kikaša i ćaće Potrke , vrati mi godinu Vukojarca vapi Matan, vapi za povratkom jada u Krajinu . Ali negdje rubom svijesti

podignute na kamenju do kostiju djeda Prpe, Kikaša i Jokaša, do kostiju ćaće Matana Prvog, rečenoga Potrka , do baba Anđe, Anđuke i Maruke i matere Nuše Prve . Kad su u dvorima sve uredili, sredili i rasporedili

malkac načeta i oštećena . Sin ti Jokaš umri sam i skovrljen, ko ničije pašče za plotom . A unuk ti Potrka , koji se u svemu za tobom povodio, htjede se i u smrti povesti Ne ljuti se, ćaća, ali tako je .

po mogućnosti u finu materinu . Kao izgledni prototip čovjeka budućnosti ispostavlja se Raosov Matan Potrka , tehnološki napredni galantar s čitačem magnetnih kartica i putujući shopping mall u malome . To što

ili Sdp-ovci ? Prvi znaju samo rušiti a drugi su naučili komandarati narodu . Hoće li doći excell, potrka i čimbenik kao dobrovoljci ili će samo pratiti situaciju preko televizije i interneta ? cinbenik Nije

zvezdom petokrakom ( u Vukovaru, kolovoz 2011. ) Foto : Panorama-Vukovar Ja ne znam o čemu vi pišete, potrka Nitko nikome ništa ne tura pod nos Članak je tu tko hoće čita tko neće preskoči . Ja mislim da je Sandra

A. ( 3 ), Dvoje protiv puno ( 2 ), Doris i njezino vozilo ( 5 ), Ćuskije ( 4 ), Madame Brkovski Potrka Sioux ( 4 ), Minimax ( 5 ), Gabi i Bekrije ( 4 ), Spiridon Brusina i usta puna sjemena ( 5 ) . Ako

opšiva svakovrsnim prljavim, izlizanim i poderanim zakrpama . Tome se začudio i mali Mate, rečeni Potrka četrnaestogodišnji Kikašev unuk i Marukin sin koji je baš u taj čas dognao ovce iz Orljače, uletio

djed zna što radi . Zna on da moji tabani mogu bez natučka pola svijeta obigrati . Ne zovu me uzalud Potrka . Uh, što će svi popucati od nenavidnosti, svi, svi, sva djeca iz sva dvadeset i četiri sela,

znali bilo puškom, bilo štapom namaknuti i s namaknutim upraviti . Eto, sada i on, mali četrnaestak Potrka , spada među tu veliku devetoricu . Od dvadeset i šestoro čeljadi, od toga osamnaest sasvim odraslih

ih nitko ne bi mogao zaustaviti . Umjesto da ustrči i svoj djeci iz komšiluka objavi čudesnu vijest, Potrka raširi ruke i prsimice se baci na gomilu štapova i torba, stade ih grliti, grepsti i gristi sve dok

Jokašev piskutljivi glas i sve to buntovno gunđanje u grlo mu sabi . A onda upita : Gdje je moj mali Potrka , gdje suza djedova ? Spava, ćako ispod glasa će Maruka, kao da dječak spava među njima pa se boji

kaza, da će svoje šćape tek u četvrtak na Ljubuški nahuckati ? Ja bih, djede, krenuo večeras odreza Potrka i vidjevši kako smiješak zaigra oko djedova brka, usrknu zraka više nego mu u grudi mogaše stati .

Znam da, tobože, nisi vješt piti iz bukare, pa ako u njoj njušku i malo duže zadržiš, ne smeta . Potrka ne bi baš veliki ljubitelj vina . Istina, ponekad bi s čobanima još toplo, tek izmuzeno mlijeko pomiješao

sasvim drugo, to je bila bȉkla, sveta i kreposna, pomalo pijano kiselkasta . Neka je po starini povika Potrka kao što i odrasli viču, i kako dolikuje pruži bukaru drugome djedu, Kikaševu bratu Divcu, koji će

pogrdno žensko u postelji kad i samu sebi smrdiš O, znao je i djed Divac odgovoriti kako valja . Uze od Potrke bukaru, pa nazdravi Jokašu . Nije se moglo reći da Potrka ne voli ćaću kako Bog zapovijeda, ali se

djed Divac odgovoriti kako valja . Uze od Potrke bukaru, pa nazdravi Jokašu . Nije se moglo reći da Potrka ne voli ćaću kako Bog zapovijeda, ali se moglo reći da ga ne voli mnogo više nego Bog zapovijeda .

pristalija . Makar je Livoguza imala četrdeset i četiri godine, a tetak Stipica četrdeset razmišljaše Potrka ipak je bio red da se muškoj glavi najprije nazdravi, jer je muško uvijek nad ženskim, a i Bog ga

prepuste vjetru . I što onda znači Podlivoguz ? Nadimak kao i svaki drugi, kao Kikaš, kao Copac, kao Potrka . Ako mu se ne opireš, ubrzo mu izbrišeš značenje, pa se povlači kao i svaki drugi nadimak, kao

ljudi spontano ili namjerno navlače kad odlučuju o životu i smrti . Ne razumijem te, djede ušeprtlji se Potrka ne toliko od želje da sazna što djed misli, koliko zbog toga što nije znao kako bi svoje lice djedovu

ustaše za njim i polijegaše na slamarice svoje ili u slamu na lisi, već prema tome gdje je tko spavao . Potrka se svu noć prevrtao i okretao mučen nekim čudnovatim snovima koji mu nikada prije u san nisu dolazili

odlazi u Ameriku za Ikom Škerušinim, Antićem Marjančićevim, Lukom Matanovim, za Škuljom i Kukljašem Potrka je jurio za njima, za selima i gradovima, trčao i trčao, valjda zato što je Potrka, i u trku se

