pod nazivom pulenat, koji je, uz jugo, izazvao i valove. sinoptičkim situacijama sličnima današnjoj. Dolazi iznenada, a često je praćen kratkotrajnim obilnim pljuskovima.

ili sjeveroistoka sinoptičkoj ) skali. Prema klimatološkim istraživanjima (Heinmann, 2001), sinoptičke situacije koje uzrokuju buru mogu se

zraka upravljaju procesi na velikoj (sinoptičkoj) skali. Prema klimatološkim istraživanjima (Heinmann, 2001), sinoptičke situacije koje uzrokuju buru mogu se svrstati u 4 osnovne skupine.

obitelj ciklona koja jedna za drugom putuju sličnom putanjom. sinoptičkim kartama ciklona se prikazuje kao područje sa više zatvorenih izobara. Najniži tlak nalazi se u središtu ciklone. U

najtoplijem dijelu dana izmjereno čak 32,4 C, koliko je izmereno i na AMS Karaburma, u Beogradu. Zanimljivo je to da je 6 sinoptičkih stanica mjerilo temperaturu preko 31 C, a 14 stanica preko 30 C.

, mistika, duhovnost i dr.). Religijska i religiološka građa obrađena je u četiri tipa natuknica: sintetički članak, sinoptički članak, biografija i religijski naziv. U sintetičkim člancima, odnosno natuknicama, obrađene su pojedine religije

zoroastrizam). Ti su članci, odnosno natuknice, redovito najduži i do sedam stupaca, odnosno oko deset kartica). U sinoptičkim natuknicama obrađeni su općereligijski pojmovi, kao što su eshatologija, grijeh, mistika, moral, mit, nebo,

sjeveroistoku. sinoptičkim kartama koje prikazuju smjer i brzinu vjetra na visini od oko 5 kilometara. Na karti vjetra vidljivo je da nad Tunisom i

i potvrđuje rezultate dobivene vanjskim svjedočanstvima, da je pitanje razdoblja nastanka naših, barem sinoptičkih evanđelja izvan diskusije, kao i pitanje porijekla njihovih autora: evanđelja pripadaju najranijem razdoblju

Jeruzalema i rušenju hrama) biti proglašen napisanim nakon događaja zato ovi osporavatelji tipično datiraju sinoptička evanđelja nakon godine 70. Ovakve pretpostavke izričito je zastupao otac novozavjetnog biblijskog kriticizma

kanonik i profesor novozavjetnog grčkog, John Wenham, argumentirajući na temelju sličnosti i razlika između sinoptičkih Evanđelja i rane predaje o njihovu redoslijedu i mjestu nastanka, zaključuje da je Matejevo evanđelje napisano oko 40

posudbe, imitacije, misli, rječnika, sintakse, stila, kompozicije, prijenosa i prijevoda. U biti, pokazuje da su sinoptička evanđelja mogla jedino nastati u židovskoj kulturi prve polovice 1. stoljeća i tako dokazuju autentičnost njihovog

pozivaju na Bibliju (Jehovini svjedoci, npr.) postoje i monografije na temu. Ipak jedan sinkroničan, odnosno sinoptički prikaz mi nije poznat. Vjerujem da je razlog spomenutoj činjenici prezahtjevnost posla, širina materije, ali i