sebe. Ali na nju, u onoj silnoj buci, nije ni pazio nitko osim Salka . Videći je onaku, smuči mu se i jedva je prihvatio koplje i
će učiniti ili reći. Marta je već čula što se dogodilo između Salka i oca. Bilo joj žao Salka, ali i Rašice, jer je znala da je i on
neću. Još ću živjeti i veseliti se suncu i zdravlju, a evo i Salka kod mene ... Tad ga i opet saletješe tužne misli jer nije
su, prema informacijama iz policije, u subotu u Ulici Salke Lagumdžije, sarajevska općina Novi Grad, sa vrata M. B.
na tu svoju ljubav i novu i staru, a osobito kad bi gledao Salka . Ali mu to nije bilo moguće jer je srce u njega još vrlo mlado i
mlađe, a ubojite oči stale sjati blagom vatrom kao i u sina mu Salka . I nije više pjevao izaglasa hajdučke već potiho same
k Marti, a Marta se veselo nasmiješi svaki put kad ugleda Salka . Nego za to neki ne znali, a neki i ne vjerovali, pa se njih
begova vranca. Prošle su tri godine da se smirio u kući - Salku je onda bilo petnaest, a Rašici četrdeset i sedam godina. A
imala baš njemu a ne sinu. A on je dobro znao koliko je ljubila Salka : ljubila ga je kao udovica jedino dijete što joj ostane iza
junaka, a među njima bio je i Rašica. Rašica je imao sina Salka koji je rado gledao djevojku koja se zvala Marta. Bilo je
ruke uzme svijeće. Zatim ode put Nove Varoši. Tu se pomoli za Salka i još šestoricu suboraca koji su istoga dana poginuli na
suzama na njegovim prsima zlatom vezeni "krožet ". I Salku se smili, a da i sam nije znao zašto, pa bi tako još dugo
. Ljubila je obojicu, ali s ljubavi posve različnom . Salka je ljubila kao lijepa dječaka i druga od djetinjstva, pa i
u njemu kad je uporedio svoje buduće življenje sa Salkovim . Salka će ljubiti djevojke pak žena i on će se izgrliti s djevojkama
i šapne tiho: - Ti me nijesi razumio ... ja neću nikada za Salka .. ni živa ni mrtva ... A on je htjede ogrliti, ali se ona otrže