Škuljom i Kukljašem Potrka je jurio za njima, za selima i gradovima, trčao i trčao, valjda zato što je Potrka , i u trku se preoblačio u neka kićena odijela, i uvijek na ramenima neki drugi teret nosio . Zapravo

neprilično po čovjeka, pustopašina nekakva, obrubljena prstenkom crnograbovih i jasenovih grmičaka . Potrka se s noge na nogu primače djedu Kikašu, povuče ga udvorno za košćate prste i upita : Jesam, dobro

umakoše i na Vilinjak odvedoše Mora da je bio čudo lijep i moćan, jer vile bubuljičave ne odvode uzdahne Potrka i otužno vršcima prstiju pomiluje svoje bubuljičavo lice . Najljepši u Krajini, najljepši što se zamisliti

s njom izrodi Hajde, borati, sjedni Jesu li one, može bit, umjesto njega i Turke sjekle ? upita Potrka . Ni Bog ni vile ne maste krvlju ruke . Oni samo pamet smute, a drugo je na š posao . Ili u piće kanu

: oni gledaj i u prazno sabljom mlataraj, a ti sijeci dok se ne umoriš . Da je i meni tako pomisli Potrka i triput se oblizne . I dok je obilazio dočić, tu ljubavnu postelju devendjeda Prpe veliku kao oveće

baš tako kao da ga je netko obzidavao deset mu se puta ukazala Koviljana pokrivena samo trepavicama . Potrka ju je gledao i gutao očima, nu čim bi ona podigla trepavice, on bi svoje namah spustio . Oboje bijahu

on bi svoje namah spustio . Oboje bijahu mladi i sramežljivi, pa im se mora oprostiti . Ipak joj Potrka , makar u misli, govoraše : Pričekaj, mala, dok porastem, dok mi budu trepavice same od sebe uzgorice

po mozgu i kao da reče : Stani, bolan, kud si navalio Ako posiječeš Turke, od koga ćeš prositi ? I Potrka spozna da su zauvijek nestale vile i konji umršene grive, puške male i puške velike, kremenjače i

poganog ćaću i mater, nek ih vrag nosi . A sad, uz pomoć Božju, udarimo Na me si zaboravio žalosno će Potrka prihvativši čvrsto djedovu ruku . Nisam, junače moj . Vodat ćeš slijepoga djeda Evo ti čista krpica

ljudi vide tvoje dobrostivo srce, pa će se i njihovo lakše umilostiviti . A mogu li, djede stade se Potrka meškoljiti mogu li, može biti, udariti onu o Gavanu i Lazaru kad nitko ne udari ? Znao bih je, daklem

Zagvozda ? Tko ti kaza da se pribojavam ? i obrve mu za dva prsta poskočiše . Tko o čemu ti o njemu reče Potrka . Ne pribojavam ga se, već od njega živim uzdahnu Kikaš . Ti od njega ? Ja od njega i on od mene .

mi smo već primorje i školje opeljušili . E, Škiljo, Škiljo, iz Zagvozda A tako tobože se iščuđava Potrka još mi zerkicu reci : zašto ove teške jasenove štapine moramo nosati i mi kojima su, ako ćemo pravo

muku nego na pomoć ? Biskupima su još na veću muku, nu što će kad je Bog tako odredio Protiv Božje ni Potrka ne može, te onako, oprt leđima o kamen, stade s užitkom promatrati pusto polje, koje se protezalo

drugo u Božjoj ruci . Jesi li me razumio ? A sad zaboravi sve što ti rekoh . Zar mi nešto reče, djede ? Potrka se sasvim iskreno začudi, a Kikašu brk zaigra . Gdje ono stadoh, suzo djedova ? Aha O devendjedu

Razija djevojka, kći agina, pr ali-kobila . Oči pasi, napast ih ne možeš . Ih, radosti moja klikne Potrka . Muč, pogrdo kroz smijeh se obrecnu Kikaš, pa nastavi ko ljepotica, kano kučka jedna, bedevija

dok se još ni razaznanio nije, povali, sputa i okova . Zar se ne mogaše sablje dokopati ? žalosno će Potrka . Mogaše . Nu jadna ti korist od nje . Ne bijaše moć u sablji već u pripašaju . Što će ti pripašaj

postane što je i bila Tako Prpu svezaše i kolac mu namakoše . Nisu ga valjda i nabili ? izazovno će Potrka , jer već bijaše sto puta čuo kako je devendjed Prpa duboko ostario, kako je jedne noći s devenbabom

sine . Bijaše stara, slinava kukavelj . Samo to ne smijemo nikom drugom reći . Onda ti meni reče Potrka žalosno i gotovo uvrijeđeno onda ti meni drugi put pripovijedaj o njegovim junaštvima, a ne o sramoti

zemlje, malo u Turskoj, malo i u naškoj . Hoću, djede, a ti zatvori oči, pa ćeš bolje ševeljati . Potrka je ne prihvati, već mučen nečim što mu iznenada na um pade, opet sjede na kamen i povuče Kikaša .

