završio u rodnom mjestu, a realnu gimnaziju u Vinkovcima za vrijeme rata. Nakon pedagoškog tečaja u Osijeku 1947. službuje kao učitelj u Benkovcu, Imotskom, Splitu i Bežancu kraj Pregrade. Od 1951. do 1954. studira glumu na Akademiji za

duhovan priprava uz krunicu. Moramo usput napomenuti da se fr. Veselko Begić koji tridesetak godina neprekidno službuje u ovom svetištu ne sjeća da je snijeg prekrio vrt unutar klaustra što je davalo poseban imidž uz Gospin kip i voštane

ime: Vladimir Ivan. Odrastao je u obiteljskom domu u Družbincu, župa Petrijanec, gdje je završio i osnovnu školu. Službuje kao kapelan u Karlovcu-Dubovcu i u Zagrebu-Španskom. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske

. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom 1946. godine postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje do 1950. godine. U istom periodu 1948. godine, izlazi knjiga Proza te pripovijetke; Ni braća ni rođaci (1949.) i Oko

Don Frano Cetinić (1875 - 1892.) se rodio u Blatu na Korčuli, 8. svibnja 1832. godine. Zaređen je 28. listopada 1856. te službuje : godinu dana u Blatu, godinu dana u Veloj Luci, ponovno u Blatu tri godine sve kao pomoćnik. Godine 1864 - 1870. Župnik je

Depolo iz Korčule. Rodio se 26. Travnja 1879. Đak je Dubrovnika i Zadra, a zaređen je u Dubrovniku 31. kolovoza 1902. g. Službuje prvo u Žrnovu kao pomoćnik, a na Novu Godinu 1905. preuzima službu u Račišću gdje je nakon dvije godine upravljanja,

ga u Stravči, Ponikvama, Luci Šipanskoj, u Orašcu, na Mljetu. Umirovljen je nakon 45 godina dušobrižništva, ali i onda službuje na Lopudu, te Dubrovniku i napokon u Blatu, gdje je i umro, 30. srpnja 1943. g. Ostavio je bogatu biblioteku.

1879. Gimnaziju je završio u Zadru i Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a iza ređenja u Dubrovniku, 31. kolovoza 1902. g. službuje kao kateheta u Veloj Luci kroz 5 godina. Od 1907. župnik je u Čilipima, a od 1. ožujka 1918. g. upravlja župom Kuna, gdje

Vukasović ga je opojio, i on je stupio otvoreno u njegovo društvo... Priznajem, mene je Ćolić metnuo u nepriliku. Da službuje zajedno s oblašću proti kojoj javno radi, to dakako ne može da bude, a nije niti moralno. Ja dakle tražim suca i,

do 1771. Bogosloviju studira u Zagrebu, a vjeroučiteljski tečaj pohađa u Petrovaradinu 1776. Nakon prve sv. Mise službuje u Đakovačkoj biskupiji. Namješten je za župnika u Duboviku 1784., a od 1786. u Ivankovu. Godine 1794. dolazi za župnika

1821. promoviran je u Pešti za doktora filozofije, a sedam godina poslije i doktora teologije. Cijelo to vrijeme službuje na Đakovačkom sjemeništu kao profesor, dok 1833. nije postao đakovačkim župnikom. Godine 1847. vraća se na

godine. Kao kapelan u Vrpolju ide na postdiplomski studij te je promaknut u doktora teologije. Sljedećih 14 godina službuje na đakovačkom biskupskom liceju kao profesor filozofije, dogmatike, crkvene povijesti i prava.

do 6. razreda. Odlazi na topničku vojnu akademiju austro-ugarske vojske, završava je 1904. godine. Nakon završetka službuje u različitim topničko artiljerijskim jedinicama austro-ugarske vojske. Na početku Prvog svjetskog rata na

bivše zajedničke države do 1991, a zatim se odaziva zovu domovine i dragovoljno stupa u Hrvatsku vojsku u kojoj službuje do umirovljenja 2005 godine.

se upoznaje s Antunom Nemčićem koji mu postaje prisnim prijateljem (po njegovu nagovoru studira filozofiju i pravo). Službuje u Križevcima kao prisjednik Sudbenog stola županije i 1844. objavljuje prvu pjesničku zbirku "Ljubice ", a ubrzo po