Tvoje tijelo na mojem Tvoje usne na mojima Ali ti ne shvaćaš da ja to ne želim Ne poznaješ me... Želim samo jedno.. Da me pripitomiš ... Svojim mekim rukama... Mazi me, razmazi me... Pripitomi me...

. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš , biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu... Počinjem

. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš , moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me

predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu... Lisica ušuti i dugo gledaše malog

mi potreban. A nisam ni ja tebi potrebna. Za tebe ja sam samo lisica slična stotinama tisuća drugih lisica. Ali, ako me pripitomiš , bit ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu »« Počinjem

jer se zvijeri uvijek pokažu, izađu van kad im se najmanje nadaš... jer ako zvijer držiš u sebi ona te polako preuzima. Ne pripitomiš ti nju, ona na kraju pripitomi tebe... I što smo onda.... kako reče Tin, "svi skupa tmuša "... trebalo bi više od

stotinu tisuća takvih dječaka. I ja tebe ne trebam. Ja sam za tebe samo lisica nalik na stotinu tisuća lisica. Ali ako me pripitomiš , postali bismo potrebni jedno drugome. Ti bi za mene bio jedinstven na svijetu. Ja ću za tebe biti jedinstvena na

love mene. Sve su kokoši nalik jedna na drugu, svi su ljudi nalik jedni na druge, Zato mi je pomalo dosadno. Ali ako me ti pripitomiš , život će mi sinuti. Prepoznavat ću korak koji je različit od svih ostalih. Ostali će me koraci vraćati pod zemlju.

Zakunila bi se da nešto pjeva i šapće, no to je samo lepet krila. pripitomiš da na dlan ti mirno sjedne, raskrili se i pokaže ti šare, vjesnik jedne uplašene skrivene duše male, poslan da riječju

je monoton. Ja lovim piliće a ljudi love mene. Svi pilići su slični i svi ljudi su slični. Pomalo se dosađujem. Ali ako me pripitomiš , moj će se život promijeniti. Prepoznavat će šum koraka koji će biti drugačiji od svih ostalih. Šum drugih tjera me da se

kruh. Pšenica je za mene bezvrijedna. Pšenična polja ništa mi ne znače. A to je tužno. Ali ti imaš kosu boje zlata. Kada me pripitomiš to će biti tako divno Pšenica, koja se zlaća, podsjećat će me na tebe. I ja ću zavoljeti šum vjetra u žitu Lisac ušuti i dugo

, jer se prilagođuješ nečemu. Ti to zapravo ne "imaš" nego to "ima" tebe, ti pratiš pripitomiš stvar da trči stazama koje tebi pašu onda više ne cijeniš jer "to više nije to ". Zasitiš se

oko nas, samo ih nekad ne prepoznajemo kao takve jer ne nose krila, al - TU SU. Iako sami sebe ne smatraju takvima.. pripitomiš veliku mačku, ona se mazi sa svakim onda. Ali uvijek zapamti nekoga ako je udari i može ga nepogrešivo prepoznati čak i

na dno kaveza (15 - 20 kn) pripitomiš i onda će sve biti dobro, te zamiji neće biti agresivni ni ništa slično

oko nečega i kada stekne tvoje povjerenje bilo bi šteta da završi kod nekog drugoga, ipak si ti uložila toliko truda da je pripitomiš pa sada možeš skupa s njom uživati