unuka : Kaži djedu, sine, čiji li su ovo dvori ? Jali turski, jal kršćanski ? Ne znam ti ja otrese se Potrka kućerina ko kućerina . Kršćanska kuća, starino, kršćanska iziđe na vrata dubok muški glas, a odmah

a odmah za njim okrupna sredovječna ljudina, sudeći po svemu, baš starješina Marko Kordić . U to Potrka primijeti neku oveću rupu u dvorištu, pa prije nego što je ljudina mogla odgonetnuti djedovu isuviše

dvosmislicu, povede Kikaša i navede ga na jamu . Iznenađeni Kikaš, uz psovku, upade u glib do koljena, a Potrka prasne u obijesni i zluradi smijeh, te stade dražiti djeda poskakujući i plješćući rukama : Opako

devet kruna, ali se u posljednji čas postidi . Negdje oko podne, kao slučajno, naiđe Livoguza koju je Potrka već obavijestio u kojem grmu leži zec te se ponudi da će jadnog slijepca odvesti kući, makar će s

isprošeno sredi i pretrese u dvije vreće obje se napuniše do vrha Kikaš sjede do radosti starosti svoje, do Potrke , obgrli ga oko ramena i uzdahnu : Evo sedamdeset i dvije godine uhvatih, ali onakvu prokletu smi

u Vitinu, i to preko Krstatica i Slivna, put je kraći . Ne bojte se, Škilji ćemo zamrsiti konce . Potrka , sine, što bi ti učinio ? Koliko je god Potrki bila draga djedova laska, toliko ga i diralo ponižavanje

se Jesi li poludio Bez sna i bez počinka Baš mahnito pobuniše se i ostali . Vojska je vojska nastavi Potrka i nema tu : jesi li poludio Zašto odmah ? iskesi se Podlivoguz . Zato što sada Škiljina uhodina spava

stotinjak koraka kad Kikaš osloni desnicu Potrki na rame i šaptom upita : Što li to uza te šuška, sine ? Potrka nemajući kud ni kamo prizna : Pet pačica, duhana, djede . Otkud li ti duhan ? Pronađoh ga u pojati

Svaki koji kupiš, bit će ljepši od najljepšeg ukradenog . I da mi to nikad više nisi učinio Postiđen Potrka potrča prema pojati, na svakom se koraku za kose hvataše i čupaše ih što od poniženja, što od bijesa

vidje da je Turadiji milo što reče kako im i ne bi bilo milo te se uputi prema njima . No čim zakorači, Potrka mu podape nogu i još ga gurnu u leđa da posigurnije padne . Eto ti, neka ti, stari jarče repati,

srce ovlada . Da bar jauk ne čujem, svijetli beže gospodaru, još ću ti dvanaest pjesama ispjevati . Potrka zahvalno pogleda djeda, pa premda spasenja nema, ipak je nekako pri duši lakše kad znaš da bi ti

. Sama si me zvala Prokleti kauri, neće ni kad hoće Kad uveče na noćištu djed upita je li žarilo, Potrka pogleda Vrtirepku pa djeda i reče : Žarilo, žarilo taman tako kano da netko Vrtirepku po guzici miluje

sam sklonio i iskitio ? podrugnu se Jokaš . Nisam, već sam došao k tebi da mi ih skloniš i iskitiš Potrka se prikuči djedu i snažno mu stisnu ruku : Djed može sve što hoće Je li tako, djede, sunce moje ?

na lasku ne bijaše neranjiv . A je li taj Salih-aga baš takav junak bio ? upita s hinjenom nevjericom Potrka . Stari Salih ? Kukavelj, sinko, da je treba tražiti . Ruku bih dao u vatru da ni na jedan megdan

skratio ? Ne bih, djede, zlato moje, kako bih Još bi mi to bilo draže nego prascu mekinje podviknu Potrka s potajnom nadom da će to još netko nekada i reći . Eto vidite Kikaš se malo uspravi što je uvijek

. I jao si ga svakoj ako tu krv brže-bolje ne prekali A kako se to krv kali ? Nikad nisam čuo sad i Potrka stade šaputati . Ko s Alijom, sunce moje . Milovanjem . Ono još više uzvari krv, a kad ona dobro

smiješno kaljenje bez vatre i vode Budalasto . Nikad ne ču da krv nije voda ? zaskoči ga Vrtirepka . Kako Potrka na ovo ne umjede odgovoriti ; ušuti . A ušuti i Vrtirepka, nape uši i stade pažljivo osluškivati .

pozaspali šane Potrki : Zavuci ruku i miluj me umrijet ću ti . Neću, sramota je . I rodica si mi, i i Potrka prebaci ruku za leđa, kao da se boji da mu je Vrtirepka ne zgrabi i ne odvuče tamo kamo ni za živu

nećeš valjda ako ti nezgodno bude, samo reci ako ne bude, muči i zavuci ruku gdje i meni treba Dok Potrka razmišljaše bi li to bio grijeh smrtni ili djelo milosrđa, oćuti kako ga i sama neka čudno uznemirena

samo ne puče kao čir i micina, već nekako drukčije, kao saće, kao mješčić meda, kako li-što li . I Potrka spozna da to nije djelo milosrđa, već djelo sramote, grijeha smrtnoga i srdžbe Božje, te se u samrtnom

mjestu vraćaju i ne vidi ništa do krvave magle u koju je zle sile baciše . Spasi me, Bože prošapta Potrka i prvi put u svom mladom životu osjeti se nepovratno krivim i nepovratno izgubljenim . I zna da je

sudari se s djedom tako žestoko, da se ovaj kao zec prenuo i nalaktio : Što ti je ? Ništa jedva istisnu Potrka kljovari, i tako Kikaš prebaci preko unuka tvrdu i tešku ruku, gotovo ga prilijepi o svoja svela

djedova . Ali uza svu sigurnost, koju mu je pružala djedova tvrda ruka i još tvrđa i pomalo hladna prsa, Potrka ne mogaše sve do jutra usnuti . Bolestan si reče ujutro Kikaš čim ga pogleda sjedni negdje u prančiok

maloga . I tako, dok je okljaštrena prosjačka četa po Ljubuškom harač Božji skupljala, dotle su se Potrka i Divac zavijeni u grube suknene kamparane, s praznom torbom pod stražnjicom i starom ruševnom zidinom

