mogućnosti povrata odloženog otpada, ako to bude ( zbog bilo kojega razloga ) htjelo neko društvo budućnosti, iako će cijena povrata otpada poslije završetka djelatne faze postrojenja za odlaganje biti znatna. Reprocesiranje Reprocesiranjem se naziva recikliranje iskorištenog goriva kako bi se iz njega izdvojili plutonij, uran, neželjeni fisijski produkti i aktinidi. Reprocesiranje je važno jer se njime dobiveni plutonij može ponovno iskoristiti i kao gorivo, uran isto

i ne mora, uključivati izdvajanje fisilnog materijala. Iako se mijenjaju značajke iskorištenog goriva, reprocesiranje ne otklanjanja potrebu za geološkim odlagalištem. Štoviše, ni veličina niti trošak gradnje odlagališta nisu reprocesiranjem iskorištenog goriva bitno smanjeni. Glavni razlog tome je toplina koju oslobađa visokoaktivni otpad. Količina otpada, koji stvara toplinu i koji želimo odložiti, ograničena je po jedinici obujma odlagališta s nekoliko čimbenika :

U dakle, radi se o osiromašenom uranu ) i PuO 2 s različitim težinskim udjelom plutonijevih izotopa. Plutonij koji se koristi za MOX gorivo može biti dobiven iz rashodovanog nuklearnog naoružanja ili dobiven preradom istrošenog goriva reprocesiranjem . U prvom slučaju udio fisibilnih izotopa plutonija iznosi 93 % ( samo 239 Pu ), a u drugom 70 % ( 239 Pu i 241 > Pu ). Udio MOX elemenata u jezgri ne prelazi 50 %, a obogaćenje je tipično 5,5 % fisibilnog plutonija što pokazuje da je najveći udio u

manja količina koncentriranog otpada i materijal od kojeg se radi novo gorivo. Druga opcija, odlaganje istrošenog goriva bez reprocesiranja, je češća. Zemlje su se odlučile na tu varijantu zbog sprečavanja širenja nuklearnog oružja . Reprocesiranjem se iz istrošenog goriva dobija fisibilni materijal u kojem ima plutonija. Dakle, odlaže se nešto u čemu ima još podosta materijala za sagorijevanje u reaktoru. To pogotovo vrijedi ako se masovnije krene u korištenje FBR ( brzih oplodnih

svrhe. RBMK ( Černobil ) je bio reaktor koji je maksimizirao oba aspekta, i vojni i energetski. Na žalost, ima jednu veliku manu koju su svi znali, ali ekipa koja je provodila eksperiment ju je ignorirala. Da ne ulazim dalje u priču o tome . Reprocesiranjem si i više nego prepolovio otpad. IAEA informacija je točna, ali ja ne vidim u tome problem. Najčešće tu i dolazi do glavnog neslaganja oko nuklearne tehnologije. Deseci tisuća godina nama zvuče kao vječnost. Za Zemlju su deseci tisuća

. Oni traže stalni nadzor, održavanje i povremenu zamjenu dijelova. Prihvaćeno je mišljenje kako je skladištenje otpada samo međumjera budući da sav dugoživući otpad, iskorišteno gorivo ili viskoradioaktivni ostatak nastao reprocesiranjem , mora završiti u odgovarajućem, dakle dubokom ili geološkom odlagalištu. U mnogim se zemljama i dalje nastavlja javna rasprava u kojoj se rasvjetljava drugačija tvrdnja, ona kako je kratkovidno nastojati na strategiji geološkog

u drugi, naziva se transmutacija, a u kojem se razbija jezgra na dva ili više dijelova - particija. Tretman iskorištenog nuklearnog goriva transmutacijom, da bi ga se učinilo manje opasnim, zahtijeva nekoliko koraka: u prvom se iz goriva reprocesiranjem odvaja uran i plutonij, a u drugom se mora učiniti separacija ostatka tako da se razdvoji različite radionuklide ovisno o tome kojim će se nuklearnim metodama kasnije tretirati. Jednostavnog i univerzalnog rješenja nema. Prvotne su

plohe tehnološki izvedivo, ono se danas ne prihvaća. U vezi s odlaganjem u slabo nastanjene polarne zone, u Rusiji se nastavlja procjenjivanje permafrosta kao mogućeg geološkog medija za odlagalište za dugoživući otpad koji nastaje reprocesiranjem , ali i za iskorišteno nuklearno gorivo, poglavito iz grafitom modeliranih RBMK reaktora .

katastrofom. Radiološki rizik odlaganja radioaktivnog otpada u svemir još je uvijek znatno veći no što je pri geološkom odlaganju. Čak ako bi se odlaganje u svemiru ograničilo samo na najopasniji dio otpada, na onaj koji nastaje reprocesiranjem iskorištenog goriva, ekonomika lansiranja tereta po sadašnjim cijenama pokazuje da bi se taj način mogao eventualno koristiti samo za najproblematičnije radionuklide. To bi, naravno, zahtijevalo dodatnu obradu otpada kako bi se iz

ponašanja i sigurnosti itd. ). Svi ti troškovi ne ovise toliko o obujmu otpada koliko o drugim čimbenicima kakvi su geološka formacija, u koju se odlaže otpad, i oblik spremnika za otpad, uključujući u slučaju ostakljenog otpada nastalog reprocesiranjem , projektiranje i cijenu dodatnog nadpaketa koji se mora koristiti u prijevozu. ( Primjerice, u Švicarskoj i Japanu nadpaket je obvezatan, a obujam mu može biti i 10 puta veći od obujma samog ostakljenog otpada. ) Stoga je cijena odlaganja

je više manje u pvp corpovima, no vrijedi se raspitati Što se rude tiče: http://eve.grismar.net/ore/ Zdyrine ne možeš naći u high secu. Njega ima u 0.0, no ne preporučam ti tamo ići rudariti jer si laka meta. Što se Isogena tiče, rude koja reprocesiranjem njega daje ima u misijama. ( Enemies Abound lvl IV iirc, nisam sigurna postoji li još neka. ) Anyway, nije da se bavim rudarenjem pa nisam sigurna ima li Ombera i Kernitea u high secu Isogen mozes dobit iz Ombera ako se dobro sjećeam. On ima