starorusku) kulturu Varjaha i Poljana, zajedno s njima su prihvatili njihov etnički naziv Rusini (etnonimi: Rusiči, Rusnaci , srednjovjekovni Rusi (od lat. Russi)), a plemena koja nisu prihvatila i usvojila istu kulturu nazvana su rus kim

od rijeke Tise u oblasti Maramures, te u nekoliko raštrkanih naselja sjeveroistočne Mađarske. Osim u postojbini, Rusnaci žive i u Vojvodini (Bačka), u zapadnom Srijemu u Jugoslaviji i istočnoj Hrvatskoj, u Pragu i sjevernoj Moravskoj.

broj emigrirao je u Kanadu i Argentinu dvadesetih godina ovog stoljeća, a u Australiju sedamdesetih i osamdesetih. Rusnaci nisu zakonski priznata nacionalna manjina u svim državama u kojima žive. Zato nije moguće znati njihov točan broj.

Lemke, a zatim ih raspršili po cijeloj zemlji. (Lemki je ustvari novo ime 20. stoljeća. Prije 20. st. koristili su ime Rusnaci .)

je novu unijatsku crkvu, u razdoblju protestantskoga reformatorstva i katoličke protureformacije, gdje su Rusnaci zadržali svoju slavensku liturgiju i većinu formi grčke pravoslavne crkve, dok priznaju duhovnu prevlast pape.

tadašnje Hrvatske sagrađena je 1803. u Šidu (Srijem u sastavu Hrvatske). Misa se služila na rusinskom jeziku. Rusnaci su u Petrovce počeli doseljavati od 1834. Na savjetovanju s križevačkim vladikom Gabrijelom Smičiklasom, Petrovci

mikrojezika. Kao i svi jezici, i on se mijenjao. Pripada istočnoslavenskoj grani indoeuropskih jezika. Budući Rusnaci žive u graničnim područjima Poljske, Slovačke, Mađarske i Ukrajine, leksik ovih jezika ima utjecaj na njihove

riječima, osobenim samo Rusnacima (riječ što se izgovara so, co ili ceper, pa su Cotaki, Sotaki ili Seperjaki). Rusnaci koriste ćirilično pismo s 56 znakova. S obzirom na prostor u kojem su živjeli i žive, pod utjecajem i vlašću različitih

narječjima i pjesmama A. Duhnoviča, Terezije Podhajecke, i Ane Kriger-Dobrjanske 1893. Sva imena, koja su Rusnaci koristili i kojima su ih drugi zvali: Karpato-Rus, Rusnak, Ruten, Ugro-Rusin), povijesno ih povezuju s

, budi nacionalnu svijest među Ukrajincima u Bosni, ali se ubacuje i među Rusnake. Nezadovoljni radom Prosvite, Rusnaci osnivaju 1933. u Vrbasu Kulturno prosvjetni savez južnoslavenskih Rusnaka Zarja (Zrak). Orijentiran je

su u Karpatima Rusini integrirani u ukrajinsku naciju, o realnosti toga procesa između dvaju ratova pišu književnici Rusnaci , oslanjajući se na borbe oko nacionalnih i kulturnih orijentacija prema pričama M. Kovača, M. Bujile i E. M. Kočiša.

, za stvaranje standardnoga karpatorusinskoga književnoga jezika, za korištenje u školama i u publikacijama. Rusnaci u Vojvodini i Hrvatskoj koriste književni jezik u školama i medijima od 20. st. Rusinska književna tradicija počela je

; Volodimir Hiljak (1843. - 1893.) za Lemkovsku oblast; Havrijil Kosteljnik (1886. - 1948.) za Hrvatsku i Bačku. Rusnaci na svom jeziku tiskaju časopise i knjige gotovo u svakoj zemlji u kojoj žive. Najstarija organizacija Rusnaka u SAD-u

književnošću i kakve su mogućnosti da bude prepoznata i prihvaćena i izvan svoje uže sredine (Vinko Zidarić). Rusnaci su sačuvali visoku narodnu kulturu koja se na osobit način ispoljava u narodnim pjesmama i narodnoj glazbi. Dr.

jaja voskom pomoću igle, koje potječe iz lemkovskoga kraja. Rusnaci južno od Karpata (Potkarpatska Rus i Prešovska oblast) bio je dio Kraljevine Mađarske. Lemkovska oblast sjeverno od