živi u strahu, uuuu od Boga i vraga, od vuka i hajduka, od uroka i vukodlaka I od kljovara ? upita Potrka u nadi da će ga Divac razumjeti . Ali starac ga preču i nastavi : i cvokoće zubima . A to nam je,

zaboli gledajući kako te onaj šantalaš stranputicom voda . Ne govori tako o djedu Kikašu naroguši se Potrka . Divac otkinu grančicu tek zazelenjene tilovine i stade je griskati s ona dva-tri preostala zuba :

Divčevom pričom konačno nestade noćašnjeg grijeha i straha i opet oživi onaj stari, veseli i zajedljivi Potrka : Sve ti je to, moj djede, luk i voda, šuć-muć pa prolij dok mi to momče ne imentuješ i bod-bod

to momče ne imentuješ i bod-bod prstom u srce Dok su jedna drugoj nešto šaputale bestidno hihoćući, Potrka se gol golcat sklupčao na sofi i dozlaboga ustrašen cvokotao zubima, pa ne znajući kud će ni što će

popije doći će k sebi reče jedna i prinese Potrkinim usnama kotlić pun varenike . Ako me hrane, pomisli Potrka , ne misle me odmah ubiti, a dotle ću nekako i pohlepno ispi mlijeko do kapi . Bule olakšano odahnuše

odahnuše . Što ti bi ? upita jedna gledajući ga ne više zmijskim nego nekako prijateljski veselim očima . Potrka se nadiže i vidjevši da je obučen u svoje novo ruho, i sam olakšano odahne, i kao da se izgubljeno

Žene su djeci milostivije . I svaka u tebi gleda svoga sina, a nijedna ga ne voli vidjeti u zakrpama . Potrka sav radostan stade tražiti svoje i predočavati kako će se svi zgranuti kad ga vide ovakva : umivena

A djed će, lukavac stari, odmah u igru uskočiti i činiti se baš kao da ga je on na to uputio . No Potrka mu neće dati ni da zausti, već odmah laktom pod rebra : I svetačno je ruho gdjekad od koristi Ali

te bi i slijepac mogao napipati Jokaša kao dub, a Kikaša kao grabov panjčić . Kališ se, sinko šapće Potrka djedove riječi, pa im zajedljivo odšaptava : A ti mi se, djede, diko moja, još ne prekali, a već

najbolje tako : pustiti djecu djeci, te se povukoše šutke, kao sa sprovoda . A kad i posljednji nestade, Potrka nježno zagrli sestričnu : Tko li te izdade ? Djevojka s mukom ustade, objesi se rukama o trulu jabuku

ustade, objesi se rukama o trulu jabuku stožine i prošapta kao da samoj sebi šapće : A onda ? upita Potrka . Što : onda ? Kažem ti : tko će sili odoljeti E da je bila sila Mogla bih vikati i noktom oko iskopati

opro o kamen i pritisnu jadna ti majka hajdučina . Je li te puno boljelo, milinje moje ? ražali se Potrka . Lako za bol . Ovaj uspaljeni vrag, što ga Bog i u nas sirote usadi, i ne ćuti bol dok igru igra

reći ćeš da sam ti muž i tu sramote nema . Vrtirepka mu privuče glavu na grudi i poljubi ga u kose : Potrka moj, dušo moja i sve uzdanje moje I dok sam još bila onakva, ranjena i svakakva, naleti Podlivoguz

Kurvetino i arcikurvetino, sve ću ti Kikašu reći I reče . Pa što i ti djedu o krmku ne kaza ? ražesti se Potrka . Tko će uzvjerovati da bi rođeni tetak I što bi koristilo, da i uzvjeruju Neće me on uzeti . Ali

Ali kunem ti se : naći ću onog hajduka, pa : ili pred oltar ili nož među rebra E, ta ti valja klikne Potrka i olakšano pomisli da neće biti ni Vrištice, ni uža, ni sramote, ni bijega u Tursku E ta ti valja

ne pogleda osim Podlivoguza, u kojega oči ko u kurve : gledaju i ne trepću . O, da ga je pljunuti Potrka nikada ništa nije tako željno poželio, i tko zna bi li pljunuo, da ga iz tog slatkog sna o junaštvu

slatkog sna o junaštvu ne prenu glas djeda Kikaša, koji se bijaše osamio na zidiću ispod mlada oraščića : Potrka stisnu zube, priđe oborene glave i smrknuta čela vičući svim bićem da dobrovoljno ne prilazi . Evo

ja bih na njegovu mjestu Kikašu oči iskopao i Kikaševe oči ubilački sijevnuše . Pa iskopaj ledeno će Potrka , i u srcu osjeti da bi se uvelike nasladio . Ne mogu odvrati smireno Kikaš ne mogu, zato što nisam

