ga gledaše umolnim, do neba milim pogledom, ali kapetan ni da čuje. Njezino nježno srce provre suzami , zajeca jadna i previje se uz otca. Kapetan se nešto predomišljao, pa sada navali i starac
vil cvileći. suzami boles se odlaga; mojim se tugami svak čas jad prilaga; smrtni je nepokoj, a ljubav toj tvori, ki
. suzami natopio, i pođe u tihu noć ne bi li mu se silna bol u noćnom miru utišala. Šumno struji potok,
po svojem načinu suprug. suzami silne tuge i lomeći ruke, mislio bi: sada će propasti u crni grob. - Ja najnesretnija majka...
a kad ga vidje svega propala i dršćuća, mine ga posvema bijes. Kolarićeve oči bijahu tako zalite suzami , da nije prepoznao sam svoje žrtve. - Na vješala dakle... dotle sam dotjerao - cviljaše
, pa moja vrata bit će ti uvijek otvorena« Tomo bijaše na to ganut do suza; i Marici sinule oči suzami ; a teti Rezi briznuo iz očiju čitav potok na šalatu koju je s piletinom jela. Ovakova šta malo će
Kloride, koja prid suncem prosiva, od ke ja mnju da si slišio besideći, a ovi žiljak eto vidiš, da suzami mojimi zalivajući gojim, ovo je bil Žiljbil, mladić jedan kriposniv, gizdav i dvoran, ki u
utišiti hoteći se, u kratko, svoju lipost i žitak skončavši, ovde svoju smrt naričući i uzrok suzami na stini ovoj pojući upisa. Aj kada ja pake saznah da Žiljbil, pačeli moje srdačce, ta konac
, veće ni prirok ni jine oprave općit hotih da ovdi do sad hip i čas misto greba njegova gorkimi suzami perući pribivam. I tolike žalosti moje, moć bi da se bozi na me smiliše i, za nikoko utišit me, ov
i, za nikoko utišit me, ov cvitak od tila njegova satvoriše ki (ajme) za ugojaj moj čas i hip suzami zalivam. Od Zorice pritvor.
na se mrzim, a inoga ljubim; niti za se marim, ni najdu ni gubim. suzami se pojim, ljuti čemeri jim; ni života kolim, niti smrti želim, i jednako obim, smrt i život mrzim
s ružicami restu. Tim pritvorom ne vele vesel, dali nikuko utišen Sokolar, pokole gorkimi suzami jagodu zali, vas tužben i plačan k majci na stan dojde. Prislavka, majka njegova, tolikoje
kako i Sokolaru zaradi velike i nesredne ljubavi kigodi zal prirok ne zgodi. Da oni tolikimi suzami i molbami napokom da jim reče uprosiše. A ona po put kako od Dijane Jela u jelu, a Mare u Mramornu
prem ako diju da smrt najstrašniji konac jest, ništar manje meni se medvena vidi. Ajme čuju da mi suzami moć žitka kopni, ni ove suze istine jesu, negli tov od udi mojih ki bi htil naporito van iziti kako
i mrtva ugljedavši - pomisli svak ka nje žalost i tuge bihu. I pokol dugo vrime nad njim plaka i suzami opra, još po svojoj morskoj kriposti u hladnu i bistru vruljicu u primorju pritvori ga. I voda ta