nomenklaturu kao povijesno neophodnu, pri čemu taj lažni prasukob uzurpira ukupni prostor politike, onemogućujući
izdanja EPH prostodušno vjeruje da zemljom bukti nekakav prasukob crvenih i crnih, partizana i ustaša, europejaca i
u svekolikom tumačenju naše zbilje: ovdje je i opet riječ o prasukobu crvenih i crnih, jer, Zagerec je ne samo Šuškova linija nego
svesti sva druga socijalna proturječja Hrvatske: ideja o prasukobu crvenih i crnih, partizana i ustaša. O tome sam u Obzoru
starog antagonizma. Kad se već inzistira na nekakvom prasukobu koji bi čuvao eho klasne borbe - SDP i HDZ, nužno je
antagonizmi klasificirani po zadanom ideološkom planu prasukoba crvenih i crnih imaju dvije funkcije: jedna je spomenuto
crvenih i crnih prirodna datost. Da stvar bude gora, taj se prasukob u hrvatskoj povijesti ne svodi na onaj ustaša i partizana ,
svesti sva druga socijalna proturječja Hrvatske: ideja o prasukobu crvenih i crnih, partizana i ustaša. Drugo, tako nešto je
od sebe. "To je to: za Viktora Ivančića nedvojben je jedan prasukob , nosivi unutardruštveni antagonizam na koji su svodiva
se taj sukob pokušave etablirati kao nosivi sukob društva , prasukob na koji bi se trebalo reducirati totalitet društvenih
bismo sada pokušati svaku vijest svesti na tu fantazmu prasukoba ustaša i partizana; recimo, Hanfa i Večernji list, što bi
o antagonizmu crvenih i crnih: čini se kao da je posrijedi prasukob ustaša i partizana, dok se zapravo time prikriva
službena ideologija poretka, njegova osnovna fantazma : prasukob crvenih i crnih, partizana i ustaša. Laž da je riječ o
političke istine i društvene zbilje. U zbilji, nikakvog prasukoba nema, a pogotovo ga nema između crvenih i crnih Uostalom ,
operci ljevog i desnog ( do lekcije o tome da nikakav nosivi prasukob ne postoji tek ćemo doći; ova tvrdnja o temeljnom sukobu