njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije . Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika,

je svakako pogledati harem, labirint intriga i centar svađa. Posjetitelji Topkapi palače mogu vidjeti i važne relikvije poput kosti ruke svetog Ivana Krstitelja kao i polomljeni zub, otisak stopala i pramen kose islamskog proroka

. Valjda zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, cak do Indije. Poslije smrti triju kraljeva njihove bi relikvije bile odnesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle budu prenesena u Koeln. Nad tim je relikvijama, što se cuvaju u

st. do nedavno, zapadne crkve su se često gradile s oltarima okrenutim prema istoku, što je prihvatila i Istočna Crkva. Relikvije svetaca izlagale su se na oltaru ili iznad njega, a počevši od 10. st. u crkve bez relikvija stavljaju se slike svetaca

i policijske postrojbe te članovi udruga koje djeluju na području župe. Prema tradiciji uz Presveto nošene su i relikvije zaštitnice svete Eufemije.

. relikvije vezane za kult sv. Eufemije, relikvijar-monstranca s prstenom i pojas sv. Eufemije. O važnosti procesija za

. Papa Ivan IV. (640 642), rodom Dalmatinac, poslao je opata Martina u Dalmaciju da otkupi kršcanske robove i prenese relikvije domacih svetaca-mucenika u Rim. Da bi im pružio dolicno pocivalište, pretvorio je oratorij sv. Stjepana, uz

u ruci, prvi je s lijeva biskup, odjeven u tamnu planetu i palij, s imenom svetoga Mavra. Delhaye misli da sveceve relikvije , prenesene jednom iz Poreca u Rim, više odande nisu micane. Drugi, naprotiv, misle da je onamo bila prenesena samo neka

micane. Drugi, naprotiv, misle da je onamo bila prenesena samo neka relikvija; ili: kad je nestalo opasnosti, da su sve relikvije vracene u njihovu domovinu: »hic condigne translatus et« ovamo dostojno prenesen odnosilo bi se upravo na taj

upravo na taj povratak. Sve tamo od X. stoljeca pa dalje u Porecu se nalaze svjedocanstva što govore da Porec posjeduje relikvije svoga svetog zaštitnika. Jedna diploma cara Otona II. od 7. lipnja 983. godine govori da u bazilici u Porecu pociva

II. oratoriju sv. Mavra, što bi bilo svakako nevjerojatno da nije bio uvjeren da se ondje nalazi Svecevo tijelo. Te su relikvije kasnije doživjele još razne peripetije, pljackane su, prenašane, vracane djelomicno i napokon god. 1934. konacno.

sv. Križa u Jeruzalem, nakon što ih je car Heraklije oteo iz ruku Perzijanaca, u čije su ruke bile pale nakon jedne bitke. Relikvije je kroz Jeruzalem do Golgote nosio sam car obučen u pokorničko odijelo.

je odrastao, i Jeruzalema, gdje je radi nas i našeg spasenja umro na križu i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Jednako kao relikvije bila su čašćena i mjesta koja je on svojim rođenjem, životom i smrću obilježio i posvetio. A od svih relikvija bile su,

na kojem je to učinio, pa i platna u koje je bio umotan, bili i ostali na velikoj cijeni i u velikom štovanju svih kršćana. Relikvije sv. Križa bile su donesene u Rim, gdje je sagrađena posebna bazilika u kojoj se i danas čuvaju i po kojima je nazvana Santa