sam zaboravio da je Tvoje dijete ujedno i moj brat Oprosti meni, svom rasipnom sinu Oprosti meni, svom zavidnom sinu Nisam dostojan zvati se djetetom tvojim, ali primi me U današnjem evanđelju Isus preokreće smisao smrti ljudi u Galileji i Siloamu . Preživjelima se pruža vrijeme milosti. Preživjeti nesreću znači dobiti vrijeme milosti za plodove. Od pogleda koji traži razloge stradanja valja opaziti prigodu za obraćenje U Isusovoj priči, neplodna smokva iscrpljuje

osobito griješio, a da si ti bez grijeha, jer te to nije pogodilo? Sada smo u srcu stvari. Isus nas poziva da pogledamo sami sebe. Vijest o groznom masakru u Jeruzalemu morala bi te osobno zamisliti. Isto tako i druga vijest da se srušila kula u Siloamu i ubila 18 ljudi. "Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti" To je pouka koju Isus izvlači iz najnovijih vijesti. Mi je možemo dnevno i kod nas samih iskušati. Nitko od nas nije siguran od nesreće. Svakome se može slično dogoditi. Umjesto

žrtava. Grijeh rađa novi i veći grijeh. Zlo postoji i ono može rasti. Naglašena je Pilatova niskost i osvetoljubivost. Može se dogoditi nesreća i onda kada nemamo krivca kao što se dogodilo osamnaestorici Židova na koje se srušila kula u Siloamu . Grijeh je i onda kada za nesreću svaljujemo krivnju na nekoga koji za to nije kriv, a događa se da i samoga Boga okrivljujemo. No nije samo grijeh kada nešto nevaljano učinimo. Grijeh je također kada ne činimo ono što bismo trebali. Onda

vlasti i koje je Pilat dao okrutno pogubiti i njihovu krv pomiješao s krvlju njihovih žrtava, koje su se upravo prinosile u hramu, bili veći grješnici od drugih. To jednako vrijedi i za one koji su tragično skončali pod ruševinama kule u Siloamu kad se ova iznenada srušila. Propovijedajući Isusu te slučajeve, njegovi sugovornici očito očekuju nekakvo objašnjenje, ali Isus usmjeruje pozornost svojih slušatelja na nešto puno važnije. Naglasivši kako te žrtve nisu veći

dirnuti u židovske svetinje i Hram. Ne podržava on zelote protiv Rimljana niti želi biti narodni junak, nešto kao vođa pobune, nego proročki reagira dovodeći slučaj s pitanjem glede Božje kazne za grijehe. I kod onih koje je zatrpala kula u Siloamu . Ne pita se Isus zašto je to Bog dopustio u svojoj dobroti i svemoći, nego kaže kako oni ne bijahu veći grješnici od ostalih Jeruzalemaca i Židova. Koristi prigodu za poziv na obraćenje. Ne obrate li se, stići će ih još teža kazna kojoj

Boga. Tako u slijepcu od rođenja gledamo svakoga čovjeka koji se rađa lišen Božje svjetlosti i milosti. Tu Božju svjetlost i milost dobivamo s vjerom na krštenju koje je označeno ovim čudom. Zato je slijepcu od rođenja kupelj na ribnjaku Siloamu dala tjelesnim očima naravnu sposobnost vida, a duši je pružila milost preporođenja. Stoga je i došao poslije pranja gledajući da čovjek može upoznati svoga Tvorca i gledati Onoga koji mu je udijelio vrhunaravni život. El Greco :

pravi trenutak. Možda jednog dana, ako se recimo ozbiljno razboli, ili slomi kuk, ili onda ću joj reći. Tako je razmišljala kćer o svojem problemu odnosa s majkom. Što gledate na tragediju Galilejaca koje je pobio Herod, ili onih ljudi u Siloamu na koje se srušila kula? Ako se brzo ne promijenite i vi ćete tako propasti. ( vidi Lk 13, 1 - 5 ). Tako nas opominje Gospodin: Trebate vidjeti koliko toga se u vašem životu ruši kao posljedica vaših krivih procjena i postupaka. Isus želi da u

