i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost

posljednjeg Teološko-pastoralnog tečaja za svećenike i redovnike Riječke metropolije, održanog 26. rujna 2011, na Teologiji u Rijeci.

djelima, kreće se po »miniranom« zemljištu. Inače, kao vrlo malo stvari slike su izazvale žustru raspravu u Crkvi i teologiji . Razlog tome bilo je pitanje čovjekove istosličnosti Bogu.

priče je upotpunio slikovitim primjerima, čak je zasvirao i violinu:). Zatim nam je pričao o svojoj najdražoj temi, teologiji tijela, koja je svima, koji su ga slušali prije, dobro poznata. Njegov zaključak je da bi nas sve trebalo

teologiju na Filozofsko-Teološkom Institutu D. I. u Zagrebu (1989. - 1994.) gdje je imenovan docentom (1992.) i na Teologiji u Đakovu (1990. / 91.).

(Angelicum) postiže doktorat iz teologije, a 1975. na Alfonsianumu postiže diplomu iz specijalizacije u moralnoj teologiji . Moralnu teologiju predaje na KBF-u neprekidno od 1973. a od 1977. i Katehetskom institutu; ljudska prava predaje od

i stekao doktorat iz dogmatske teologije. Teologiji u Đakovu, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje kao naslovni docent predaje sve do sada. Mons. Hranić je autor

počiva na jezikoslovlju, književnosti, umjetnosti, geometriji, matematici, povijesti, mitologiji, filozofiji, teologiji , antropologiji, etnologiji i znanosti o kulturi. Navedeno će se u predavanju oprimjeriti tumačenjem oblika i

. Od 1979. do 1993. bio je župnik župe Pohođenja BDM Špinut u Splitu. Od 1981. uz župničku službu bio je i profesor na Teologiji u Splitu gdje je predavao svetopisamske predmete. Za pomoćnoga biskupa Splitsko-makarske nadbiskupije imenovan je

i drugo. Teologiji u Splitu.

(objavljenom u Parizu 2005.), tvrdi da temeljnu razliku između katolika i protestanata ne treba najprije tražiti u teologiji , bilo u različitim poimanjima uloge i mjesta Crkve u povijesti spasenja ili ili čak odnosâ između Boga i čovjeka u toj

službu prefekta studenata (1978. - 1980.), prefekta studija (1980. - 1986.) i rektora bogoslovije (1986. - 1989.). Na teologiji predaje opću psihologiju, psihologiju religije i katehetiku. Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim

zadaća teologa da djeluju u cilju transformacije društva. Koncept grijeha također se interpretira drugačije, pa on u teologiji oslobođenja više nije samo osoban već i sistemski, a spasenje se ne postiže samo na nebu već i uspostavom društvene

apostolata. Redovito i aktivno sudjelujemo u radu USECOM-a, Instituta za religiju i mir (Austrija) i Instituta za teologiji u mir (Njemačka).

), o jeziku fra Mihovila Radnića (S. Vulić), o djelu "Istina katoličanska" fra Antuna Bačića (I. Karlić i D. Patafta), o teologiji fra Kerubina Dellamartine (I. Mršić-Felbar) i o bosanskim klericima u Zagrebu (R. Barišić).