U nekih se preslica razvijaju dvije vrste stabljika: u rano proljeće plodne svijetlosmeđe stabljike koje na vrhu nose sporangije združene u oblik sličan klipu strobilus. Ugibaju nakon rasijavanja spora. Nakon toga razvijaju se neplodne zelene

. Napada i plodove koji dospiju na tlo, a s kapima kiše dospije i na plodove niskih grana. Na napadnutim plodovima tvori sporangije kojima se bolest širi. Prezimljava kao oospora koja se stvara na oboljelim plodovima, ali i na tkivu oboljele kore

uzima hranu iz susjednih stanica. Nakon inkubacije, koja ovisi o temp. i vlazi zraka, skupine sporangiofora koje nose sporangije izbijaju kroz puči. Sporangiofori nastaju samo u relativnoj vlazi od 95 100 % pri temp. od 12 27 C, a nastale sporangije

sporangije izbijaju kroz puči. Sporangiofori nastaju samo u relativnoj vlazi od 95 100 % pri temp. od 12 27 C, a nastale sporangije raznosi vjetar. Sporangiji u suhom zraku mogu ostati klijavi do pet dana. U njima se nalazi 1 6 zoospora koje mogu

je mrežasta. Ova skupina često sadrži i trofosporofile, listovi koji su zeleni (obavljaju fotosintezu), a nose i sporangije u nakupinama koje nazivamo sorusi.

sisaljki (haustorija). Nakon inkubacije, koja ovisi o temperaturama i vlazi zraka, skupine sporangiofora koje nose sporangije izbijaju kroz puči. Tijekom vegetacije dolazi do nekoliko sekundarnih zaraza. Koncem ljeta i tijekom jeseni u

, možemo reći da imamo naše ljude zadužene za ocjenu oba naslova, pa dok Račić u ovom trenutku marljivo proizvodi spore i sporangije (ali se u kasnijem periodu nada i nekom konkretnijem obliku razmnožavanja), dotle je naš drugi agent, Boris Tešankić,

razvijaju se DVIJE jajne stanice sporangije ) gdje se mejozom razvijaju mikrospore tj. polenova (peludna) zrnca. Polenovo zrno je muška spora s DVIJE muške gamete

pojavljuju i sistemske gljivične infekcije. Od vanjskih znakova najčešće vidimo bijele nakupine, slične vati. Ako sporangije rastu u tkivo i oštećuju organe najčešće se ribice ne uspiju izliječiti. Gljivične infekcije mogu se komplicirati

zahvaćaju i unutrašnje organe, pa nastaju tzv. sustavne mikoze. Jako zaražene ribe se obično ne mogu izliječiti jer sporangije rastu u tkivo ribe i ošetećuju organe. Velike štete čini kod uzgajivača, jer zahvaćaju i ikru i mlađ

infekciji. Inficirana područja izgledaju kao da su prekrivena vatom ili paučinom. Bolest se dodatno komplicira ako sporangije prodru u unutrašnje organe i oštećuju ih. Velike štete nastaju u uzgajalištima, kada je najčešće zahvaćena ikra i mlađ