kako ste poslušali ovaj savjet i nastavili se Bogu predavati u molitvi, vjerno i dosljedno kao i onda kada ste doživljavali snažne osjećaje koji su vas krijepili. Vaša će se molitva isprva odlikovati tamom i biti praćena bezbrojnim rastresenostima i napastima. One će razdirati vaše nemirno srce, odvraćajući mu pozornost od Prisutnosti za kojom žudi. Tada, kada to najmanje budete očekivali, iskustvo će se Prisutnosti vratiti. To iskustvo dolazi iznutra te se čini kako dolazi i

on kad se obraća Bogu u molitvi, poželi ostati uronjen i sabran cijelo vrijeme, ali se već nekoliko sekundi kasnije izgubi u rastresenosti. Kad shvati što se događa, ponovo usmjeri pažnju k Bogu, ali se opet nakon nekoliko sekundi izgubi u rastresenostima . Tada je nadbiskup rekao, ako se i njima slično događa, pa se gube u rastresenosti, da ne uzimaju to previše k srcu, jer je i sv. Terezija Avilska rekla da ćemo uvijek imat rastresenosti u molitvi. Zato je pogrešno pomisliti da je

, rastreseno ponašanje u svakodnevnom životu, trajno popuštanje vlasti osjetilima. O tim namjernim uzrocima nismo posebno govorili jer je jasno što trebamo učiniti. Ako ne učinimo, sami smo krivi i odgovorni. Ovdje je riječ o onim rastresenostima koje neposredno ne ovise o čovjekovoj volji. Pogledajmo sada koje pomoći i savjete Terezija nudi, što i kako učiniti kada smo rastreseni u molitvi i kada nadođe suhoća. Sv. Terezija daje savjete duši koja je pokazala dobru volju u

mladosti revno posveti molitvi, a za uzvrat postade dionicom misticnih iskustava. Uz to je vec tada pokazivala veliku ljubav prema siromasima. No tada je u njezinu životu nastupila jedna moralna kriza jer se dala zarobiti zemaljskim rastresenostima i ugodnostima. Nije se tu radilo o teškim stvarima, ali da je tako nastavila, do njih je lako moglo doci. Posve nenadan je preokret nastao u njezinoj duši kad je g. 1804. slušala propovijed prigodom jednih puckih misija. U meduvremenu se

on ne odredi mjeru našim zahtjevima. S Njim najprije komuniciramo srcem. Srce nije nerazumno: ono ima svoje razloge, dublje nego li ih mi možemo zapaziti svojom sviješću. Nakon što smo ostavili sva pitanja po strani što učiniti s ostalim rastresenostima koje preplavljuju moj um? Počinjem se pitati jesam li zatvorio plin ili se sjetim maila kojeg sam zaboravio poslati. Ako je to hitno, poput plina, najsigurnije je otići i provjeriti. Stvari koje mogu čekati najbolje je pribilježiti za

za okupljanje naroda. Kasnije su zvona uvedena i u župnu praksu, pa su se počeli graditi tornjevi na crkvama upravo zbog sakupljanja vjernika. Zvona između tolikih drugih zvukova i buka pozivaju nas k Bogu. Da stanemo u svojim svagdašnjim rastresenostima i poslovima, da se prisjetimo da iznad ove doline suza postoji i jedna druga stvarnost; Bog koji nas čeka i žeđa. Podsjeća nas da nikad ne smijemo pustiti da nam duh molitve klone jer sve prolazi na ovome svijetu ali Bog i njegova slava ostaje

Tada čovjek više ne nalazi nikakvu radost u tome da » usmjeri svoju fantaziju i osjetila na neke određene objekte, bilo da su unutrašnji ili vanjski «. Nakon » iskustva Duha « dolazi kad-tad vrijeme kada se više ne nalazi radost u uobičajenim rastresenostima : u potrošačkim materijalnim dobrima, televiziji, mnogim i mnogim beskorisnim razgovorima o sporednim stvarima. Ovo nas upozorava na to da bi nas Bog želio odvojiti od svih iskustava koja smo sakupili u svijetu osjetila, kako bi nas

riječi. U molitvi postajemo svjesni svoga dostojanstva, postajemo osjetljivi na Božju prisutnost, na Njegovu ruku koja je nad nama. Mojsije se nije mogao približiti gorućem grmu, sve dok nije izuo obuću, tako ni mi ako ne prekinemo s rastresenostima i bukom koja je u nama. Kad se dogodi takva šutnja u kojoj sam sam s Bogom u najintimnijem središtu svoje duše započinje kontemplacija Mistici su različito opisivali ovaj stupanj molitve. Tauler govori o dnu duše, Učitelj Eckehart o

znojiti se krvlju i prolijevati suze, postojati kad više nemamo ništa pod kontrolom. Došlo je vrijeme kada ne možemo ništa učiniti, čak ni moliti, ne možemo ni ukloniti napasti koje kao da nas preplavljuju jače ni ikad, da ne govorim o rastresenostima koje nas neprekidno prate. Tu, kroz dulje vrijeme stječemo iskustvo svoje krajnje bespomoćnosti kad nam izgleda da je naš cijeli život u ruševinama. To je mjesto gdje se bolno i konačno nauči poniznost; poniznost da shvatimo da sami ne

. To iskustvo dolazi iznutra te se čini kako dolazi i odlazi posve neovisno od onoga što činite; neovisno o inače strpljivu isčekivanju u molitvenu životu koji se čini poprilično suhoparnim i blijedim, ispunjenim jedino nebrojenim rastresenostima koje vam iznutra nagrizaju um. Kada se iskustvo Prisutnosti vrati, rastresenosti ne nestaju u potpunosti, ali nisu više tako zamjetljive, jer vam sada nešto drugo, odnosno, bolje rečeno, netko Drugi, sve više zaokuplja pozornost. S

je članica slovenskih socijalnih demokrata, sudjelovati na konferenciji za novinare i okruglom stolu koji se u tom gradu održava na temu mladi i Europska unija . rastresenostima , pripremama oko obreda svetog trodnevlja, u trenutku kada u misi izgovaram riječi ovo je moje tijelo, ovo je moja krv misli mi pođu u večer moga svećeničkog ređenja. Tada kad su sve pompe, čestitanja, darovi, gosti i svečana večera bili iza

, željet ćemo što prije završiti s molitvom, ako je u cijelosti ne izbjegnemo Jedan od mojih problema leži u tome što mi ponestane riječi i pojavi se rastresenost: prije no što i shvatim što se događa, glava mi je ispunjena nebrojenim rastresenostima iz svijeta što sam ga ostavio za sobom, odnosno onoga u koji ću se netom vratiti, ili polako stanem tonuti u drijemež Trebali bismo nastojati riječima se služiti što je moguće jednostavnije i izravnije. Ne zaboravite ono što sam ranije

i kada nadođe suhoća. Sv. Terezija daje savjete duši koja je pokazala dobru volju u vjernosti sabiranja, duhovnog čitanja i molitve, želeći joj pomoći da nadvlada ove suhoće. I želi pomoći dušama da se nauče boriti s ovim neželjenim rastresenostima i suhoćama. 1. Promišljenost - Diskrecija Kako smo vidjeli u ispitivanju uzroka rastresenosti, postoje mnogi koje ne možemo kontrolirati niti s velikim naporom volje. Radi se o nesposobnosti moći nasuprot nadnaravnih istina, o