teška bolest i Milojku, te ona spozna, da mora također umrijeti. Zato pozove k sebi svoje dvoje djece: malu djevojčicu Rutvicu i još manjeg sina Jaglenca, pak im dade svakome po darak: Rutvici prikopča zlatan pojas, a Jaglencu priveže o vrat

kućom, jer su sve još mislili, da će njihova majka odnekuda doći. Rutvicu na zemlju, uhvati je pandžama za njezin zlatni pojas i odnese nebu pod oblake.

veliki orao, baci Rutvicu na zemlju, uhvati je pandžama za njezin zlatni pojas i odnese nebu pod oblake. Rutvicu u svoje gnijezdo, baš u Kitež-planinu.

zvala »Razdijeli«. Rutvicu u svoje gnijezdo orlićima za igračku.

, i nitko ne može k njoj ni ona ne može nikuda. Rutvicu . U prvi čas zajaukaše svi, ali onda jedan od njih reče:

, da je orao odnio Rutvicu. U prvi čas zajaukaše svi, ali onda jedan od njih reče: Rutvicu . Teško bi se u selu tko pobrinuo za dvoje djece. A za samoga Jaglenca lako će se u selu pobrinuti.«

. Zato se on nagne nad krčag, što je stajao na zemlji, nasrče se, koliko se dalo, vodice i ode da traži svoju sestricu Rutvicu .

dalo, vodice i ode da traži svoju sestricu Rutvicu. Rutvicu .

sjedaju, a siva joj grličica dovela u krilo grliće svoje, te ih tamo zrnom hrani. - I grančica od maline spustila se nad Rutvicu , te se Rutvica nazobala crvenih malina - i ništa joj ne fali.

.« Rutvicu .

, a radostan kao ptičica. Rutvicu naći.«

pojede, što stariji ne promisli. Rutvicu : »Sutra će Petrov danak biti, hoće li ponestati malina, kad Petrov danak prođe? Hoće li ohladiti vodica i sunašce, kad

, iznijet ću tebe i brata u dolinu i ništa vam biti neće, dobaci mi pojas«, - opet viče vila. Rutvicu , koja je toliko željela da izađe iz planine Ali ipak ona odgovara i čuva majčinu uspomenu od viline lakomosti:

opet vratila i opet doziva: Rutvicu napastovala. Gora je napast od najteže brige, i mala Rutvica problijedila, kolika joj je želja, da sađe u dolinu. Ali

sa jezera. Ali Relja sluša i ne sluša, što Zatočnica besjedi, jer se bijaše u djevojčicu zagledao. Rutvicu :