bilo je naselje šatora svih koji nisu uspjeli naći ležaj u domu. Odmah je počeo oštri uspon i prijelaz preko žljeba punog sipara . Postavljena je i sajla za prijelaz no snjeg i led su produbili žljeb te smo morali brzo proći po uzanoj stazici dok je

jamu dijeli u dva dijela, Dno mi je tako brzo došlo da mi se put činio puno kraći od tih 94 metra do dna odnosno početka sipara koji se ruši u rijeku. Sa desne strane otvorio nam se tzv. Suhi kanal u kojem se bivakira kod dužih boravaka u jami. Tu smo i

na Malome Šibeniku, ali je bio u koliko tolikoj zavjetrini. Pristupa ima možda 45 min. kroz šumicu i požarne puteve do sipara pred Mali Šibenik. Rečeno nam je da je ulaz u smjer na najvišem djelu sipara te do tamo vode čovuljci, ali treba ić malo

možda 45 min. kroz šumicu i požarne puteve do sipara pred Mali Šibenik. Rečeno nam je da je ulaz u smjer na najvišem djelu sipara te do tamo vode čovuljci, ali treba ić malo više ljevo i na ulazu plavom bojom piše "Polifemo" i plava strelica prema gore

m), gdje je i prvi izvor. Budući da na Durmitoru nema ravno, slijedi drugi žešći uspon, preko livada, stijena, snijega, sipara i više-manje eksponiranih dijelova pri samom kraju, sve do najvišeg durmitorskog vrha, Bobotovog kuka (2522 m), s

opremu do bivšeg zimskog gejzira, a tamo suša na ulazu Ipak nas zanima do kuda je nivo vode, pa se spustismo i na dnu sipara opazimo leckanje vode. Ok, znamo da će dole ići lakše, no iz iskustva znam da izlazak neće biti nimalo lak. Prebacili smo

i krenuli prema autu. silaz je užasan, prvo stijene, pa vatrogasno drvo po kojem se nismo usudili spustiti pa preko sipara gdje kamenje pada čim ga malo značajnije pogledaš. a dora i zeko, vedrana i njen frend otišli su u flexi-rex. dolje smo se

ulasku ili izlasku iz jame neophodno je da se na vertikali nalazi samo jedan čovjek zbog odronjavanja kamenja s ulaznih sipara , što znatno produžuje boravak ekipe u jami. Samu Veliku dvoranu nemoguće je u cijelosti sagledati jer je doista

kopneni vodozemac. Uglavnom dolazi na hladnim i vlažnim planinskim staništima od visoko-planinskih travnjaka i sipara do gustih šuma i ostataka prašuma. Osnovna karakteristika svih tih staništa jest hladna klima sa vrlo visokim

. Kolona se siparom, gotovo po izohipsi kreće, izbjegavajući dolce okružene šumom u podnožju ovog nepreglednog sipara . Ovakav je teren uvijek nezgodan za prijelaz, ali energiju je potrebno sačuvati. Zalihe vode se neumitno troše, pa

izgorjelu klekovinu. Stoga sam još tog dana odlučio da na vrh krenemo siparom i izbjegnemo ovaj teren, još teži od samog sipara . Doduše, zbog toga nećemo posjetiti grob dvojici od trojice stradalih prvih zimskih osvajača Lupoglava, koji su tu u

stijene i klance pa na par mjesta moramo malo na sve četiri, čvrsto se hvatajući za oprimke. Drž ' - nedaj i evo kraja siparu , popeli smo se na solidne, tvrde stjenovite gromade. Padaju komentari:« a vid ' ovo lipo misto za sunčanje, tu bi odma '

je, za naše krajeve, neobično jaka oseka i zabilježeno je kako su cijeli zidovi zgrada sablasno stršali iz mora. Kraj Sipara može se« zahvaliti »hrvatskom knezu Domagoju koji je 876. porušio Sipar, ali i Umag i Novigrad samo što se poslije

jedino Sipar nije obnavljao. Drugi Sipar (na slici) je kaštel koji je izgrađen oko 1000. godine, u blizini već propalog Sipara . Jedna od legendi kaže da su ovaj Sipar izgradili gusari. Ako jesu nije ni čudo, za njihov« biznis »nije bilo moguće

u žutim i bijelim bojama. sipara stižemo na vrh (2568 m).