slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "svitlost".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
, tajanstvenost. Veeedro nebo obasjano tisućama, miljunima zvijezda. Šetao sam gledajući put neba, kupajući se u svitlosti zvizda. O Bože koje li privilegije
sad sjao zlatni ' rast i srebrna jela, a ona crna duša već dotrčala sa slugama. Udario sjaj čak do dvorca, pa je on potrčo na svitlost ko mušica. Čim je stigo, vidio je, da je zlo za njega, al ' je prva kod njega lakomost. Odma ' on vikne sluge, da siku zlatno i
kurjak moju, već ću ti pomoći u nevolji. svitlost . Ajd, on bliže, pa vidi, da je to ukraj šume kuća iz koje pada svitlost kroz otvorena vrata. U kući nema nikog, samo se iz
drugog griju. Ide sad on dalje i jedared vidi niku svitlost. Ajd, on bliže, pa vidi, da je to ukraj šume kuća iz koje pada svitlost kroz otvorena vrata. U kući nema nikog, samo se iz sobe čuje razgovor. Došlo to njemu na ruku, što su vrata širom otvorena
onda primistio leđima do vrata, a i divera tako posio. svitlost kroz vrata.
se na nju tuže i prid oči steku zebe ter ju ruže, kako da joj reku: "Ne biše ti, sovo, hole glave dići, iz duplja ti ovo jest na svitlost ići Drugi put na oči ne iđi, ne huhuči, nego ob dan u noći kućnoj sidi i muči. "A što sova? Sidi smućena i tužna, jer navalu
ter ju bocne, pruža panđe, s krili prne, s kljunom štrocne. Glavom opet klima, kano žaleć kaže, što se zgađa njima, koji svitlost traže, kano da će reći: "Što u rastu šuplju ne ostah mučeći i u tavnu duplju" Sad krila raširi, sad razvali oči, sad
jednaku noć crnu i bili dan godinu svaku; otkud studen zime i proliće cvitno, otkud jesen, vrime otkud vodi litno; otkud svitlost prima, kakve li je moći, kuda trk svoj ima misec, kralj od noći, i zašto on ima dvanaest vrimena, tko li nadi njima toliko
unukom izrodnim dika slavnih dida s biljezima rodnim: sjaju se u slavi na sramotu tvoju starji, koji lavi bijahu u boju. Svitlost ona slavna, budući ti srna, tebe čini tavna i obraza crna. Tko mi pako može Vrime sido zvati, kad stalno ne može ni dva časa
. Što mi ne prosivaš, o lipoto ista? Tako ti sunašca i danka, o zoro, nemoj mi srdašca kinit, sini skoro Ah, ustani gori i za svitlost tanku jutrnja otvori vratca malom danku. Tako ti sunašca, otvori, o zoro, nemoj mi srdašca kinit, sini skoro Sini;
mislim: "Što je? Raduju se zori" Zato opet moje oči digo gori. Vidim: nosi u krilu ona prva vila malu svitlu vilu, jer je Svitlost bila, koja, ne znam kako, veća čudno biva neg da rastuć tako i svitlije siva. Onda svitla vila, ne znam, ili skoči il
, boje? Što Misec ne sviti? Kud s Danicom svoje zvizde krijuć hiti? Jeda se zakriva bižeć, da uteče, da ga kano kriva Svitlost ne zateče, jerbo sviti zloći i dilu opaku, koje se u noći čini i u mraku, il jer Sunce ima na kraljestvo doći, a kraljevat
se zora Kakva me probudi u snu, mislim, vila: sićah se i sudih, da jest Zora bila, - zora, a ne vila, jer i nime zore zraka svitlost bila probuditi more.
se zabili zora, da mi svane O kad mi istečeš, sunce i dan srićni, koji zapast nećeš, jerbo si dan vični Tugujem u tmini brez svitlosti tvoje: o Isuse, sini, ti si sunce moje, da te vidim, ljubim, da s tobom pribivam, da te ne izgubim, da te uvik uživam. Kada
slavnog grada jest kamenje drago, koje sve nadvlada svita ovog blago. Srebru cine nije nit svitlog poštenja, zlata svitlost gdi je i zvizde kamenja: od dijaspra zidovi, od bisera vrata, a gizdavi krovi i tle jest od zlata. Kakvo to jest misto,