( 1782 ) izabran je na skupštini provincije u Kreševu za vizitatora provincije. Po završetku ove službe biran je ponovo za provincijala ( 1786 - 1790 ). Posljednje godine života živio je u Fojnici. Literatura: - Benić, Bono: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. - Bogdanović Marijan: Ljetopis kreševskog samostana. Sarajevo 1984. - Jelenić Julijan: Necrologium Bosnae Srgentinae. Sarajevo 1917, str. 19. A. Kovačić Toliko bilješki, a postoji rad ( nedostupan ): Miro

i vratili su se u Vareš. Od tada u vareškoj općini živi 37 tisuća Hrvata u srpskom i muslimansko-bošnjačkom okruženju. Mali se broj vraća na svoja stara ognjišta, ali tamo nailazi na progone pa nove izbjeglice pristižu s kakanjskog i sutješkog područja. Stalno u strahu od muslimansko-bošnjačkog nasilja, krajem kolovoza 1993. godine započinje evakuacija žena i djece. U dva konvoja preko srpskih teritorija krenulo se u Hercegovinu. Bilo je ukupno oko 3.200 djece i žena .

je staro crkvište. Postavlja se pitanje zašto su franjevci mijenjali svoje boravište. Odgovor bi mogao biti u tome što se tražilo središte kraja koji su služili, a i u tome gdje se moglo kupiti zemljište. Tu je zemlju, nešto ranije, u ime sutješkog samostana, kupio fra Filip Šimić. Ulice su inače noviji naziv sela, jer se prvi put u zovičkim maticama spominje 1782. godine. U daljnjih trinaest godina u ulicama susrećemo 11 obitelji ( Krišković, Mišić, Bijelić, Agić, Zdravčević ,

oltara sa slikom "Poklonstvo kraljeva" na jednoj, a "Kristove muke" na drugoj plohi. Prva strana, dakle, pripada radosnom ciklusu i za prilike kada je oltar bio otvoren, a druga žalosnom ciklusu, kada su krila bila zatvorena. Majstor sutješkog preklopnog oltara potječe iz neke škole sa jugoistoka Europe, možda iz Štajerske, a djelo je moguće datirati u rano 15. stoljeće. U istoj riznici čuva se još i lijepi srebreni kalež, iz druge polovice 14. ili ranog 15. stoljeća. Dio

Popovićem, župnikom na Brestovsku. U pratnji vjernika kreševskog dekanata bile su i sestre Služavke Maloga Isusa koje djeluju u župi Gromiljak. Na Stadlerov dan mjeseca ožujka 2008. godine na Stadlerov su grob hodočastili vjernici sutješkog dekanata predvođeni dekanom vlč. Vitom Šošićem i ostalim župnicima sutješkog dekanata. Bilo je predivno vidjeti kako četiri autobusa vjernika hodočaste na grob svoga duhovnog velikana. O obilježavanju Stadlerovih dana opširnije

koja i danas postoji jest Franjevačka provincija Bosna Srebrena.Vrlo je zanimljivo da nju veoma često fratri nazivaju redodržavom Spomen na državu Bosansko Kraljevstvo njegovali su samo katolici Hrvati, i to sve do naših dana. Žene sutješkog kraja i danas nose crnu maramu za kraljicom Katarinom i one su toga svjesna O povodu i uzrocima pada Bosne postoje razna razmišljanja. Navedimo da je Tursun-beg osvajanje Bosne opravdavao i svetim ratom za muslimanske interese, dakle ,

. Ove, treće po redu proslave Merčeva bilo je posebno svečano. Misno slavlje predvodio je i propovijedao vlč. dr. Darko Tomašević, profesor i vicerektor na Vrhbosanskoj Teologiji uz koncelebraciju četrnaest svećenika sarajevskog i sutješkog dekanata te svećenika iz Ordinarijata i bogoslovije. Iako je radni dan, crkva je bila ispunjena župljanima Čemernog-Vogošća i hodočasnicima iz sarajevskih župa i župe Ilijaš. Sveta misa je započela svečanom procesijom svećenika i

preuzeti Dragičevićevu dužnost. Ćorić je 1748. bio gvardijanom u Osijeku. Dragičević ga 1761. kori u župi Roško Polje s nemara. Narečeni nemar se ne vidi u ovoj matici. To je neka druga priča. ( Bogdanović 2003:103 - 104 ) 12. 3. 1768 » iz sutješkog samostana p. o. Marko Ćorić, agregat iz Sutjeske, šezdesetogodišnjak « Rođen 1708. ko i Benić. 1760. 52 godine na priliku. Star i umoran za nekog te dobi u 18. stoljeću in Bosna othomana ?

