bijahu u suhoziđu, ma od velika kamenja i još dobri . Tu i tamo je trebalo zabiti koju škalju, i to Potrka odmah obavi . Trebalo je izmijeniti pet-šest merteka to će prekosutra u muši usjeći ; trebat će i stotinjak
smlači . Zašto živimo ? Da Boga spoznamo, da ga ljubimo, da mu služimo i tako da se spasimo zbrza Potrka . Jest to, po katekizmu . Jest to, po Božju . Nu, zašto po ljudsku živimo ? Puno me pitaš, diko
svu našu dolinu i brda oko nje, pa mi izbroj sve stare dubove . Tko će to, diko moja zapjeva tužno Potrka kao da nariče . Kamo li sre će da je tako Nu ima ih svega sedamdeset i šest . Znam svakoga i u glavu
tkati, u kojoj ga kamenici kaliti ? Što ću ja tebi reći ? Pa i to što reče nije malo po običaju polaska Potrka . Nije čas da se lažemo . Čovjeku gode laske i kad zna da su laske . I kad su bezočne, gode mu . Nu
talenata, a vidim, daklem, da ni jednog ne zakopa . Gdje su ti moje ruke za motiku pokuša se našaliti Potrka . Ja sam te usto naučio čitati i pisati Daklem, i računati, što ti neće biti naodmet ako pametno
dopušta . Vidim, habit je . Vidim, okrupna prilika ... O da je meni takav pas čeznutljivo uzdahne Potrka . Don Pavao ga preču pa nastavi : Eto, moj don Petre, to sam ti, daklem, hotio reći : sve što živi
mljacnu vlažnim usnama : Baš studena Velika je stvar studene se vode napiti . Stani Možda je to ono Potrka sine, možda je to ono životno : studene se vode napiti . Svakom se čovjeku u ovom času istina ukazuje
kao da se trepavicama čempresa pokriva . Čega li se stidi sirotinja moja ? Ne znam, radosti odgovori Potrka premda je dobro znao na što djed cilja, jer ma odakle polazio, uvijek će istom doći . Pogledaj malo
daj da žile čupa, ne daj mu da umre, da neslavno u miru pogine Kako mu ne dati ? upita izgubljeno Potrka . Bog te obdari s deset talenata, smisli, daklem Od prosjačkog se štapa ne može više živjeti, od
smrtnika, a to ti je okolnost otežavajuća . Nisam imao zle nakane zamuca iznenađen i pomalo ošamućen Potrka . Dobrim je nakanama pakao popločan odgovori prigodnicom mladi svećenik, a onda se sav zažari kakvu
što roditeljsku krv ne proli . Je li ti to na me kamenom evanđeoskim ? Samo ti krmelje iz oka vadim . Potrka osjeti da mu ruke dršću . Ako se prepusti tom drhtanju, neće moći bijesa svladati . Stoga ukopa prste
ujaci i ujne do crne zemljice klanjaju Kad je mogla baba mogu i oni . A i Josipu su se klanjali odbi Potrka uz nadmen smiješak mladosti koja mora do konca ustrajati . Tako ? Ponadah se da ti digoh mrenu s očiju
Ljudi su sve vidjeli, sve i iziđe kao iz sudnice nakon dobivene parnice . Prvi pa iscjedak prošapta Potrka i protrnu, jer to ne bijaše njegov već djedov glas na njegovim usnama . Čim je zvono zabrecalo, Kikaša
ćemo jesti . Ako je njima noć prijatelj, nije ni nama dušmanin . A u zoru Gdje smo mi do zore klikne Potrka . Pod Zavelim-planinom, Gospe mi Male i Velike, pod Zavelim-planinom, pod zelenom i soli nam na
propišti Divac kroz pocrnjele i izobane zube . Kad krv padne na oči kasno je i starcu pamet skupljati reče Potrka , spokojno podigne kuburu, koju dotad za stražnjicom skrivaše, i uperi je u Divca . A tako ti misliš
neprestano pleše da ta vaša prokleta nezasitna zjala začepi . Grešni smo i neuki, pope skrušeno će Potrka , ali tako kao da tim sve na obostrano zadovoljstvo sređuje : to je tako i ne da se mijenjati . Ludi
očima pa reče : Posjedajte, nabiguzi moji, jednu ću vam pričicu ispričati . Kad sam bio dječarac, kao Potrka danas, vrag mi ne dade mira, te pod jesen uhvatih mladu lastavicu, pa s njom u gajbu . Hranio sam
ispod pet kruna reče Šimun . A kad mu Potrka pruži dukat od dvadeset kruna i on ne imađaše uzvratiti, Potrka odmahnu rukom : Lako ćemo Dat ćeš mi još tri oke slanine, dva ovčja šljuka, ovaj stari ambarčić da
uvijek će istom doći . Pogledaj malo bolje i odmah ćeš se domisliti koje se to kuće stidi A to kliknu Potrka kojem se, tobože, tek sad razbistrilo kud djed smjera, pa zacvrkuta tvoje, diko moja, tvoje se
usta rasturiše sve ono što je čovjek vascijeli život pomnjivo slagao . A ja budala prekori se u misli Potrka , a ja budala, htjedoh se za tu marvu ko i djed razapeti Oni su Sve su to oni Stoka jedna, samo žderu