Ako neće, gurni je, jer ti si glava, a u glavi srcu mjesto nije Nije ni pameti dometnu zajedljivo Potrka . Može biti, nu to svijet drži . Kali se, sinko, da te vrijeme nespremna ne zaskoči . Ja se neću

njega ništa bolje nema Stoga će skočit, makar mi triput srce puklo U slabašnom svjetlu kasnoga sumraka Potrka razabra kako se tamno djedovo oko orosi . Što mu bi da naglo zgrabi tvrdu, košćatu, pocrnjelu i smežuranu

prednje digao kao na prosjačku molitvu . To Vijor, to konj prosjački, konj vilinski . To ga svakog dana Potrka češagijom, a svake mu noći vile vještim bijelim prstićima grivu raspliću i spliću . Naoko za svakog

češagijom, a svake mu noći vile vještim bijelim prstićima grivu raspliću i spliću . Naoko za svakog osim za Potrku bijaše to otužno, olinjalo, prljavo, osamareno seosko kljuse . Čudan li je ovaj vražji svijet Don

laž da se vila zove Zlatka . Počeši malo možđane i sjeti se komu nadijevamo ime Zlatka ? Eto uzdahnu Potrka i čemernoj Zlatki Vrtirepki . Pustimo sad Vrtirepku obrecnu se srdito don Pavao komu inčije ? Pa kravi

Vrtirepki . Pustimo sad Vrtirepku obrecnu se srdito don Pavao komu inčije ? Pa kravi odgovori poraženo Potrka . I vila će uzeti kravlje ime A drugo i drugo, Divca je Bog još u materinoj utrobi uškopio . Ako mi

čut ćeš i gorih . Bojeći se da voda ne svrne s njegova mlina i tako ne ostane i bez vrapca u ruci, Potrka iskoristi časak predaha i uskoči : Onda, don Pavle, ako je Divac uškopljenik, devendjed Prpa zasigurno

krvi, kao zaobadan junac u krv nanovo srtao . A to ćete, daklem, još danas obojica čuti . A ti, Potrka , poruči djedu Kikašu da na Boga zube ne kesi propovijedajući vražju doskočicu kako Bog nije stvorio

prošlosti, koju ionako svaki svojim aršinom mjeri i po svom stasu kroji . Dok je don Pavao čitao a Potrka se svojski upinjao da od svega bar nešto shvati i popamti, komadić staračke mudrosti u život ponese

preosjetljivo uho odmah primijeti da je nešto poremetilo to, tako dobro poznato, tihano i jednoliko . Sada i Potrka i mladi kapelan jasno razabraše ljudske korake na travnatom dvorištu . Netko dolazi reče mladi kapelan

Udarci sjekire načas prestadoše, a onda se opet začu siguran, zapovjednički glas iz badnja, u kojem Potrka prepozna glas razbojnika Matana Čaljkušića : Što ste se u gaće, dronjavci, kad do vas ni dim ne može

popovoj sobi ko pijana kuja za vlastitim repom . Nu netom je zaprašilo i hajduci vjetru pete okrenuli, Potrka nije vlastiti rep grickao, kao njegovi premudri seljani, niti zubima cvokotao kao onaj prehrabri

s očiju maknu . Ali čini se, da su noćas vile negdje drugdje bile ili tvrdo pozaspale, jer kad se Potrka do tora došuljao sluteći zlo junačka se krv sama od sebe u se i u opreznost uvukla u slabašnom svjetlu

uzdignuta glava ocrtavala u Kumovoj slami, baš tamo gdje blijedokrvna maglica bijaše najgušća, tako da je Potrka mogao jasno vidjeti razjapljena usta i vrat razjapljen . I činjaše se da ni na nebu ni na zemlji nema

pravdu potpunog poravnanja . Brže, brže, vrag vam materi lug u prkno sasuo obezumljeno dovikivaše Potrka tim prokletim balavim puževima koji su milili za hajducima kao za mrtvačkim nosilima . Da su odmah

poklik nekoga sigurno su se u svoju pojatu zabili, svi jurnuše kao da se zemlja za njima prosijeda . I Potrka , koji je dotad poput razigrana ždrebeta trčkarao pred njima, sad već u prvom letu zaostade i sve

Svi su pobijeni iz plamena iskoči najmlađi Matanov brat dječačić od petnaestak godina, ni dvije od Potrke stariji i ostade uspravan na ledini pred pojatom s rukama visoko uzdignutim . Golobradi obraščići,

ima podviknu Stipe Brstilačin . Ali više nitko ne iziđe : što kuršumi ne probiše, oganj sprži . Tada Potrka na užas vidje kako puškar, koji je i banovac u letu bez ciljanja pogađao, polagano, pažljivo i proračunano

banovac u letu bez ciljanja pogađao, polagano, pažljivo i proračunano kuburu oku prinosi . Ne kriknu Potrka , ali glas mu ni do jezika ne dopre, već se u grlu smrznu . Na čelu, što se tek nebu otvorilo, rumen

to gotovo odahnu puškar zatičući kuburu za pripašaj, kao umoran vršač vȉle u slamu poslije vršaja . Potrka pokri oči rukama i stade trčati natrag kući, nasumce, prepuštajući tabanima da nađu oputinu povratka

tebi tvoja Milka, platit će ti pošteno što zaišteš upela, pa upela . Kad je baš tako i kad druge nije Potrka , sine, dođi sa mnom . A onda objasni ženi zašto i unuka vodi : Nedužna su usta i Bogu slađa . Pođimo

