godine Seletković 1995 1997. godine
Seletković 2003 2008. godine
pojedinog i njegov oblik. Seletkovića , a odjeci govore da je projekt izazovan skladateljima te zanimljiv i atraktivan slušateljima. Općenito su
je, kao arhivski materijal bila pohranjena u fonoteci Hrvatskoga radija, a za što je bio zaslužan producent Krešimir Seletković , preko prikupljanja popratnog materijala, do vizualnog dizajna čitavog albuma koji je osmislio Daniel Ille.
potom, osim najznačajnijih tamburaških sastava i orkestra koji djeluju danas, spomenula i stvaralački rad obitelji Seletković iz Donjih Andrijevaca, posebice svestranog glazbenika Šimu Seletkovića koji je izučio veliki broj tamburaša. Na
danas, spomenula i stvaralački rad obitelji Seletković iz Donjih Andrijevaca, posebice svestranog glazbenika Šimu Seletkovića koji je izučio veliki broj tamburaša. Na kraju je istaknula kako veliki broj tamburaških sastava koji su formirani od
Symphonie brevis Luke Marohnića te djela Mladena Tarbuka, Stanka Horvata, Antuna Tomislava Šabana, Krešimira Seletkovića i Marka Ruždjaka.
autora za gudački orkestar nastala u posljednjih dvadesetak godina, iz pera Vjekoslava Nježića, Krešimira Seletkovića , Frana Đurovića, Mladena Tarbuka i Berislava Šipuša, čiji je vrlo dojmljiv Ad Te za violončelo i gudački orkestar
skladbe Les Nuits (Noći) Berislava Šipuša za glasovir, recitatora i elektroniku (elektronička obrada Krešimira Seletkovića autorova ciklusa od sedam klavirskih preludija). Vrlo dojmljivu izvedbu preludija naslovljenih Tvoj dolazak, Ona
, šaljivu skupnu improvizaciju dvanaest izvođača usmjeravanu rukom nekoliko iskusnih skladatelja (Đurović, Seletković , Juranić, Skender, Foretić). Svečano otvaranje bilo je u znaku prvog nastupa obnovljenog Komornog studija
(Marko Slaviček, Antonio Babić, Frano Đurović), Željka Brkanovića (Tibor Szirovicza), Davorina Kempfa (Krešimir Seletković ), Stanka Horvata (Vjekoslav Nježić) te izvrsnog Kolegija Osnove elektroničke glazbe Zlatka Tanodija (Slaviček,
... Nema toga čestitog tamburaša u cijelom istočnom dijelu Slavonije, koji imalo drži do sebe, a da ne zna za čika Šimu Seletkovića " nestora slavonskih tamburaških primaša "- kako navodi Julije Njikoš u svom Koncertnom stavku za brač i tamburaški
svirači iz kola k ' o koferi, al ' zemlja mekana, a trava visoka pa nikome ništa nije bilo. Godine su prolazile, a kuća Seletkovića bila je sve brojnija: četiri sina i kćer. Taman za jedan dobar bend. I tako je njih šestero sviralo i nastupalo sve dok se
ima učitelja, pobrinuo se gospodin Vilim Ažman (92) koji je također došao na koncert i koji je prije 65 godina učio Šimu Seletkovića notnom sviranju. Završio sam u Sarajevu glazbenu školu, izvrsno sam notno svirao, ali na sluh nije bilo baš najbolje.
Mateja Graheka pod nazivom... And then Turn to the Mountain s djelima Castelnuova, Lazara, Colquhouna, Brkanovića, Seletkovića i Šipuša