osobito su ju cijenili i za njih je ona bila sveta biljka (kao i lovor). U vrijeme nestašica i siromaštva plodovi mirte sušili su se i mljeli u brašno.

pamet, on ošine konje i vikne: sušili zube na vlaću ispod sniga.

sadržavala barem jednu od tih boja. Pariški kongres... Sušili su se sporije od tempere i stvarali svestranije boje.Korištenje ulja i platna omogućilo je da se proširi paleta boja, a

dvorištu gajimo različito ljekovito i začinsko bilje. Najviše imamo nevena i mente. Sakupljali smo neven i mentu, sušili njihove cvatove i listove, pakirali za pripremu čajeva i tekućina za obloge.

, crvenu sortu nepoznatog podrijetla koja se oduvijek uzgajala na Susku. Dobra je kao zobatica, često su je i sušili , a najčešće radili vino ružićaste boje tipa opol. Nekad su je miješali s izvornim sortama susac i suščan crni.

o scenariju. Na nekim od tih naših druženja gostovati će i sami autori navedenih filmova. sušili žito koje je bilo od vlage nabreklo. Dođe gladan cvrčak i stade od njih tražiti hrane. Mravi mu tada rekoše: Zašto ljeti

je posebno zanimljivo - mlijeko u prahu. Da bi ga dobili, vrhnje koje su obirali s mlijeka stavljali su u plitke posude i sušili na suncu. Dobiveni prah nosili su sa sobom na osvajačkim i pljačkaškim pohodima, a po potrebi bi ga miješali s vodom i

su već 3100 g. pr. Kr. utiskivali znakove svoga klinastog pisma pisaljkama u mekane glinene pločice koje su zatim sušili . I Egipćani su također dugo vremena činili slično prije nego što su izumili papirus. Proizvodili su ga tako da su komade

onega zajdnjega kolinja sušili a ni oblekli pa ni na safteka pripravlali mislim na živine ne na pesoljupce morti se zmislite kad su se po cajtungima

Europe stigla s istočne obale Sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci, njene plodove su sušili i upotrebljavali za zimske pogače, a služila im je i kao lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba te proljeva. Osim

bili šljakeri kada ne bi otišli malo na gradilište i pripremli si sve elemente za sutrašnju šljaku. Malo kisli malo se sušili ali izgleda kao da su dosta posla obavili

su 120 osoba; prema Indijanskom uredu broj im je 1906. bio 182. sušili su ga i skladištili za zimske mjesece. Uz kukuruz uzgajali su i grah, tikve i drugo povrće a sakupljali su i orahe i bobice

preko tog unutrašnjeg neobičnog žala Zanki nam pripovijeda: Ovde na ovom unutrašnjem žalu, po oblucima ribari su sušili svoje mriže. U to doba mriže su bile od pamuka i morale su se svakodnevno sušiti. Noću bi njima lovili srdele, a po danu ih

, žutu boju. Nakon namakanja slijedilo je »kupanje«, tj. čišćenje i pranje kože. Očišćenu kožu zategnuli su na okvire i sušili . Poslije sušenja skidali su preostale nečistoće (posebice dlačice) pomoću kamena plavca. Napokon su je izglačali i

, često popraćena burnim emocijama. Ribarski mol na Mandraču, oduvijek je bilo mjesto gdje su se ribari nalazili, sušili ili krpali mreže i prepričavali ribarske dogodovštine.