predgrađu Pariza, a njezini preci porijeklom su iz Engleske, Francuske i Rusije. Otac joj je bio ugledni biolog Joël de Rosnay , djed Gaëtan de Rosnay bio je slikar, a njezina prabaka s očeve strane bila je ruska glumica i direktorica Puškinovog

preci porijeklom su iz Engleske, Francuske i Rusije. Otac joj je bio ugledni biolog Joël de Rosnay, djed Gaëtan de Rosnay bio je slikar, a njezina prabaka s očeve strane bila je ruska glumica i direktorica Puškinovog kazališta u Lenjingradu

krcata stvari koje bi mnogi htjeli zaboraviti i za koje bi mnogi htjeli da se o njima više ne govori. Međutim, Tatiana de Rosnay je odabrala baš jedan takav dio povijesti. Sarin ključ je priča o jednoj od najmračnijih epizoda francuske povijesti,

odvedeni u tranzitne kampove po Francuskoj i na kraju deportirani u Auschwitz. Među djecom bila je i Sara o kojoj de Rosnay piše, a čiju sudbinu spletom raznih okolnosti istražuje njezina glavna junakinja, Julia Jarmond.

, tako da sam nakon dugo vremena zbog jedne knjige imala potrebu guglati o događajima koji su u njoj opisani. Tatiana de Rosnay ju je uspjela odlično i zanimljivo napisati i ponuditi čitateljima pravi page turner. Negdje do pola knjige de Rosnay

Rosnay ju je uspjela odlično i zanimljivo napisati i ponuditi čitateljima pravi page turner. Negdje do pola knjige de Rosnay paralelno priča o onome što se događalo za vrijeme rata i što se događa danas. Iako odavno nisam naletila da je u knjizi

odavno nisam naletila da je u knjizi jedan odlomak iz prošlosti, a slijedeći iz sadašnjosti, što je način kojeg je de Rosnay odabrala kako bi opisala što se događalo sa Sarom, a što s Juliom, autorica je odradila sjajan posao. Nakon prva dva

, koji su bili itekako zanimljivi, ipak sam bila malo skeptična kako će sve to skupa ispasti, no bila sam skroz u krivu. Rosnay je osim dobro ispričane priče predstavila i nekoliko zanimljivih likova, osim Sare i Julije. Prije svega je to Julijin

teška za čitanje, naročito dio kada Sara skriva brata u tajno sklonište da ga ne bi našla policija. Tu je Tatiana de Rosnay pokazala pravo umijeće kako namamiti čitatelja da ne prestane čitati dok ne sazna što se dogodilo, u ovom slučaju sa

par odlomaka. No, to je moj osobni ukus kada su u pitanju knjige i priče, naprosto volim malo drukčije završetke Rosnay je napisala vrlo dinamičnu priču i već prve večeri kada sam je uzela u ruke doslovno sam se za nju zalijepila, a s njom sam

našao na 15. mjestu godišnje liste najboljih albuma uglednog indie e-magazina Pitchfork. Gaspard Augé i Xavier de Rosnay bili su nominirani i za Grammy nagradu, a široj publici postali su poznati po sjajnom spotu za pjesmu D. A. N. C. E..

ovaj dvojac samo na parolu novi Daft Punk je više ne-fer od moje plače. Kojegod. Rosnay . Album se zove, što će reći Križ, Krst, Cross, Croce, Croix, Cruz, Kreuz ili npr. Risti, ako ste iz Finske. Pedro Winter (

kao šamari kakvoj budali i sve je odjednom silovito, močno, duhovito, plesno i kul Da, kul. Rosnay ukazali 2003. kad su remiksirali Simian Mobile Disco (bivši art-rockeri Simian koji su nakon samo dva albuma otišli u

tisuća volti i bačenom u vulkan uz vatromet, što je, za moj ukus, malo prepoetski ali nije uopće daleko od istine Rosnay se poigravaju sa slušateljem. Nakon uvodne Genesis dolazi Let There Be Light koja služi kao primjer za izreku