je postojala njegova načelna suglasnost, s obzirom na to kako se odlučivalo u Komunističkoj partiji i jugoslavenskoj armiji ", dodao je Geiger Na nastavak stradavanja hrvatskog naroda i u poratnom razdoblju odnosilo se izlaganje Mate Rupića . On je prikupio dostupne podatke o logorima koje su komunisti otvarali poslije 1945., a u koje su odvođeni svi protivnici režima - ponajprije preživjeli ustaše i domobrani, te je ustvrdio da je evidencija i arhivska građa o njima većinom

povišenih tonova i prijetnji nije bilo, izričita je odvjetnica Košta Baus o prijavi nije htio ništa govoriti, kazao je tek da je stvar sada na sudu, koji će utvrditi činjenice, te donijeti primjerenu odluku. Tvrdi da nikakve novce od Rupića nije dobio, te da predugovor nije bio realiziran. Košta, pak, drži da Baus nikako ne može dokazati da je Rupić prijetio Baus najavljuje kako će do kraja godine biti završeni svi poslovi na Lazarici, te će kupci konačno moći u plaćene stanove

nagodbom, no kad je postalo očito da od povrata novca neće biti ništa, "zaprijetili" su privremenom mjerom zabrane raspolaganja nekretninom Odvjetnica Košta začudila se kad ju je posjetila policija. Uvjerena je da je Baus prijavio Rupića za prijetnju kako bi izvršio pritisak da protiv njega ne podnesu kaznenu prijavu za prijevaru. Nikakvih povišenih tonova i prijetnji nije bilo, izričita je odvjetnica Košta Baus o prijavi nije htio ništa govoriti, kazao je tek da je stvar

da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili . Rupića , koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i

morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili su 17 - godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istoga dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili. Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema

koji su se razbježali, te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića . Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena umro .

Bushovu prednost Rupića . Osnovano, kažu, sumnjaju da je prije dva tjedna priprijetio Tomislavu Bausu, investitoru zgrade Lazarica, i to zbog nesuglasica oko stana Bankar Željko Rupić i njegova supruga sutkinja Ivona Rupić platili su 70 tisuća eura Bausu za

i nisu se skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnjeli Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17 - godišnjeg sina Franju Rupića , zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo i tada su ga ubili. Valent

, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnjeli Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17 - godišnjeg sina Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje

ići na čelu kolone kao taoci, jer su nakon izvršenog pokolja četnici postali nesigurni i plašljivi. Nakon četiri kilometra tjeranja zavezan za konjski rep, Andrija Pevec je smalaksao i pao. Tada su ga ubili misleći da su ubili Valenta Rupića , prokazanog vođu Hrvatske seljačke zaštite Svi znamo da je hrvatska povijest sistematski prešućivana i krivotvorena s namjerom lažnog prikazivanja Hrvata pred svijetom i prikrivanja srpskih zločina nad Hrvatima kroz više od sedam

Kapeli i Bjelovaru. U selu Poljančani jugo-četnički simpatizeri upozorili su ih da su zaboravili Valenta Rupića, jednog od čelnika Hrvatske seljačke zaštite. Skupina četnika - konjanika vraća se u Donje Moste, pronalazi kuću Valenta Rupića u kojoj su uz domaćina bili njegov sin Franjo Rupić, sedamnaestogodišnjak, njegov zet Davorin Martin Blažeković i njegov kum Andrija Pevec. Tu trojicu tjerali su pješice cestom pokrivenoj snijegom u smjeru Kapele, s tim da su Andriju

koloni od nekih 15 - tak automobila. Svi su vozili polako, svi su držali jednaki razmak, nitko nikog nije preticao. Očito su svi bili u tako lijepom raspoloženju da ih ništa nije živciralo Rupića zbog njegove posebne zasluge u domovinskom ratu nisam mogao ne da ne izbrišem sve navedene tekstove ali i komentare Jedino što mogu reći na sve Vaše prigovore ovaj video materijal ima poseban značaj u povijesti stvaranja Republike

jedan dan, termostat namjestite na 16 C, a ako izbivate cijeli tjedan, namjestite ga na 12 C. Rupića , šesta je knjiga u seriji koju je pod naslovom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. Dokumenti. Tiskana je u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda

film o tim instalacijama kojega je režirao Davor Šarić, a predstavit će se u Veneciji Kako je rekao Šarić, u radu na filmu imao je punu slobodu, a posebice je istaknuo kvalitetu rada snimatelja Krešimira Mrčele i montažera Tomislava Rupića koji su izveli osjetljivo snimanje zvuka orgulja Katalog pak na 96 stranica dvojezično ( engleski / hrvatski ) objedinjuje četiri eseja čiji su autori Branko Silađin, povjesničarka umjetnosti Željka Čorak, arhitekt Leo Modrčina te

iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Izrešetan je iz strojnice. Nakon toga vojska kreće prema Kapeli i Bjelovaru. U selu Poljančani jugo-četnički simpatizeri upozorili su ih da su zaboravili Valenta Rupića , jednog od čelnika Hrvatske seljačke zaštite. Skupina četnika - konjanika vraća se u Donje Moste, pronalazi kuću Valenta Rupića u kojoj su uz domaćina bili njegov sin Franjo Rupić, sedamnaestogodišnjak, njegov zet Davorin Martin