Bogom, vrati se u luku i u posljednji čas skoči na brod, na kojem već bijahu svi njegovi prosjaci . Potrka onu prokletu vreću vune bijaše prislonio na brodsku ogradu, pa je sad malo izdaleka promatraše s dostojnim

izdaleka promatraše s dostojnim strahopoštivanjem . Kad ćemo, diko moja, ovu prokletinju spaliti ? Potrka šaptom upita Kikaša i gdje li ti je ta jama Kukljača ? Ni opepeliti Ja se pouzdah da ti znaš Što ćemo

jama Kukljača ? Ni opepeliti Ja se pouzdah da ti znaš Što ćemo sad ? smješka se Kikaš ; drago mu što Potrka baš sve ne zna, a malo mu i krivo što očitu budalaštinu nije prokljuvio, pa ga pokroviteljski ogrli

pa u rupu Nije potrebe, suzo djedova . Ovdje ti nisam slijep, već drukčiji . Kako drukčiji ? upita Potrka bacivši kamenčić u more . Oduvijek je volio bacati piljke u vodu i promatrati s čuđenjem i divljenjem

guzičetine nabijaju i nabijaju dok ne postanu teže od njih samih . I nisu baš tako debeli primijeti Potrka . Jesu u duši . Pa gdje ćeš onda tu nabigušku kukavelj junačkom pjesmom kititi i okititi Bilo bi isto

ajvan kad te žensko, odvojeno od junaka zȁrom ko goveče plotom, išibati može Baš tako uzdiže ramenca Potrka gdje će žensko na čovjeka Ovdje hoće, sokole Kad vidi same dronjavce oko sebe, u njoj se vrag probudi

tako, što je razboritu prosjaku činiti ? On će, djede, po tim nevjestama kuku i motiku užesti se Potrka i odmah se ugrize za usnu, jer je na djedovu licu razabrao da je i opet promašio, te se do nemoćna

Unajmila sam četu vragova, pa nek mi te od kuće što dalje odnesu Mudar li si, diko moja oduševljeno će Potrka , a onda oduševljenje splasnu ne izazivaš li tako te bijesne školjarke koje će pomisliti da im namjerice

Kikošu dojte mu to i to, to i to podojte mu ča višje možete . A zna li Škiljo za tu lukavost ? upita Potrka kojemu se Škiljo od početka u dušu uvrtio kao jedina istinska opasnost . Ne zna ti ni ćaća . Ne rekoh

dola bi mu ga, vrozi te za marendu izili dola bi mu moj Doj mu, doj mu svoga Mikota Ni to ne razvedri Potrku , već ga još više pritisnu, još mu crnije misli u uzdahe umetnu : Bože, kako je djed velik, kako

kašikama ulja, torbe ulomcima kruha, slanim srdelama, sirom i suhim smokvama, džepovi banicama a Potrka nemirom . Istina, to njegovo nijemo prebiranje krunice i Kikaševa priča o Jaganjcu Božjem koji tuđe

o boj meni, moj lipi covik, da zub sa zubom ne mozes sastaviti ? kroz odškrinuta dvorišna vrata ču Potrka glas neke žene, te virnu u dvorište . Videći rubom oka da ga je žena primijetila, on kao opčinjena

nesmotrenost ispravi, jer tom urokljivcu ništa ne dade, ali ne iz zla srca, nego, eto, on odleti . Potrka joj reče, kad mu je on i sam sirotni prosjak bez oca i bez majke u sitnišu više od krune dao, ona

krune dao, ona ga svakako mora prepišati, a kako i koliko neka odredi prema svojim mogućnostima . Potrka će joj, za ljubav Božju, uslugu učiniti, odnijeti jaspre urokljivcu i uvjeriti ga kako je to njemu

već unaprijed namijenila, ali, eto, on pobježe . Kad ga žena upita hoće li pet kruna biti dosta, Potrka se počeša za uhom : Mora biti Nu, nije zgorega koji banovac poviše, jer se onda vrag nađe u procjepu

vrazi odnesoše tamo niz uvalu napokon ga obavijesti tetka Livoguza, ali u to baš ne bijaše sigurna . Potrka ipak pođe, te već izdaleka ugleda i prepozna Kikaša i Vrtirepku, kako sjede na ovišoj siki uza samu

obalu, pripijeni jedno o drugo kao dub i bršljan, momak i djevojka . Bit će vraga i pol, pomisli Potrka , prepredenjak stari ne miluje žensko bez zadnje primisli Ej, Kikašu, lišče i lukavče, što li smjeraš

svaku slučajnost, jer smo ti i on i ja već davno oprostili, pa lijepo skoči Strah me je, djede i Potrka vidje kako joj se pleća uzdrmaše . Onda nemoj, milo moje, onda nemoj skakati, već samo onako malkac

sablazni i roditelje ne sramoti To napokon slomi Vrtirepku, te prošapta : Dobro, djede, skočit ću Potrka se već htjede uplesti i spriječiti tu užasnu ludoriju, kad Vrtirepka nastavi : samo neću ovdje u tuđem

dan i svaki ću ti dan za milu dušu svijeću zapaliti E nećeš, jarče stari, dok je mene živa promrsi Potrka šćućuren u zaklonu ; i tek kad se dobrano udaljiše polagano pođe za njima . E nećeš I u mene je mrvicu

udaljiše polagano pođe za njima . E nećeš I u mene je mrvicu tvoje pameti, pa ćemo se malčice ponijeti Potrka moj cvili iz tiha kršeći oznojene prste ne bi li iz njih kakvu prikladniju riječ iščupala Potrka moj

ponijeti Potrka moj cvili iz tiha kršeći oznojene prste ne bi li iz njih kakvu prikladniju riječ iščupala Potrka moj, sve ufanje moje, čuvaj se, bolji si, vojske prolaze . Ne boj se, radosti moja, prosjak je

bolji si, vojske prolaze . Ne boj se, radosti moja, prosjak je svima pravedan ko i živina utješi je Potrka i u skoku se baci na poslušna Vijora do mraka smo ovdje . Dotle se prekrij šudarom i brnjicom da te

prekrivala . Bože, kako je požutjela i uvela, i kako će živnuti ako sve po dobru pođe, uzdahnu u sebi Potrka , ošinu Vijora i začas nestane u grmlju i kamenjaru . Put dug, vrijeme nadoveza, samo ih pjesma može

