tuberkuloze. Na kraju rata uhićen je u Splitu, suđen je pred Vojnim sudom Jugoslavenske mornarice u Splitu i osuđen na smrt strijeljanjem 1946. Sahranjen je u Trogiru. Supruga Zdenka prenijela je njegove ostatke na Mirogoj 1975.

primjeraka, koštala ga je života. Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je o. Dominiku Baraču kaznu " smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava ".

i poduzetna redovnica. Na kraju je radila u bolnici u Vinogradskoj ulici, na dječjem odjelu. Ozna ju je osudila na smrt strijeljanjem zbog služenja neprijatelju. Strijeljana je 30. lipnja 1945. i bačena u Jazovku.

sud osudio ju je na kaznu smrti vješanjem, a nakon uložene žalbe viši ju je sud pomilovao i kaznu preinačio u kaznu smrti strijeljanjem . Strijeljana je u Gospiću 16. svibnja 1946. godine.

Strmečki-Genc, Eduard Kršul, Rudolf Srnak, Božidar Micić, Emil Tuk, Branko Kuštro, Bariša Žilić i Ivan Šop; - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Božidar Petračić, Ivica Gržeta, Mijo

u četiri grupe, sudio je Vojni sud u Zagrebu po kratkom postupku. Prva je grupa osuđena 28. kolovoza 1948.: - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Drago Kutleša, Vjekoslav Bušanj, Mijo Gavran,

30. kolovoza: - na smrt vješanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Filip Radoš; - na smrt strijeljanjem : Ivan Šošić, Suljo Hajdar, Jakov Šimović, Mirko Maraković, Ante Šimić, Nikola Grbeša, Petar Jurčević, Ante Budimir i

, Ante Budimir i Ivan Marić Ikan; na doživotnu kaznu zatvora: Ivan Marić Zorko. Treća je grupa osuđena 1. rujna: - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Mijo Javor, Slavko Unterweger, Pavao Plavšić, Mile

, Josip Martić i Zvonko Kević; - na 20 godina prisilnoga rada: Slavko Vidačković. smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Miroslav Naglić, Dragutin Lučić, Franjo Kovačević,

, krajem 1945. također je ubijen željeznom šipkom u Zagrebu, da bi poslije toga na insceniranom suđenju bio osuđen na smrt strijeljanjem kao "suradnik okupatora ".

je otvoreno iznosio svoje uvjerenje, suprotstavljajući se ateističkim i komunističkim zabludama. Bio je osuđen na smrt strijeljanjem . Prije smrti (7.9.1943.) rekao je izvršiteljima osude: Tijelo je sada svakako vaše, dajte mi malo vremena da dušu

dvomjesečne torture, koju je herojski izdržala, na Prijekom sudu u Osijeku osuđena je 15. rujna 1941. godine na smrt strijeljanjem zbog komunističke propagande i pripreme sabotaže. Strijeljana je sa svojom majkom Agripinom (Gripom, rođenom

) i kanonika (Elio Štifanić), kako bi mu se sudilo. Nakon što je proglašen krivim za taj nezapamćeni zločin, osuđen je na smrt strijeljanjem . Iz prizemlja muzeja, gdje je bila inscenirana posljednja Furlanova noć u zatvorskoj ćeliji, publika se slila na

i mlađe posebno, da bi ih nevine i goloruke malo kasnije odveli u njihovoj vlastitoj zemlji na stratište, u mučeničku smrt strijeljanjem i to u dvadesetom stoljeću, ne kulturnom, već samo civiliziranom stoljeću