bilo i s istinom o Boričevcu, koja je pedeset i više godina bila zarobljena mitovima o tobože antifašističkom ustanku u Srbu 27. 7. 1941. Sad je, evo, izbila i prostrla se na sedam stotina stranica, pa svatko tko želi može vidjeti kako se u

bilo najzdravije razbiti u tisuće komadića, da ga ni vrag više ne može sastaviti. Srbu slavi tzv. Dan ustanka. Kako tumačite tu činjenicu? - Iskrivljenom poviješću iz vašeg prethodnog pitanja. Protiv

, katolika i muslimana, i sve ih protjerali iz njihovih sela, a oko tisuću pobili. To je njihov ustanak i to se slavi u Srbu . Totalno shizofreno. Donekle to vide i sami organizatori proslave, pa se sve više zaklanjaju iza srpskih žrtava.

s njima poluslijepi starac iz Boričevca kojega su ustanici zapalili zajedno s njegovim štagljem? Slavi li se u Srbu i njegova smrt? Slavi. Ako se ne slavi, neka sudionici proslave napokon kažu tko je i zašto pobio i protjerao

gdje su pobijeni Ivezići? - Ustanici komunisti, četnici i Srbi pobili su na samom početku ustanka, u Brotnji u općini Srb , 37 Ivezića i zarobili jednu Pavičićku, koju su također poslije ubili, i pobacali ih u jamu na Dabinu vrhu nedaleko od

je pojasnio povijesni kontekst zbivanja u Ličkom Pounju tragom događanja u srpnju 1941. godine, odnosno "ustanka u Srbu ". Bilo je to vrijeme velikih nacionalnih sukoba od onih u Suvaji pa do Boričevca, koji nije bio samo posljedica onog

je njegovalo stare običaje i snalazilo se onako kako je najbolje znalo i umjelo. Srbu 1941. i uništenju Boričevca i to je središnje i težišno poglavlje u ovoj knjizi. Ovdje treba odmah jasno reći da je

je politika nacionalne i rasne isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj potaknula i ubrzala izbijanje ustanka u Srbu . Ustaško nasilje u Suvaji, Osredcima i Bubnju ne može se ničim opravdati i Boričevljani su to osuđivali. Pritom ne

, senjski (i zagrebački) kanonik i župnik u Otočcu. Nakon što je pokrenut antifašistički ustanak u okolici Siska, u Srbu se dogodila srpska pobuna, a svemu se pridružio i četnički teror u Hrvatskoj i Bosni. Razlike između partizana i

izvorima koji su tijekom 1941. nastali djelovanjem vlasti NDH često govori o četničko-komunističkim akcijama. I u Srbu je bilo komunista i četnika, ali je tamošnja pobuna od 27. srpnja 1941. u drugoj Jugoslaviji obilježavana svake godine

problematičan. Naime, već su partizanski autori poput Đoke Jovanića i Gojka Polovine pisali o tome kako je ustanak u Srbu imao slabosti i da su u njemu bili jaki četnički elementi. Usporedbe radi, u Sisačkom odredu mjesec dana ranije nije

elementi. Usporedbe radi, u Sisačkom odredu mjesec dana ranije nije bilo četnika ni pročetničkih elemenata koje u Srbu spominju i Jovanić i Polovina. Uza sve to ova knjiga govori i o ulozi Talijana u pobuni, što ni dosad nije bilo nepoznato,

dokumente, sjećanja, analize, zapise i dala je cjelovitu sliku ne samo Boričevca, nego i svega onoga što simbolizira Srb kao simbol protuhrvatske i četničke politike kroz cijelo ovo vrijeme koji je nažalost to i danas.

pretvaraju u antifašistički ustanak, a zločince u antifašiste i heroje. Prije dvije godine, na današnji dan, u Srbu se dogodila nova nacionalna izdaja i novi zločin nad Boričevljanima i svim drugim žrtvama četničkog ustanka, jer su