čini se zaskače samo kad smo sami i u tuđem, pustošnom i nepoznatom . Među svojima smo opet svoji . I Potrka opet Potrka . Vješto skliznu s konja, uputi se prema štali i muški doviknu don Pavlu : Osedlat ću

zaskače samo kad smo sami i u tuđem, pustošnom i nepoznatom . Među svojima smo opet svoji . I Potrka opet Potrka . Vješto skliznu s konja, uputi se prema štali i muški doviknu don Pavlu : Osedlat ću ti putalja,

Petrom na bucalu čatrnje živahno raspredao o upadu austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu, i ne ču Potrku , već nastavi gnjevno dokazivati kako je general Stjepan Jovanović jad i kukavelj, a ne podmaršal

Neretve, oko Stoca i Nevesinja, do kojih ne dopiru ni najsmioniji prosjaci tuđa zemlja razgovora nema . Potrka na to samo uže ramenima : Gdje je ljudi, tu je i razgovora . Ni Stolac nije na kraju svijeta . I opet

u kojem se proljetos zlo i rodilo, ono s Alijom, pod šljivom, u travi . Ovdje je počelo, reče Potrka , ovdje će i završiti ako i Čitluk ne bude kurva A Čitluk ne bje kurva, ne podiže ni noge ni ruke

opsipati . No tko će sili odoljeti, tko zadržati sunce da ne padne A sa suncem i Čitluk pade . Tada Potrka reče : Na kraju smo puta . Pođi sa mnom I povede nju i konja jasenovu grmu s kojeg oka ne skidaše otkad

kojeg oka ne skidaše otkad poodavno neka prilika do njeg ne zatetura i ne pade . To je naš čovo, reče Potrka , pomozi mi natovariti I natovariše tog mrtvaca, kradom zaobiđoše mjesto, koje vojska već bijaše

zaobiđoše mjesto, koje vojska već bijaše prekrila, i skloniše se u ovoj poluspilji kod Čerina . Tada će Potrka : Sve je po Božjoj volji, samo časak dok skoknem po don Pavla . Što će ti don Pavao pokraj mrtva čovjeka

štenad . I koji ti bolje zna papke oblizati, taj ti se dublje u srce usvrdlao, ko onaj laskavi posranac Potrka . Jedini što bi ponekad na silnika zube iskesio bijaše ti prvorođenac Jokaš . Ali Jokaš bijaše jad

vuk u gvožđima i ubogi đavao u procjepu između tamjana i krštene vode da u osvit trećega dana ne dođe Potrka i ne izvali vrata . Vidjevši ga onakva, upalih obraza i ugaslih očiju, Potrka zacvili : Što to s

trećega dana ne dođe Potrka i ne izvali vrata . Vidjevši ga onakva, upalih obraza i ugaslih očiju, Potrka zacvili : Što to s tobom učiniše, djede moj, diko moja Tko mi te tako ljuto za srce ujede ? Nikad

obrvama pokaza Potrki stolac do podnožja i promrmlja : Sjedni i pripovijedaj kud su te vjetri vijali . A Potrka razveza nadugo i široko, kako ne mogaše odoljeti ni srcu ni zetu Ivanu, da za carskom vojskom ne

bijaše toliko privlačna da je ni istina nije mogla potisnuti . Vidjevši da ga slušaju otvorenih usta Potrka se raspjeva o svim čudesima u vojvodinu okolu, načička ga pustim drangulijama i turskim i kršćanskim

Skoči Ivan, a ja uz Ivana . Kad vojevoda vidje što sam naumio, poljubi me u oba obraza, pa veli : Potrka dijete, žalost je velika što se osnova ovog rata kraju primiče, dobra bi joj potka bio . A tko zna

ko misao, ma olovo i od misli brže . Sustiže, brate, i pogodi Ivana u zlo mjesto, među lopatice . Potrka moj, ja k Bogu, a ti kud znaš Nećemo tako velju ja, pa uprti i nosaj . Nosaj, nosaj Više noć nego

. Ja s njim u sušanj i muči . Kad odahnusmo, on me uze za ruku i glasom zdravim ko u djeteta reče : Potrka moj, šura moj pramaljetni, pramaljetno sunce moje, poruči vojevodi da nože naljuti i na turskim

insanu duša Svi se okrenuše Vrtirepki, u kojoj kapi krvi ne bijaše, kao da se zaista dogodilo ono što Potrka tako uvjerljivo i tako bezočno niže . Ivane zete, ko rođeni brate, rekoh ja, ne budalači i ne mrči

nosa, pa će ti on od njih dobar melem nabaviti i ljute rane izvidati . Na to se on meni nagne i šane : Potrka moj, kasno je da sad vila pred pećinu sjaši Nebo se otva reče i ne doreče, dahnu pa izdahnu, a pećina

zasja ko sunce, i kroz sjaj iz usta mu se izvi golubica bijelija od svjetlosti Strašan krik prekine Potrku , ustrepta kosti i naježuri kožu sviju koji ga čuše . I dok se skamenjene oči okrenuše prema tome kriku

izmijenilo . Samo djed ne zna je li nas to Bog miluje ili ožiže . Mene pomilova, milo moje ponosno će Potrka i prosu na bus trave šaku bakrenjaka i srebrenjaka, a potom iz džepova i torbe stade vaditi i do djedovih

