i razumevanje kao psihički procesi i radnje svesti, su SPECIFIČNOSTI svesti, a ne i sama svest. Same te fizičke i psihičke radnje i procesi ne mogu biti svest iz razloga jer one ne mogu biti svesne same po sebi, pošto ne mogu ni postojati same po sebi,

ni postojati same po sebi, niti se mogu odvijati same po sebi. Prvo mora postojati ONAJ ko ima SPOSOBNOST da fizičke i psihičke radnje čini i pomoću njih bude svestan.

što postoji, čime bi mogao da se bavi, jer sve drugo su samo specifičnosti Bitka, tj. Svesti. Sve drugo su samo fizičke i psihičke radnje Bitka, tj. Svesti. Koje kao radnje i procesi ne postoje same po sebi, već postoji samo Bitak koji ih vrši. Kad ih vrši, ima

bitka, pošto, svest je sam bitak. Svest i bitak su jedno i isto. A specifičnosti bitka, odnosno, svesti su fizicke i psihičke radnje i procesi. Ako ovako razumemo problem, onda razumemo sve, jer sve nam je to poznato iz iskustva i bitak, tj. svest i

sve, jer sve nam je to poznato iz iskustva i bitak, tj. svest i fizički i psihiči procesi kao sposbnosti i kao fizičke i psihičke radnje bitka, odnosno, svesti.

može da počinje i završava, tj. da traje ili ne traje. To podrazumeva da svesnost nije nešto što uistinu postoji. Dakle, psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja ne postoje, već postoji onaj ko ima sposobnost da vrši te

opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja ne postoje, već postoji onaj ko ima sposobnost da vrši te psihičke radnje , tj, da opaža, oseća, pamti, misli i razumeva i on je taj jedini koji se s punim pravom može nazvati imenom« svest ». Te

da opaža, oseća, pamti, misli i razumeva i on je taj jedini koji se s punim pravom može nazvati imenom« svest ». Te njegove psihičke radnje mu služe samo da pomoću njih sebe dovede u stanje svesnosti. Dok sa njihovim isključivanjem on sebe dovodi u stanje

svest, treba da se pitamo šta je svest; kako postoji; kako je moguće da raspolaže tim psihičkim sposobnostima da vrši te psihičke radnje i pomoću njih sebe dovodi u stanje svesnosti; da li je svest nešto što može da nastane i nestane, da se stvori i uništi; od

neurena je ono što se zove psihički proces. Psihički proces ne može da bude svest iz razloga jer psihički proces, to su psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Te radnje same po sebi ne bi značile ništa da iza njih ne stoji

uvek mora nalaziti u svojoj posledici i imati status APSOLUTNOG POSTOJANJA, a posledica status samo njegove fizičke i psihičke radnje , tj status RELATIVNOG, STALNO PROMENLJIVOG POSTOJANJA, koje se stalo odvija, tj. teče kao fizički i psihički proces.

u vidu 5 psihičkih radnji. To su: opažanje, osjećanje (dobra / zla), pamćenje, mišljenje i razumijevanje. Psihičke radnje , isto kao i fizičke, nemaju značenje postojanja. Značenje postojanja uvijek ima onaj ko radnju vrši. Tako, na primjer

apsolutno, tj.. ne može nastati / početi, ni završiti / nestati, a radnja može i da nastane / počne i nestane / završi. Psihičke radnje ne mogu same po sebi biti svjesne, već uvijek onaj ko ima sposobnost da psihičke radnje vrši. To je uvijek onaj koji

/ počne i nestane / završi. psihičke radnje vrši. To je uvijek onaj koji postoji. To nam govori da samo njemu, s punim pravom, možemu nadjenutu ime« svijest ». Pa se,

ljude itd). Sve materijalne forme od kojih je svemir građen, podrazumijevajući i čovjeka, su isključivo fizičke i i psihičke radnje te tvari / svijesti, koje kao takve mogu i da nastanu, počnu i da nestanu / završe, a tvar / svijest kao njihov uzrok, tj.