ljuvene na ličcu rajskomu strile su ognjene srdačcu jaoh momu. Vaj, tko bi ikad mnil, da pogled
svršujući dumboku i nesmernu ranu ljubvenu u srdačcu mojem oćutih, koju - za varovati se svitovnoga
su tve slasti pune jada, to poznaju nad sve v mom srdačcu sada, pačel ' još od tada, ajme tužnu meni
i plaču pribivah, vrime čekajući i rok k momu srdačcu dojti, a on, svitlost sunačca svoga
svi vidite očito u obličju momu da radosti u mom srdačcu i blagosti ni, i uzrok svi znate da je krozi
se utišala ter me milovala i utihu dala i slobod srdačcu ko jadajuć kopni.
prilipu, ljubav krozi nje mili očice od želje u srdačcu s nevarke oganj sniti tolike i takove jakosti i
bi. Dali on malu slast krozi to prija, jer mu u srdačcu prilika one, ka njim gospojaše, jino ni
svojom konac zadati hoću. - I pojam dard njegov k srdačcu prisloniv probosti se hotiše. A on ju obujam: -
po svojem običaju ljubav raskrili žile svoje po srdačcu mladiću, užga mu želju najti i viditi lipotu ku
, neka ja kukogodi ljubvenoga ognja, ki u srdačcu mojem gori, udunu. - I to rekši bilu jalovicu, na