da je Kruno blizu. Sjećanjem putujemo u 1997. kada smo zajedno vodili radionicu na Danima mira. Veže nas s Krunom vizija prigovarača savjesti koji na drugi način služe zajednici, a da se ne moraju odati militarističkim ucjenama. Vidimo ga kako sa

je nedavno povučen zbog prigovora iz akademske zajednice i iz same Vlade. Očekuje se da će ga Jovanović raditi skupa s " prigovaračima ", Brankom Grčićem i Gvozdenom Flegom te Josipom Kregarom, Mirandom Mrsićem, Rajkom Ostojićem i drugima. I

.;) prigovaračima . On ne postavlja tek pitanje ' ' zašto prigovaraju? ' ' nego i kaže ' ' ne biste trebali prigovarati ' ', odnosno prigovara

i svaceg. prigovaračima ? Itekako ima. Mislim da je opravdano prigovarati nečemu što se možda može promijeniti, i ako (naravno) ima svrhe. A ono

tlak. najjača strategija? nisam siguran. "no reply" brijem ne pali jer džaba glumiti mimozu-tlak se diže iznutri i prigovarači su dobro izvježbani uočiti take signale, a to je još i jače jerbo ako nema izduška onda je tlak još i veći iznutri.. a ako se

a to je još i jače jerbo ako nema izduška onda je tlak još i veći iznutri.. a ako se reagira opet ne valja.. humor? al kako kad prigovaračima nisu smiješni oni sami savjeti? haha racionalna argumentacija? bwahahahaha

te se ne nahrani, i bogati svi su u tom odlično izvježbani, a neki su postali i supervelemajstori s godinama. i nažalost prigovarači ostaju na tom stupnju razvoja

na pitanja, te ću se braniti šutnjom - kratak je bio Šimičević. prigovarača savjesti Stjepana Pavleka pokazuje da se institut civilne službe smatra manje vrijednim izborom pojedinca, jer se

u našoj regiji postoje brojni primjeri u kojima su baš ateisti ti koji su zagovarali i promovirali mir, te među kojima su prigovarači savjesti, odbili nositi oružje te na taj način direktno zagovarali nenasilje.

za prigovor savjesti, nalazi u pravnoj sferi on prihvaća ili pristaje na pravnu sankciju. Kako se s moralne strane prigovarač savjesti ne smatra odgovornim jer je vođen moralnom dužnošću, dolazi do sutuacije da pojedinac može biti pravno

javnog karaktera, što ne znači da takva aktivnost mora ostati prikrivena tijelima državne vlasti, već da pojedinac prigovarač nema namjeru upozoravati javnost na svoj moralni stav. Pojedinac iz osjećaja dužnosti jednostavno odbija izvršenje

normi ili propustiti činjenje radnje (napuštanje obveznog liječenja pacijenta). Ovo je pitanje bitno u slučaju da prigovarač ne želi objašnjavati svoje razloge i da pri tome može svoju pasivnost lažno obrazlagati (npr. zbog straha ili srama).

, koje postupa po prigovoru savjesti, se zbog toga očekuje da poduzme sve moguće radnje kako bi utvrdio prave razloge prigovarača , pod uvjetom da iz svih činjenica predmeta može utvrditi da je određena osoba i stvarno prigovarač. U slučaju da

prave razloge prigovarača, pod uvjetom da iz svih činjenica predmeta može utvrditi da je određena osoba i stvarno prigovarač . U slučaju da prigovarač odbija obrazložiti razloge za prigovor savjesti može biti relevantna i činjenica da li

, pod uvjetom da iz svih činjenica predmeta može utvrditi da je određena osoba i stvarno prigovarač. U slučaju da prigovarač odbija obrazložiti razloge za prigovor savjesti može biti relevantna i činjenica da li pravna norma propisuje