kroz sebičnost. Da, ljubav isključivo dolazi kroz sebe-voljenje. Kad sebe smatraš vrijednim nečega tome i prilaziš . Kad se bojiš nečega, ili za nešto, onda gledaš da to pozicioniraš iznad ili ispod sebe. Reciprocitet nije nikada

da pružim prilaziš postelji, a ja te gledam.Da, to je to vitko tijelo muškarca kojeg volim cijeli svoj život.Tijelo na kojem poznajem

ruku gledam te kako pedantno odlažeš svoju odjeću.I to činiš smišljeno jer znaš koliko me to izluđuje.Sporim korakom prilaziš postelji a ja....

ljudi čeka, a radi jedna blagajna - Tako dakle Situacija poznata. prilaziš automatu koji izdaje potvrde s rednim brojevima za stranke, nonšalantno pritišćeš tri puta, guraš potvrde u džep,

i otvoreno je pogledao, prvi je put gledajući sasvim otvoreno, od čega se pomalo odvikao. Jer kad u džepu nemaš ništa, ne prilaziš ženama. A Roko već dugo vremena nije imao ništa "viška ", ako se to moglo tako nazvati. Srećom, upravo je jučer završio s

zamjerke načinu glasanja otpale. prilaziš , obilaziš oko mene, dodiruješ i tražiš najlakši put do moga nektara. Šapama nježno prelaziš po stjenkama,

, nedjelja Prilaziš mi... Osjećam tvoje ruke na mom tijelu... Tako su tople... Tvoj dah na mom vratu Tako si mi blizu Tvoje tijelo na mojem

na granu koja mi dade inspiraciju. Propnem se na prste i uhvatim se za granu. Polu viseći izazivam te da me uzmeš. Prilaziš mi iza leđa, podižeš mi suknju lagano skidajući mi gaćice (počela sam nositi tangice jer već jesen stiže). Širiš mi noge

bujanja. GDje sve miriše na riječnu vodu, mentu i koprivu, i sedefaste ljušture školjaka krckaju pod nogama dok prilaziš vodi. Gdje bucov rauba goneći bjelicu prema površini. I samo gledaš gdje je gustiš u kojem štuka čeka spretnog lovca s

ili odeš van možeš cijelu večer nožem rezati nevjerojatnu strast, preludu kemiju i najglasnije klikove ali niti ti prilaziš nekome niti netko prilazi tebi iako je evidentno da se sviđate jedno drugom. Zašto je tome tako? Zar se bojimo priznati

nedosanjana, od dodira tvog, bez dodira. Znam da negdje dišeš, čujem srca otkucaje i zvuk koraka što te meni vode. Dok mi prilaziš , prepoznajem te - mi smo jedna duša, prepolovljena, nekad davno, u nastanku svemira.

odakle im ja prilazim s Bijelim Kruhom u ruci. prilaziš prozoru. Moj je balkon bijel kao i moja alba. Ti se smiješ; ja znam da danas nisi tužna. Moje ime stupilo je u pozadinu jer u

, vraćam sa više: više knjiga i novina, više robe i poklončića i više brojeva i imena u imeniku mobitela. prilaziš Nebojši, prilaziš li mu kao zemljaku? pita me Jasen i primjećuje na mom licu da apsolutno ne razumijem njegovo pitanje.

više knjiga i novina, više robe i poklončića i više brojeva i imena u imeniku mobitela. prilaziš li mu kao zemljaku? pita me Jasen i primjećuje na mom licu da apsolutno ne razumijem njegovo pitanje.

moje trzaje i slušaš moje dozivanje i moj napor da te dohvatim. I kada me vidiš bespomoćnu i iznemoglu od čežnje, sam mi prilaziš i uranjaš me u svoje dubine gdje se smirujem, jer me svu obuhvaćaš - sjedinjujući se sa mnom, o Ljubavi, Ljubavi... I ja