. Na kraju rata uhićen je u Splitu, suđen je pred Vojnim sudom Jugoslavenske mornarice u Splitu i osuđen na smrt strijeljanjem 1946. Sahranjen je u Trogiru. Supruga Zdenka prenijela je njegove ostatke na Mirogoj 1975.

je rukovodio njihovim pohodom i prigodom junačke pogibije druga Selje. (...) Vojni je sud naših jedinica sudio na smrt strijeljanjem zbog izdaje domovine i različitih zločina razbojstava i pljačke 218 ustaških izdajica (...) Ovaj je strahovit udarac

, koštala ga je života. Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je o. Dominiku Baraču kaznu "smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava ".

izrekao je o. Dominiku Baraču kaznu "smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava ". strijeljanjem izvršena je na groblju u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945. Posmrtni ostaci o. Dominika Barača kasnije su

i poduzetna redovnica. Na kraju je radila u bolnici u Vinogradskoj ulici, na dječjem odjelu. Ozna ju je osudila na smrt strijeljanjem zbog služenja neprijatelju. Strijeljana je 30. lipnja 1945. i bačena u Jazovku.

sud osudio ju je na kaznu smrti vješanjem, a nakon uložene žalbe viši ju je sud pomilovao i kaznu preinačio u kaznu smrti strijeljanjem . Strijeljana je u Gospiću 16. svibnja 1946. godine.

Strmečki-Genc, Eduard Kršul, Rudolf Srnak, Božidar Micić, Emil Tuk, Branko Kuštro, Bariša Žilić i Ivan Šop; - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Božidar Petračić, Ivica Gržeta, Mijo

u četiri grupe, sudio je Vojni sud u Zagrebu po kratkom postupku. Prva je grupa osuđena 28. kolovoza 1948.: - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Drago Kutleša, Vjekoslav Bušanj, Mijo Gavran,

30. kolovoza: - na smrt vješanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Filip Radoš; - na smrt strijeljanjem : Ivan Šošić, Suljo Hajdar, Jakov Šimović, Mirko Maraković, Ante Šimić, Nikola Grbeša, Petar Jurčević, Ante Budimir i

, Ante Budimir i Ivan Marić Ikan; na doživotnu kaznu zatvora: Ivan Marić Zorko. Treća je grupa osuđena 1. rujna: - na smrt strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Mijo Javor, Slavko Unterweger, Pavao Plavšić, Mile

Martić i Zvonko Kević; - na 20 godina prisilnoga rada: Slavko Vidačković. strijeljanjem , trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju imovine: Miroslav Naglić, Dragutin Lučić, Franjo Kovačević,

naređuje Čečoviću da se vrati ponovno u borbu, iako mu je bila uništena rezervna municija. Mladić mu je čak prijetio strijeljanjem ako ne nastavi napad na Škabrnju, a da će mu on poslati streljivo. Mladić je to obećanje i održao pa su Čečoviću

1945. također je ubijen željeznom šipkom u Zagrebu, da bi poslije toga na insceniranom suđenju bio osuđen na smrt strijeljanjem kao "suradnik okupatora ".

. Takvih je bilo jako puno. Mnogi su umrli nakon razmjene. U ovih 20 godina mnogo njih više nije među nama. strijeljanjem sam osuđen zbog oružane pobune protiv SFRJ (jer sam bio u ZNG-u), zbog narušavanja ustavnog poretka SFRJ (opet jer sam

je postojala mogućnost da budala doista izgovori i ono "pali ". strijeljanjem pred Vojno istražnim Sudom u Beogradu. Inače u vojno istražnom zatvoru u Beogradu sam proveo svega 15 - tak dana, ostalo