vojsku težko isikoše; ali s pomoću bana Franđipana pridobi Tatare i srićno se povrati na svoje vladanje. Senjani veliku virnost ukazaše kralju Beli, jer vitežki pridobiše Tatare u polju Grobničkomu ter ji razbiše i okolo pedeset i

čestitke uputili krojač Ivan Betlehem, trgovac Mirko Haberštok, gostioničarka Dora udova Gralić, tiskar Viktor Senjan , pečar i lončar Valent Viker, Mavro Hirschl iz svratišta Križ, postolar Milan Šimunović, frizer Božo Ljubičić, pekar

vjerojatni novi sudar ovog dvojca na Pojedinačnom PH u Sesvetama..... Senjani

služila bi i za protokolarne susrete i događanja Hrvatske ratne mornarice. U tome će im umnogome pomoći iskustva senjana , jer je njihova tvrđava Nehaj u cijelosti obnovljena. Iskustvom oko formiranja postrojbe kliški uskoci pomoći će

, jer je njihova tvrđava Nehaj u cijelosti obnovljena. Iskustvom oko formiranja postrojbe kliški uskoci pomoći će senjanima da oforme svoju. Kako je kazao gradonačelnik Senja, u tijeku je izrada odora, a očekuje se i potpisivanje protokolarne

nešto glasnije pro č itanu re č enicu. Onako. Sebi za utjehu. Njoj za dnevnik. Njima za razmišljanje. Ostalima za adio. Senjan u jednoj od brojnih ispisanih bilježnica. Jedan od Gospara antikijeh a ona me đ u Gospo đ ama antikijem u Maškarati Misti

. Uz brojne hodočasnike: 25 Saborčana župe sv. Ivana Nepomunka hodočastilo 75 km, 120 Gospićana 50 km, brojni Otočani i Senjani 30 km kao i župljani župe sv. Mateja iz Viškova od Sv. Jurja 130 km. i to sedmu godinu za redom.

života. Nakon mise veličanstveni ophod kroz Senj u kojem su mornari nosili kip Gospe Ribarske okupio je više od tisuću Senjana i hodočasnika, a sudjelovala i gradska glazba.

tvrđave Nehaj, do gradske katedrale. Izvanredno lijepo vrijeme i temperatura od 18,5 stupnjeva izmamili su mnoštvo Senjana i Senkinja koji su stupali za križem Kristovim. Ivan Prpić-špika je animirao pjevanje katedralnog zbora. U crkvi su

da u Kristovu križu prepoznaju Božju ljubav i uskrsnu pobjedu. Već godinama na Križevo dolaze zajedno sa župnikom i Senjani . Tako je i ovaj put autobus dovezao 50 - ak senjskih vjernika. Oni su i predvodili pjevanje. Mnogi su se vjernici

sve ono što je ljudsko pam će nje iz višestoljetnoga iskustva njegova rodnoga kraja sačuvalo od zaborava. Pjesme o Senjanima i ravnokotarskim serdarima i ha ram bašama, priče o hajducima i općenito o junacima Kačićeve pje sma rice pa životne

u krilo. Senjani su bili junaci na glasu, baš može se reći da su samo od ratnoga plijena i živjeli. Naš je rod Domazetovića sakupio u tim

je to obitelj senjskih patricija i plemića iz davnine, a on se pisao punim imenom: Juraj Vuk barun Ćolić de Löwensburg. Senjani su ga vrlo voljeli. Moja druga tetka po ocu, pokojna gospođa Kristina pl. Domazetović, bila je vrlo pametna žena, znala

Eto, tako ti je to bilo... Kasno je, Lucijo. Senjani planuše na njegove protivnike toliko te se već prvim mrakom nije smio pokazati na ulici ni jedan od Domazetovićâ,