sudova u slučajevima sporova iz tih ugovora. Potonje navedeno ukazuje na važnu razliku između privatnopravnih ugovora i javnopravnih ( upravnih ) ugovora. Njemačke zakonske odredbe poznaju institut

privatnoga prava. Strankama se upravnog ugovora ne može dati takva sloboda koju imaju stranke privatnopravnih ugovora, jer bi ona mogla ugroziti javni interes, osobito zbog komercijalizacije javnih

privatne osobe ili privatna poduzeća ovlaštenja vlasti, koje zloupotrebe protiv drugih privatnopravnih subjekata, radi se i o izvođenju javne vlasti nasuprot državljanima, to znači odnos između

vlasti nasuprot državljanima, to znači odnos između države i državljana, i ne odnos između privatnopravnih subjekata. Dužnost poštovanja ustavnih prava sa strane nosioca javne vlasti prema odredbi

koristi pravne oblike privatnog prava, još je uvijek dužna poštovati ustavna prava. U vezi privatnopravnih subjekata GG ne poznaje odredbe, kao što je spomenuti stavak 1. članka GG. Normativni adresati

1., GG, i pojedine odredbe koje ustavnim pravima priznavaju neposrednu učinkovitost između privatnopravnih subjekata. Tako je u odredbi stavka 2, paragrafa 3, članka 1., GG izričito određeno, da su

na snagu tumači tako, da djeluje neposredno, što dakle znači, da djeluje i u odnosima između privatnopravnih subjekata. Prema švicarskom pravu je onaj koji obavlja državne dužnosti, temeljem odredbe

, članka BV, sadrži BV i odredbu koja priznaje ustavnom pravu neposredno učinkovitost između privatnopravnih subjekata. Tako treća rečenica trećeg paragrafa članka 8., BV priznaje ženama i muškarcima

i sudski iztužljivo ustavno pravo, koje djeluje neposredno u pravnim odnosima između privatnopravnih subjekata, što znači, da stvara neposredno djelovanje. Odredba treće rečenice stavka 3. ,

pridonositi realizaciji ustavnih prava, odnosno ustavnih vrijednosti. Kod uspostavljanja privatnopravnih subjekata kao adresata ustavnih prava možemo proizlaziti prije svega od tri ideje, tj., iz

, tj., iz teorije o horizontalnom djelovanju ustavnih prava, iz uspostavljanja opće dužnosti privatnopravnih subjekata da pridonose kod realizacije ustavnih prava, te iz ideje, da imaju ustavne

, što bi imalo šire posljedice na položaj državljana u državi i društvu te na raspolaganje privatnopravnih subjekata sa svojom slobodom ( vidi npr. treći stavak članka 15. Ustava RS, prema kojem su

spomenute s pravima ostalih ). No, iz slovenskog ustava u tom smislu neposredne dužnosti privatnopravnih subjekata, da realiziraju ustavna prava, ipak najvjerojatnije ne bi mogli izvoditi. To bi

. Ali, ni ova druga ideja nema normativne potpore u slovenskom ustavu. Treća ideja za osnivanje privatnopravnih subjekata kao adresata ustavnih prava zasniva se na ideji univerzalnosti vrijednosti. Radi

na državni sektor. Ustavne vrijednosti bi dakle trebale usmjeravati i ponašanja i djelovanja privatnopravnih subjekata. Tu bi ideju trebalo poduprijeti i naglašavanje opće funkcije ustavnih odredbi ,