za Galilea, ovaj se u veljači 1633. ipak pojavio u Rimu. Postupak i kod ove nove istrage sa Galileom - sada već časnim i sijedim starcem - bio je krajnje obazriv, što potvrđuje i naklonost pape Urbana VIII. prema ovome prirodoznancu, kada je
kada sam prije l5-tak godina lunjao tu, po Ričicama, u potrazi za korijenima. Sitan, osamdesetogodišnjak, sa dugim sijedim brčinama, i ne znajući tko sam, ispričao mi je cijelu priču o Pavlini iako je rođen 25 godina poslije Pavina odlaska.
prokomentiraju i protumače. Kakav je psihološki profil tih novih dugokosih? Što oni tim izgledom poručuju vijoreći sijedim kosmušinama? Što im je zajedničko? Sijeda kosa ukazuje na to da njezin nosilac dugo pamti, da se sjeća onoga što je bilo
kuna. Na prvi bi pogled to slavlje, popraćeno divljenjem partizanskim trorogim kapama i kapama Titovih pionira na sijedim glavama sljedbenika neumrloga vođe i učitelja druga Tita, trebalo priskrbiti tek zanimanje novinara koji prate
pokrivac na podu spava, po jastuku rasula se kosa, ogledalo pamti nasa tijela, i jednu suzu dolje kod nosa.. usamljen sijedim u pustoj kavani, jos malo pa sam pijan mortus, glavom lete nejasne misli, klinka sto place i prvi abortus.. htjela je
boji (za mali autić). Oči volim tamnosmeđe. I plave. I zelene. Kosu crnu. Ili prošaranu bijelim (tješim se, jer sijedim ). Zidove volim obojane u toplu bež boju. Kuhinju volim zelenu ili žutu. Volim ruž u boji fuchsije i maline, a sjenilo u
koji je zapuhao nije tijelo odnio na pučinu. Tek kad se tijelo izvuklo na obalu bilo je vidljivo da se radi o muškarcu sa sijedim brkovima i nešto dužom bradom kojemu se debeli sloj bijele pjene nalazio na ustima. Tičinović je imao veliki hematom na
u svom omiljenim kafiću, gledati draga dobro poznata lica i sa njima razgovarati i uživati jer ti ljudi su moja obitelj. Sijedim i gledam u laptop početnu stranicu mozile i ništa mi ne pada na pamet nego mi glavom prolazi samo jedno pitanje - dali naši
stvarnost. Jednom sam imala priliku ispraviti sve, uprskala sam, povratka nema. sijedim , gledam ispred sebe, a pogled mi se muti od umora jer sam kuplia u trgovini namještaja jeftinu kutnu garnituru i nikako
mi se jer voljela bih ti priznati svoju pogrešku, reči ti koliko te trebam i da si mi bio i biti ćeš svijetlost mog života. Sijedim pred laptopom već sat i po vremena, vrtim stranice, a misli mi lutaju, ni sama ne znam što tražim, nadam se da ću naći nešto
je zanesen tim prizorom zaboravio i na auto i na stvari koje je ostavio u kabini. Obuzimala ga je radost nad tim bijednim, sijedim starcem. Ispitivao je sam sebe: "Kakva je moja molitva? Kakav je moj život? Što mene raduje i što mene čini zadovoljnim?
je to komemorativno vukovarsko jutro svanulo, i kolumnist Ferić sišao u bistro da ispije kavu, ugledao je tu scenu sa sijedim ljudima, u crnom: Tadić, Josipović, Kosor, a neki klošar koje te noći nije mogao spavati, formulirat će tu istu scenu,
sebe što gledam ovaj sport već cca 14 godina, gledam ga kao i prvog dana. Jednostavno se nemogu zasitit formule. Sad baš sijedim , razmišljam o današnjoj utrci, vrte mi se slike u glavi, izjave pobjedničkog trojca i mislim si: pa kako dočekati
, vesela vijest ne dopre do hrpice tuge mekane. Zašto stari nejebači misle da su komadi s njima zbog golaća među njihovim sijedim dlakama?
do hrpice tuge mekane. Zašto stari, drhtavi nejebači misle da su komadi s njima zbog puža beskućnika među njihovim sijedim dlakama? Hvala bogu, moje siroče je doma i ne pije pivo iako postoji teza, svi majmuni koji gledaju nogomet drže njušku u