ostavio i marginalni pripis. Na koncu brevijara je zapisao: "to pisa pop Mavar z ' Vrbnika kada stojaše v Konavli poli Dubrovnika ". Knjiga ima 417 listova pergamene s prekarsnim inicijalim u crvnoj

Kada dođe k Bajazitu beše običaj da svi sabrani posle jela odlaze; ovaj ne htede izići, no stavši stojaše . I kada je bio zapitan od cara za uzrok, odgovori: "Gospodaru, umesto da me ko ocrnjuje pred

, zavirio bi pod bijeli od slame šeširić. I izgledaše mu tužnija i bljeđa nego obično, pa, kako stojaše kraj busenja ruža, učini mu se kao uveo cvijet. - Pokušajte ga zadržati - viknu kapetan, a on

¶ stojaše na obali

oči u vojnika koji je naproti njemu sjedio. Čovjek taj bijaše jak, pun, žilav. Pod kratkim čelom stojaše mu širok nos, oblo lice, urešeno tankim brcima i španjolskom bradicom. Duga, ne gusta kosa,

reče ništa više, i opet pokri svoje lice, i povuče se, i nebi viđen za dugo stojaše stranac, koji upita, zar nemate ništa za jesti? Ja sam gladan

šešir da mu vjetar ohladi žarko čelo. I sad još trzaše gnjev na pisara njegovim srcem. Časak stojaše tako, nijem, gledajući prema mjesecu, koji se je u njegovim turobnim očima čudno caklio. Bilo

vratu. Gospođa ga N. pođe bojažljivo glackati po grivi. Primaknu se i Dragica koja dosele stojaše šutljiva kao tanan arapski stup. Al, ne gleda konja, nego konjanika... Unukiću se učini da se

tamnoj noći iskrca se polovica Uskokah na ostrovu Pagu, te ode po suhom do luke Mandrine, gdjeno stojaše galija, posakrivši se tu za skalinama. U rano jutro navališe ostali Uskoci na 6 barkah s mora, a

nešto nadzemna, sva se bješe preobrazila i u onom zanosu poljubila Mariju usred usta. Marija stojaše pred njom presenećena, zatravljena i uznesena. Onaj vrući, vlažni i trajni dodir cjelova

budi godi, da ki (j) e s nami Bog, i tebe pohodi, jer znaš da je svemog. "Tuj Akior nebog zlovoljan stojaše , kakono niz oblog u zemlju gledaše. Ter riči slišaše, jur tvarje daržeće da u kom ufaše, ostavit

u smislu diobe načinjene g. 1449 medju sinovi Nikole Frankapana, vlastitost sve 9 bratje, ali stojaše tada jur njekoliko godinah (počam od 1480) u kraljevsklh rukuh i u njem zapovjedaše kao kapetan

rumeno bes sumnje pozirah, u kom sve ljuveno blaženstvo zamirah, a srce jadovno puno nemilosti stojaše pripravno za dat mi žalosti. Slobodu sad slavim pojući u vas glas, ljubavi, a pravim, tva minu

za potpalu, iz Čaše se širio jak smrad, tamo se još nalaziše Prosfora sa Zvijezdom, Svećenik stojaše ispred oltara sa licem crnim kao ugalj a ispod oltara se nalazila žena obučena u crveno sa