je podignuto 1805. godine kao prvi kameni javni križ u gradu (stariji, iz 18. st., bili su drveni). Još krajem 19. st. oko raspela je stajala kovana željezna ograda unutar koje su rasla patuljasta stabla. Svojim mjerilom i rustikalnom zanatskom

kao sekularna država (članak 41.), u javnim ustanovama kao što su dječji vrtići, škole, bolnice, pa čak i u sudnici vise raspela koja nedvojbeno oglašavaju: Bog postoji. I samo je jednoj vjeroispovijedi dozvoljeno da to oglašava na tim mjestima i

kamen. Riječki kapetan Rauber dao je javno spaliti ruku, a kao sjećanje na taj događaj postavio je mjedenu ruku ispod raspela . Od tada je riječko raspelo postalo cilj brojnih hodočašća i pobožnosti. Tako se u našem gradu sveti križ Isusov sve

težaku u obliku težačke motike u ulici Domovinskoga rata, galebova u letu na mulu ACI-ja, događanje Velikog petka i raspela Isusa Krista od 52 m, postave klapskih pjevača na ulazu u Omiš ili božićnih jaslica, uvijek inspiriranih škverskim

- vrijeme koje je prestignuto - običan život je prosječno stanje svih mogućih zločinstava - strastvena bol raspela - soba jednostavna kao dužnost - smiješak mu bijaše kao slijepo okno - naduto licemjerstvo čulnih naslada života - one

od države) morala biti odvojena od države svako toliko raspravlja o tome trebaju li u javnim ustanovama visjeti raspela , a neki držanje križa u dnevnom boravku ili nošenje križića oko vrata smatraju skoro pa dostatnim da se smatraju

ne piše da u stanu treba držati što više križeva niti piše da križiće treba koristiti kao modni detalj. Još manje piše da raspela treba vješati u institucijama kao da bi to bio dovoljan dokaz žive vjere onih koji u njima rade ili traže uslugu. Na križ

) Matthiasa Grünewalda (zapravo Mathisa Gotharta Nitharta), gdje je Krist prikazan kako grči prste u agoniji Raspela su nakon reformacije zadržana praktički isključivo u katoličkim crkvama i prostorima; Calvin je bio zabranio čak i

raspela , a u čemu neki od njih vide znatan kršćanski angažman, i kojima nije na kraj pameti da na misama i susretima puštaju da po

koje nije ustanovila Crkva, i u koje ulaze građani koji nisu njezini članovi ili uopće nisu vjernici, vješati križeve / raspela ? Ako treba, kako onda tumačiti dio Članka 41. o odvojenosti vjerskih zajednica i države? Gdje je crta razdjelnica čiji

izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela . Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga

, barun Rauber, naredio je da se ruka javno spali na trgu, a za spomen na doga aj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela . Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus

aj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227.

od Ivana Šaška, pomoćnog zagrebačkog biskupa.Nastavak je slijedio u hodu do malog Lipovca i razmatranjima pred dva raspela , krajputaša, o Uskrslom Isusu koji apostolu Petru daje vodstvo u ljubavi i o apostolima koji s Marijom čekaju silazak

danima u svibnju 1945. godine. raspela zvanog Pri Isusu, u šumi iznad Lonjščine. Kao i uvijek, krasno je bilo vidjeti vjernike, posebno mlade, odjevene u