i meni za doručak, premazan domaćim pekmezom, uz čašu hladnog mlijeka bila su to lijepa mirisna jutra kojih se rado prisjećam Tamo negdje početkom prošlog tjedna odlučila sam napraviti svoju verziju maminog omleta koja će izgledom podsjećati

, ali sve je moguće u mraku Medvednice. Nakon Starog mlina slijedi novi uspon. Brutalno strm i brutalno dugačak. Prisjećam se nekih ranijih takvih uzbrdica, prisjećam se uspona na Cer s druge strane, a tada je bilo i snijega. Nakon što smo

Nakon Starog mlina slijedi novi uspon. Brutalno strm i brutalno dugačak. Prisjećam se nekih ranijih takvih uzbrdica, prisjećam se uspona na Cer s druge strane, a tada je bilo i snijega. Nakon što smo nekoliko puta prešli cestu, sada trčimo u dobrom

i da moram na desno. Trčim. Opet sam u svom elementu. Znam da sada moram dosta trčati po toj stazi ili cestici. Ponovo se prisjećam prošlogodišnjih utrka i jedne divne utrke, kada sam pratio Kliću Kowalskog. Bijaše to jedna od mojih prvih utrka (MK2

da me čuva. Znam da mogu Od početka plivam ozbiljno i s namjerom da sudjelujem u trci. Tijekom plivanja razmišljam i prisjećam se prijašnjih godina. Nema potrebe za odmorom, nema gutanja vode, sve je u redu. Uživam u osjećaju da sam u utrci, da su

stanicama (među njima su Najmanja i Zakonita), zabavljam se kako god znam, da odvučem pažnju s poderane kože na tetivi. Prisjećam se misli Murakamija: Bol je neizbježna, patnja je opcionalna. Pokušavam odvući misli na bilo što, samo da ne mislim na

to, jer sam imao nelagodu prema ulasku u Dunav. Nelagoda je puno manja i počinjem s laganim zagrijavanjem, konkretno prisjećam se tehnike. Nije isto plivati u kupaćim gaćama i neoprenskom odijelu. Istina je da s neoprenskim odijelom imate bolju

svoj prvi zadatak. Kolege, naravno, pružaju svu moguću pomoć savjetom i djelom, ali imaju oni i svojih obaveza. Prisjećam se raznih iskustava, donosim zaključke sama sa sobom, i slažem prezentaciju. Sva znanja koja posjedujem u tom

, a ja sam još uvijek pod velikim dojmom škole na Okiću. Stalno pregledavam slike ispočetka, uživajući u svakoj, i prisjećam se nezaboravnog dana na starom Okić gradu

ekipa osvojila je 5. mjesto, i to u tijesnoj utrci za treće mjesto. Prisjećam se, obzirom da nije bilo tako davno, tek prije 1.095 dana iliti ga tri godine. Ugodan zimski dan, isto tako ugodno nimalo

i ja pili smo ga cijelog. Imala sam osamnaest, a on dvadeset i dvije godine kada smo počeli živjeti zajedno. prisjećam prvih godina moga braka vidim Beograd, noć, zimu, borove umotane u snijeg. Idem pred Aleksandra koji stiže u deset i

svijet što nas okružuje. I njih ima manje i više otvorenih, manje i više svjesnih. Prisjećam se jedne lijepe rečenice koju sam našla kod Plutarha: Ja sam sve ono što je bilo, sve ono što će biti i moj veo još nikad nije

i malo pojačavam tempo iz gušta, pratim žutoga samo da bi osjetio gušt utrkivanja, tako jedno dve-tri minute, a onda se prisjećam da ovo još nije trka, tek smo prošli 12 milja (na svakoj okrepnoj stanici piše kolko smo prošli i kolko još fali), i

utjelovljene ljubavi. Osjećam njeno vrtloženje, naslućujem njeno nestajanje i rađanje u trenu blaženog spokoja. Prisjećam se davne pjesme ispisane s pitanjem tko sam ja? Tko sam uistinu ja utjelovljena u vječnost, ja, inkarnat trenutka, ja,