arheoloških iskapanja, tako i općenito kulture ondašnjeg života. On nas također vodi svakoga utorka po Jeruzalemu po raznim dijelovima grada gdje se izvrsno može vidjeti cijela povijest Svetoga grada. Prvi utorak uputismo se prema Siloamu , na arapskom Silwan gdje su razni incidenti praktički svakodnevnica, a sve zbog ranije spomenutih rušenja sa strane Izraela. Ova četvrt je dio istočnog Jeruzalema, ali najviše čudi koliko je to zapravo potpuno drugi svijet od drugih

, nego znajmo ovo: ili Bog ne će pustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti ( usp. Prva Korinćanima 10, 13 ) ili će se dogoditi nešto slično kao onda kad Gospodin, načinivši blato, pomaza slijepca i zapovjedi mu da se opere u Siloamu ( usp. Ivan 9, 6 - 7 ) ili kad se zadovoljio jednim činom volje rekavši: Hoću, očisti se ( Matej 8, 3 ). A neke je i ostavio da se u svojim patnjama mučno bore, da ih tako kušnjom učini još provjerenijima. Tako on i s nama postupa kad nas sad

ukazati na tuđe nedostatke i grijehe, a hvaliti se nekim svojim zaslugama. A danas Učitelj jasno kaže: Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? ... Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto. Treća korizmena nedjelja nosi uvijek neku svoju posebnost. Pred današnjim evanđeljem čovjek se može osjećati kao pred nekom dnevnom novinom, u rubrici

njihovih žrtava. Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti. "Nato im pripovjedi ovu prispodobu:" Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć

da nije lako. K tomu u Isusovo doba slijepac je bio isključen iz društva, jer se njegova bolest smatrala posljedicom grijeha. Isus takvomu nije uskratio pomoć, nego mu je vratio vid: načinio je kal, premazao mu oči i poslao ga da se okupa u Siloamu . U razgovoru s farizejima Isus je objasnio da postoji dublja sljepoća od one tjelesne, a to je sljepoća za vjeru i sljepoća za vlastite grijehe. Susret s Isusom daje mogućnost da progledamo, da dublje u vjeri gledamo na svoj život i da više

na uvjerenje da ih je dostigla Božja kazna razmjerno njihovim grijesima. Ipak, Isus izričito kaže: » Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti « Dojam je, čitamo dalje, pojačan tragičnim urušavanjem kule u Siloamu koja je usmrtila osamnaest ljudi. » Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti « nastavlja Isus. Proroci nesreće s užitkom upiru prstom u tu Isusovu izjavu kao krunski dokaz da se Božjoj pravdi ne može umaći. No, dopustimo da Isusova riječ

očito protumačili kao znak prokletstva i posljedicu grijeha tih Galilejaca. Isus, pak, događaj tumači drukčije: » Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti « ( 13, 3 ). Pridodaje i sam primjer o » onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu « ( 13, 4 ). I ta je nesreća, u skladu s tadašnjim židovskim običajem, mogla biti protuma čena kao znak griješnosti tih osamnaest nesretnika. Isus po novno odvraća pozornost od griješnosti nastradalih, a osvrće se na griješnost svojih

Ocu ( iz prispodobe ) htio sam da dođemo do svrhe opomena Božjih. One, ma koliko god teške bile, nisu nikad odvojene izvan konteksta ljubavi Božje koju ima prema nama, pa čak i da doista zaslužujemo da nam se desi ono što se desilo onima u Siloamu . A zaslužujemo Svoju nadu ni u kom slučaju ne možemo staviti u ' svoju pravednost ', te sebe izuzeti izvan žrtve otkupljenja nazivajući samog sebe nevinom žrtvom. Nevini postajemo tek po prihvaćanju otkupljenja vjerom u tu neprocjenjivu