i naslova, poput Kuće pored mora, Bodulske balade, Zvona moga grada, Ljeta s Irenom, Arsena, Špišića, Kalogjere, Runjića , Fiamenga, Popadića, Zuppe, Maruške, Radojke, Vice, Tereze, Ibrice, Meri.., od 1960. do danas. Pedeset ljeta kao

dobila je i svoju himnu. Runjića na stihove Drage Britvića Ja ne mogu drugo nego da je ljubim u originalnoj izvedbi Miše Kovača.

1987. se vraća u Split nakon 10 godina profesionalnog igranja u Njemačkoj i debitira na Splitskom festivalu pjesmom Z. Runjića i J. Fiamenga - Zavičajna. 1988. Poneseni reakcijom publike izdaju zajedno 1. LP pod naslovom istoimenog mega hita

jazz s mediteranskim utjecajem koji je posebno došao do izražaja u jednoj od antologijskih pjesama Zdenka Runjića ' Zelenu granu s tugom žuta voća '

i ispuštanju vjetrova i lavežu polupripitomljenih pantagana. Runjića , koji je dugo dominirao na glazbenom pazaru, bavio se samo suptilnim motivima, a nipošto prodajom otrova za komarce.

su to shvatili i kao politički čin, ali se nije dalo točno procijeniti je li glazbeni festival u varijanti gospodina Runjića na strani vlasti ili za oporbu. Pa kad se vidjelo da na njoj ipak nastupaju pjevači, a ne krokodili i da se pojavljuju neke

da na njoj ipak nastupaju pjevači, a ne krokodili i da se pojavljuju neke prave pjesme, a ne rutavanje, gospodina Runjića su neki radikali proglasili konzervativcem, pa je velika sreća što nije došlo do atentata ili slično. U svakom slučaju

su, na sebi svojstven i originalni način, 2006. izveli Cubismo, a iste godine u drugoj večeri Operni solisti pjevaju Runjića i sopranistica Sandra Bagarić. Ivana nam je priznala kako se dugo dvoumila između ' Ćakule.. ' i pjesme ' Ća je život

ovog tipa - mediteranski živ, nepotrošen, vječan te istovremeno dostojanstven baš kao i glazbeni opus Zdenka Runjića . Koncert na kojem će vodeći hrvatski glazbenici u generacijskom i žanrovskom rasponu iznijeti svoje viđenje

susretao, nema namjeru postati svojevrsnim Runjićevim memorijalom. Ono bi željelo pokazati kako skladbe Zdenka Runjića i poslije njegova odlaska mogu računati na novi život u do sada nepoznatim, ponekad možda nepredvidljivim, obradama

desetljećima gradile predodžbe o uglazbljenom sentimentu Dalmacije i Juga. Runjića nosioci su neupitne kvalitete, jedinstveno usađene u dalmatinski krug, život, običaje, ali su i prepoznatljivi i

krug, život, običaje, ali su i prepoznatljivi i priznati na regionalnoj, kao i na nacionalnoj razini. Djelo Zdenka Runjića po mnogo čemu danas je upravo simbol pozitivne, dobre, kvalitetne, istovremeno tradicionalne, ali i suvremene

suprotnosti, kontradikcije, ali koja na taj zanimljivi način i stvara novu kvalitetu. Runjića po mnogo čemu je značajniji, bitniji i širi od samih pjesama, teksta i aranžmana. On predstavlja i simbolizira sve

. On predstavlja i simbolizira sve pozitivno u Dalmaciji. I upravo zbog toga, projekt kojim se radi spomen na Zdenka Runjića ima priliku biti i širi i značajniji od samog njegovog neupitnog umjetničkog, glazbenog djela.

smo da ova manifestacija preraste u tradiciju i nadamo se da će u godinama što dolaze, i dalje čuvati uspomenu na Zdenka Runjića i njegovo djelo. Ova je manifestacija stekla veliki krug poklonika, uglavnom regrutiranih iz krugova poštivatelja