. Matthew je prošle godine bio na rezidenciji preko Hrvatskog instituta za pokret i ples u Zagrebačkom plesnom centru. Qhr : Kustosica ste muzeja suvremene umjetnosti u Seulu. Istovremeno radite na projektima izvan Južne Koreje na drugim

trajnom razvoju. U svakom slučaju, svi moji međunarodni projekti uključeni su u naš godišnji raspored Total Museuma. Qhr : U Vašem radu naročito ste usredotočeni na vezanost suvremene umjetnosti uz medije i tehnologiju. Vaš središnji

, ali je vrlo važno razumjeti svijet onakav kakav je. Kako ja to shvaćam, to je ono na što misliš pod kritičkim pogledom. Qhr : Koja su najproblematičnija područja suvremene umjetnosti u vidu izgubljenosti, nearhiviranosti? Koliko

je uloga umjetnosti. Ako to možemo pokazati na razne načine, onda će buduće generacije pronaći svoj vlastiti način. Qhr : Kako uopće arhivirati, sačuvati kontekst nekog interaktivnog umjetničkog djela? Je li to moguće ikako osim opisom

stari mediji nestaju. Mi ne možemo prikupiti sve. Dakle, ono što je važno je kako ćemo dijeliti poruku od autora i djela. Qhr : U Seulu ste 2006. ugostili njemački projekt 404 object not found. Radionice, predavanja, istraživanja i diskusije

. Ako će biti ikakve šanse, zadržala bih se u projektima još na ovom području, jer još uvijek nemamo nikakvo rješenje. Qhr : Projekt Kava i šećer polazeći od teze da je danas umjetnost orijentirana na izabrane ili posebno zainteresirane

radove u cijelosti. Ljudima su se svidjeli. I zapravo, vlasniku se to također svidjelo jer je dobio nove klijente. Qhr : Sa grupom kustosa proučavali ste kako tehnologija utječe na pojedinca koji ima fizički invaliditet i na koji način se

bolje razumjeli. Mislim da ovakav način ima velik potencijal koji mogu ostvariti medijski radovi ili tehnologija. Qhr : Digital Playground promovira tradicionalne grafite u ruhu novih tehnologija. Kao i tradicionalni grafiti i

ljudi koji su bili uključeni u radionice i izložbe imali su priliku na promišljanje o urbanizmu i mjestu u kojem žive. Qhr : Sudjelovali ste u projektu Srednja Koreja gdje ste s grupom umjetnika razmatrali mogućnosti idealnog državnog

dok ne dođe ponovno ujedinjenje. Nažalost, od tad još uvijek nemam priliku pokazati drugu verziju Srednje Koreje. Qhr : Na kakvim projektima trenutno radite ili ih planirate? Na koji način vam je želja u budućim projektima propitivati

eminentnih koreografa, i čija je karijera okrunjena koreografijom koju je Jérôme Bel oblikovao upravo za njega. Qhr : Ovaj rad na određen način predstavlja tvoju karijeru koje bi trenutke izdvojio kao najznačajnije? C. A.: Ovaj solo

značajni za povijest umjetnosti poput Merceovih ili Trishinih projekata, međutim i oko moje osobne životne priče. Qhr : Je li ovaj rad izmijenio način na koji razmatraš svoj rad jesi li postao introspektivnijime njime? C. A.: Suradnja s

razmišljanje o plesu, umjetnosti, radu, pokušavanje objašnjavanja vlastitih misli i osjećaja povelo me još i dalje. Qhr : Jesi li imao tremu tijekom prvih izvedbi ove predstave? Budući da prikazuje i druge tvoje aspekte, osobne, na

litica s koje sam se morao survati, sa svom anksioznošću koju to može proizvesti. Iako inače i nisam baš sklon tremi. Qhr : Kako je došlo do suradnje između tebe i Jérômea? C. A.: Na ovo pitanje također odgovaram u izvedbi. U najvećoj se mjeri

ovo pitanje također odgovaram u izvedbi. U najvećoj se mjeri radilo o slučajnosti, kao što je to uvijek slučaj u životu. Qhr : Kakvo je iskustvo raditi s njime i što nam možeš o njemu otkriti kao osobi i koreografu? C. A.: Rigorozan bi bila prva