, područje Podvučijaka bilo puka pustara, četiri sata duga a tri široka Početkom 18. stoljeća u ove su se krajeve naselili Dalmatinci i Hercegovci, koji su pustaru dobro iskrčili i lijepo uredili za svoje pristojno življenje. Njima su iz sutješkog samostana dolazili svećenici-franjevci, pa je uskoro osnovana i župa Podvučijak, koja je obuhvaćala cijelo područje današnje općine Odžak. Župa je prema sigurnosnim prilikama i zbog sprječavanja bilo kakvih gradnji od strane

, tra cui spiccano: Matej Zuvanelić [ Matteo Suanelich ], Franjo Blečić [ Francesco Blechich ], Jakov Senčar [ Giacomo Senchar ] e Josip Ptašinski [ Giuseppe Ptascinschi ]. « ( Lastrić 2003: 147 ) » Godine 1763. o. Franju Blekića iz Poljana , sutješkog okružja, župnika u Tuzli, mjesni turski zapovjednik, kapetan, najprije je nečovječno mlatio štapom po leđima, dok su ga sluge držale jadnika nagnuta, zatim su ga te iste sluge na kapetanov mig udarali toljagama, oborili na zemlju i

bile su i sestre Služavke Maloga Isusa koje djeluju u župi Gromiljak. Na Stadlerov dan mjeseca ožujka 2008. godine na Stadlerov su grob hodočastili vjernici sutješkog dekanata predvođeni dekanom vlč. Vitom Šošićem i ostalim župnicima sutješkog dekanata. Bilo je predivno vidjeti kako četiri autobusa vjernika hodočaste na grob svoga duhovnog velikana. O obilježavanju Stadlerovih dana opširnije možete čitati u Glasniku Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera Stadler, kao

rata protjerano njih više od 12.000. Lani je takođe donirano više od pedeset kompleta građevinskog materijala, pa je hrvatska Vlada godinama najveći donator pomoći napaćenim i po cijelom svijetu raseljenih hrvatskim porodicama iz sutješkog kraja Novim donacijama građevinskog materijala za obnovu porušene imovine očekuje se i masovniji povratak Hrvata u taj dio Srednje Bosne, a ponovni život u svojim obnovljenim kućama za mnoge je konačni kraj višegodišnje prognaničke

u ili iz mješovitog upisa 022 - 01 27. 5. 1767. iza kojeg slijede upisi na latinskom izpočetka neujednačenih rukopisa. Tuda negdje. Prethodni je također mješovit, na jednom ( dva ) jeziku i dva pisma 021 - 07 dan ranije 26. 5. 1767. Kuća braće Sutješkog samostana? Ako su braća svraćala otud se može nać više različitih rukopisa. Da pripišu štogod dok odmore od puta. O apostolskom vikarijatu in Bosna Othomana nema baš podataka na mreži. Iz ove matice ne vidimo tko je bio u pohodu i obavio

župa Strepci ( 7 članova ), 1 u Žepču ( 9 članova ) i jedna u Banja Luci u Latinskoj Mahali ( 5 članova ). Čini mi se da sam ih u 18. stoljeću pronalazio i u župi Jajce. Možda bi vam nešto više mogle pomoći kronike bosanskih franjevaca ( Kronika Sutješkog samostana, kronika Nikole Lašvanina itd. ), ali ovo pokazuje da je riječ o jednom od starijih prezimena jer inače ne bi moglo biti toliko rašireno tako rano. Matične knjige za banjalučki kraj nalaze se u biskupskom arhivu u Banja Luci i u

, s nešto drugačijim pristupom, Nedim Filipović i Srećko Džaja. Naglasak je isti: islamizacija je posljedak društvenoga pritiska i gologa nasilja. Loma etnokonfesionalnoga bića ). Nasilja. Fra Bono Benić u svom Ljetopisu sutješkog samostana donosi teži slučaj koji se dogodio mjeseca kolovoza godine 1777. Radi se o djevojci muslimanki koja je s jednim "momčetom krstjanskijem dalmatinom" pobjegla iz Skoplja ( Uskoplja ) u Dalmaciju. Turske vlasti bile su posebno