je pojava koja može biti označena jedinstvenim vremenom i prostornom lokacijom - "točka" u prostorvremenu . Npr. eksplozija petarde je dobra aproksimacija "događaja ". Neki događaj možemo u

bradu. jedem istu jabuku, hvatam istu bradu, ali ne vidim u tome ništa veliko. stanujemo u istom prostorvremenu , to prostorvrijeme nema nikakvo značenje, to je samo pustopoljina na kojoj se igramo. ako

znanstveni tekstovi Iana Stewarta, Stephena Hawkinga i Briana Greenea, o matematici kaosa , prostorvremenu i tim stvarima. U usporedbi s tim suvremena literatura je beznadno dosadna. Što se tiče

ima u sebi nformaciju da od njega može nastati zvijezda. Imamo dakle proton i jedan elektron u prostorvremenu . Ogromna količina tih jednostavnih atoma će načiniti zvijezdu. I imati će mo veliki prijelaz

ili ne može. Ako bi postojalo, putovanje vremenom bilo bi nekakva kratica između dvije točke u prostorvremenu , popularna crvotočina. Pošto i ta varijanta narušava kauzalnost, meni je neprihvatljiva. A "

je nastalo vrijeme. I prostor. I materioenergija. A to znači da praatom velikog praska nije u prostorvremenu . A u čemu je on. Teško filozofsko pitanje. Ovo je više za Emanuela Kanta, a ne toliko za kvantnog

su uspjeli napraviti nekoliko grešaka. Inače riječ je o matematičkom modelu formiranja CTC u prostorvremenu objavljenom prije dva tjedna u Physical Review D: mi već putujemo kroz vrijeme, a pitanje je

, 20:47 Za to nisam siguran, ali ima nekakve veze sa tzv. događajnim horizontom, tj. granicom u prostorvremenu poslije koje počinje nesavladivo djelovanje crne rupe. Ali neka ti to objasni netko tko više

line je vrlo koristan. to nije nikakav tabu ( smiješno ). samo način funkcioniranja adekvatan prostorvremenu . baby-bluz 28.04.2013., 12:38 Internetski uvod je nezamjenjiv. Dok god traje dovoljno

jednu mogućnost razumijevanja kako to što izgleda kao slučajna neuzročna podudarnost u našem prostorvremenu može biti uzročno povezano u nekoj višedimenzionalnoj stvarnosti ( a što opet podrazumijeva

do tužnog zaključka. Neprekidna i vječna igra stvaranja materije / energije u svemirskom prostorvremenu događa se u neograničenom broju stvaranja i to nasumičnim odabirom vrste i oblika stvaranja .

konačnog početka niti svršetka. Stvaranje materijalnog svemira traje i trajat će vječno u prostorvremenu koje budu stvorili ' mali duhovi ' iz paralelnog duhovnog svijeta ( energijskog svijeta ) Mi

je način put kojim se ljudsko vozilo tijelo spaja sa svojom izvorišnom točkom bilo gdje u prostorvremenu . Disanje predstavlja portal između fizičke dimenzije i quantuma ili međudimenzionalnih

vidjeti više dimenzije kao da viđenje predstavlja osvjedočenje. No, sve ono što je u kvantnom prostorvremenu ne povinuje se HMS-u Sistemu Ljudskog Uma. Kvantum predstavlja porijeklo, postanak. On je

oči i upit - Jebote, e čime se ti zamaraš .. mislim da je lijepo imati nekoga z apopričati o prostorvremenu ili o paradoksima Einsteinovih formula, ali ne brije samo na to .. Znam o puno stvari .. Da brijem