iz Sv. Ivana Zeline, Reda Čuvara grada Zagreba iz Zagreba, Dubovačkih streličara iz Karlovca, Reda vitezova Ružice grada iz Orahovice i Belog Volka iz Slovenije.

radno angažirani, na godišnji odmor: Hrvoje Žužić koji služi najvišu kaznu, pet godina, za nesreću u kojoj je poginula Ružica Pavić ne vozi, kažu za vikend. Otac dolazi po njega. Oni koji su na odsluženje kazne došli prije no što je u siječnju ove

baštinu podsjeća broš u zlatovezu i isti takav motiv na torbici za večernji izlazak. Modni detalji djelo su njene kume Ružice , voditeljice radionice zlatoveza u Šokačkoj grani. Dejana Lučić dolazi iz Vinkovaca, metropole Šokadije, i kao

je svečanu crvenu haljinu, kakvu danas nose mladi, a na grudima je zlatovez sa šokačkim motivima, također uradak prof. Ružice Raković-Smiljanić. Marina Ćović također studira u Osijeku a dolazi iz Semeljaca. Prijateljuje sa Anom i Jelenom koje

. Ružice Orešković (do 1990) i Saše Meršinjaka (do 2008) često mijenjala prostore okupljanja. U siječnju 1998. g. Jutro

. U siječnju 1998. g. Jutro poezije, registrirano kao udruga, utemeljilo je dvije pjesničke nagrade: Josip Sever i Ružica Orešković, te pokrenulo nakladničku djelatnost za tiskanje knjiga kako mlađih autora tako i relevantnih hrvatskih

tog jutra tribina uspjela dobiti za nastup. Ružica Orešković. Samoprijegorna znači da se ta gospođa uistinu trudila oko organiziranja i održavanja tribina,

glumci poput pokojnog Darka Čurde, Đorđa Rapaića, Gorana Grgića, Kristijana Ugrine, Vere Zime, Vlaste Knezović Ružica Orešković, meka, krupna i nadasve vrlo simpatična poetesa, dolazila bi obično sat vremena prije početka tribine,

, tipkane na A4 formatu. Unaprijed najavljeni pjesnik za tu subotu, došao bi isto tako malo ranije, dobio svoje piće i s Ružicom dogovarao pojednosti oko svojeg nastupa. Pravila su bila već odavno uhodana: glavni gost bi se predstavio publici s

opusom svoje poezije nakon čega bi slijedila desetominutna pauza. Prije nego bi najavila odmor za naručiti piće, Ružica bi izgovorila svoju pjesmu i rekla onu čuvenu rečenicu: A sada, pauza. Pijte i opijte se mili moji, ali na svoj račun.

na svoj račun. Nakon pauze, uslijedilo bi uzdarje pjesniku-gostu, pa bi svaki od prisutnih pjesnika na poziv gospođe Ružice izrecitirao jednu svoju pjesmu. Napokon, nakon sat i pol dva, završavalo bi se Jutro poezije za tu subotu. Još je samo

i početkom devedesetih, Jutro se održava u životopisnom kafiću pokraj kina Zagreb, u takozvanoj Jazovki. Ružica je već tada bila vidno bolesna, taxi bi je dovezao do samih vrata birtije, a onda bi joj netko od nas pomogao do njenog

bila vidno bolesna, taxi bi je dovezao do samih vrata birtije, a onda bi joj netko od nas pomogao do njenog stola. Ali, Ružica se nije trebala brinuti za budućnost Jutra, tamo su već dolazile nove snage, novi naraštaj koji obećava: Tomislav

i prozaiku Saši Meršinjaku, budućem voditelju Jutra poezije koji u drugoj polovici devedesete preuzima kormilo. Ružica već tada odlazi svojim trgovima i golubovima u neke druge sfere gdje se ne razlikuje nebo od čovjeka.

s drugom ekipom osniva i Bijelo dugme tribute bend iz respekta, jer u njegovim počecima, da nije bilo pjesme Ružica si bila... vjerojatno nikad ne bi otkrio što se sve može svirati po tom basu koji mu je onda bio malo nezanimljiv