, budi sjetu za onim što nedvojbeno nestaje. Prozori kuća, čija su se krovišta otvorila nebu, prozori kroz koje su davno pučinom odlutali pogledi naših nona i barba, prozori u kojima je Goran ulovio svjetlo sutona što se razlijeva pučinom, gotovo

su davno pučinom odlutali pogledi naših nona i barba, prozori u kojima je Goran ulovio svjetlo sutona što se razlijeva pučinom , gotovo nadrealni, postaju neodoljivo lijepi u svojoj napuštenosti. Stari hrast, koji svjedoči o žilavosti i

ovoga sretnog sna, a veliko bijelo more neubranih ruža me mirisom i vjetrom poziva da uđem u jedrenjak koji će me nositi pučinom života.

i malograđanskog predbacivanja. Rab postaje metropolom u metropoli. Metropola umjetnosti što se stapa s urbanom pučinom Zagreba. Ruše se zidovi koji nas opasuju, ljubav fluktuira, granice ne postoje. U izmaglici horizonta snoviđenje

Evo sada dvije oslikane misli.. Napišite mu koje slovo.. Tko zna možda i on dođe među nas.. Svima želim lipe snove.. pučinom ..

oslikane misli.. Napišite mu koje slovo.. Tko zna možda i on dođe među nas.. Svima želim lipe snove.. pučinom života Raspršene kapi mojih misli Hrle Jednoti Sudarajući se s Tvojima

dalmatinskih prizora. Za potrebe snimanja ovoga spota klapa Rišpet otisnula se na putovanje jedrenjakom i zaplovila pučinom Jadrana u potragu za beskrajnom ljepotom.

smo šume.. slušali ptice kosili polja.. orali njive dodirnuli svemir.. prošli ispod duge lebdjeli nad morskom pučinom u slatkom znoju ljubavi naše ispijali smo strasti čaše

sada zaiskriti će svjetlošću bilo kada.. Ostaju u nama smiruju se.. Postaju kao more bez vala.. Tihe i jedre pučinom plove.. Zamodrilo snovima modro more.. Probudi me jutrom..

pravac? pučinom , neka i svemir nas čuje Slijedimo svoju viziju, za plovidbu novu smo rođeni Želimo, učimo živjeti, srcem i razumom

se nije moglo naslutiti da sam na otoku... jer kopnena crta vrta vidjela se sve do beskraja, sve dok se nije spojila sa pučinom .

i odnosi se na priču satkanu oko lukobrana koji stoji između grada i mora. Njegov koncept povezuje pašnjake s morskom pučinom , uvlačeći u sebe brojna industrijska mjesta, kulturne institucije u razvoju, tržnicu punu života, kreativan rad

, koji su konzistentni odraz mog razmišljanja o ovim temama, ali ovaj komentar pretvaram u poseban post neka putuje pučinom samostalno, da ostavi svoj što pjenastiji trag koji će se nakon kratkog vremena ionako smiriti, a more će ponovno

zahuktava pa se, i kako bi, za privatni život zaista nema vremena. To je bilo na kopnu. U isto vrijeme pak drug Tito plovi pučinom , opušten na srednje velikoj jahti koja reže valove. Potupno je miran, duboko šuti opuštenih facijalnih mišića,

. Iz kandža nemani izlazim ranjena ali živa i slijedeći tračak svjetla zlatne hostije nastavljam plovidbu mirnom pučinom ka sljedećim Scilama i Haribdama. Divim se tek nazirućoj tajanstvenoj misteriji vjerovanja u seobu duša, u njenoj