Rat je, ili ništa ne vele . Što ćeš ? Kud ćeš ? Onda mi Bog pamet prosvijetli, pa rekoh : Gledaj, Potrka , na što vojska pare arči A kad gledaš nije teško vidjeti . Imao pri sebi nešto jaspri, a usput se

očemerenih čavki . Uzalud . Tek kad osmi dan Vrtirepki jad opade, a deseti uminu, smiriše se i one . A kad Potrka u četiri oka Vrtirepki predbaci zbog tolikog besmislena prenemaganja i lakrdijanja, ona se kao oda

se kao oda sna prenu, u čudu ga pogleda i reče : Sve suze ovog svijeta samo su kap za onakva junaka Potrka moj, tako mi ga živo uslika, te mi se čini da sam se za nj i udala a ne za onog jadnog mrtvaca u

što od mladosti nije uradio . Upade u dvor, gasan i glasan, ne reče ni hvaljen Isus, već trgnu Potrku za ruku i povuče ga za sobom, kao da se radi o nečem životnom, neodložnom i neodgodivom, kad vremena

vrisnuše i svi na koljena . Mislim ja : il je vrag ili zmaj, trećega nema . Vrag odluči se brzopleto Potrka . Može biti dopusti Kikaš a može i ne biti, i ako mi Škiljo ne oda, nikad neću pouzdano doznati što

Još i ne dorekoh, a one s ceste u tminu i noć tamnu . To hoće reći da su bile prave svinje zaključi Potrka . Nikad se ne zna . Vrag je lukava živina, ne sluša ti on moje zapovijedi, već izvrne pa se provodi

bijesno psovati : Kučko jedna i arcikučko Opet si me nadigrao, pa trkimice u smrt, samo da se ne osladim Potrka sine, u ovih četrdeset godina svakog smo vraga jedan drugom podmetali, ali ovako bezočno nikada E

Radmilovića . 2. Kako se zvao kultni blog koji je pod pseudonimom Denis Lalić pisao Vlado Bulić ? 3. Matan Potrka , Kikaš, Jokaš, Vrtirepka, Srbiguzica, Livoguza, Podlivoguz, Šunje ... samo su neki od živopisnih

prijepodne Ljudi su ti ko i krave : zamoči noge u salamuru, pa će ti vazdan tabane lizati razdragano će Potrka dovršavajući božićnji objed slušaš li ti mene, Nušo, silo nečista ? I ne bi daleko . Naslov : I položiše

Testirana je . Alko test je bio 0,0. Nije namjerno izazvala prometnu nezgodu . Molim Vas za pomoć . matan potrka 10.09.2009., 22:22 Mazarin 10.09.2009., 22:35 ako si imao uredan putni nalog, to je ozljeda na poslu

putni nalog, to je ozljeda na poslu . Ako ga nisi imao, a nekak mislim da nisi, ništa od toga . matan potrka imam ... daje nam se na cijeli mjesec jer oristimo službeni auto za rad na terenu svaki dan Mazarin

trenutak koji ste svi željno iščekivali osvajač prvog Kviznog štapa U oštroj konkurenciji ( Madame Brkovski Potrka Sioux, Spiridon Brusina i usta puna sjemena nova generacija, Van Halen i Zorane, oprosti ), nagradu

1 ), Troskot, Škevin, Periš . Voditelj : Toni Juraga CB WEY : Živković, Rem, Kladrić, Šmahel, Potrka , Ramšek, Mušura, Tuzlak . Voditelj : Željko Živković BAKARI VRANA : Striguljica, Čačić ( 4 ),

Imoćani morete vidit u ovoj sekvenci " Prosjaka i sinova " . Glumci govore priučenim naškim, ali mali Potrka ( Matan ) je rodom iz Imotskoga pa vam on govori onako kako se kod nas govori Zanimljvo je koliko sličan

prćoka u nekom desetom kvadrantu za kojom niko nebi tugovao kad bi nestala Je, ali na Galaxyu si nečja " potrka " i sluga . Često nekog starog umišljenog debila . Dok na tom imaginarnom teretnjaku ja sam svoj gazda

pogreška, Lemmy nije gay . On je najobičnija pederčina Ispričavam se, Lemmy nije tubaš on je gay Moj Potrka najveći komunisti su ti sada u HDZ-u, sve sami sekretari bivši počev od predsjednika sabora pa dalje

KODEKSU . 2. PONUDE DIONICE NAVIJAČIMA, SIMPATIZERIMA, BRANITELJIMA I PRIJATELJIMA HAJDUKA Klarić Potrka Svagi ili tvoj Baja ... jebemese ... ajde šta žališ za njin ne bi da je Hajduk ima ikakve koristi od

kod Gogija ? Ili ćemo tu zažmirit na kodeks ? E moj dule ne znaš ti di si šupalj ... Jebali te Matan Potrka i Mutavi Pavić i Vinko Histeriozo .. Nba ... . Slažen se oko Vučevića stvorena slika velikog mladog

pravaša osigurana je tako što je njegov kolega Milan Lažeta predložen za NO Prometa, a pravaš Ivan Potrka za Vodovod i kanalizaciju . Tomislav Gruica, Kerumov veliki prijatelja i jedan od imenovanih savjetnika

Ponovite pretraživanje na web stranici korpusa

U ovom korpusu nema primjera upotrebe za taj izraz.

potrka

{{ searchterm}}