je rukom i rekao kasnije. Sjela sam i rukama obgrlila koljena. Promatrala sam Ozzia kako zamišljeno grize neku zelenu travčicu . Ozzie je valjda bio san svake djevojke u Slytherinu. Bio je visok, i lijepo građen, smeđa kosa koja mu je nekad padala

na želudac. aaauuuuuuuu. napišem možda o tome nešto artistički sutra ili preksutra, specijalno za našu milu Travku. Travčicu . mmmmmm..... (Merlinka. hm, znam jednu takvu, jebu je u mozak mnoge isfrustrirane jadnice i namještaju joj cijeli

I ISKUSTVIMA. mislile ste da je kurac držat u ustima dovoljno, seljačine. dajte sad otpočetka pišite nešto pametno, za travčicu . ne, nećete, jer nemate pojma. došli ste ovdje jedni drugima zapravo izjebavat mozgove. tako je to u tranzicijskim

nikne, ovisno o ovim pobjednicima na izborima. Da li su pravi izbor, suviše je rano pričati i dali će znati zasijati travčicu na golom kamenjaru iz kojeg viri puno vrtača.? Živi bili pa vidjeli.

čitavoj naciji jebe mater, Hrvatska, tko smo mi, gledatelji? Hrvatski zatvori puni su klinaca koji su negdje prodali travčicu , razbili susjedu retrovizor, ukrali na kiosku tisuću kuna. Starci moraju platiti petsto kuna ako ih uhvate da bulje u

od toga?) zaista zaslužili, pa idući puta kada djedici ostavite čašu mlijeka ili keks pored bora, ostavite i koju travčicu ili cvjetić za Rudolfa i njegove prijatelje. Sretan Božić

, gotovo nemoguć. Ipak, i čovjek se uspijeva prilagoditi brojnim nedaćama. travčicu koja niče usred raspukla asfalta. Koliko je životne snage u toj biljčici

dolazio na Srđ skupljati drva, mada je ta čestica potpuno ogoljena i u najboljem slučaju su na njoj mogli skupiti koju travčicu . U njegovu korist svjedočila su dva svjedoka koji se pojavljuju u čak tri od pet predmeta s temom zemlje na Srđu.

koji su darovani... travčicu , miris, boju, glazbu.... Muče me sjećanja.

iz bajke travčicu i ne možeš reći niti malu majcenu laž. O svemu, ali baš o svemu, moraš reći upravo ono što misliš. Bez kalkuliranja. Bez

baš prekokrasno, djetetu treba osjećaj maternice, kojeg će dobiti bivanjem sa majkom travčicu istine da malo puhnu, pa da vidimo koliko je sve to skupa zaista krasno i divno. Užasno mi ide na jetra kad netko govori ono

. Nije mi ništa padalo na pamet, pa sam nastavio kaskati. Povremeno bih se zaustavio kad bi naišao na kakvu već sasušenu travčicu pretvarajući se da grickam. Kad bih se zaustavio ja, zaustavili bi se i oni. Odahnuo sam kada sam ugledao neku ruševinu -

iz njih izbije mjehurić, dok ih još lakše upija izmučena zemlja. Izmučena, od mržnje i granata. Ponegdje obaviju neku travčicu , na nekim mjestima, gdje ima trave

neiscrpnog legneš na zemlju i opustiš se. Tad razmišljaš. Što je uopće smisao mog života, pitaš se grickajući travčicu ...? Što uopće tražim pod ovim vedrim nebom bez ijednog oblaka, tako je dosadno... htio bih živjeti, htio bih smisao

je kao proradila savjest.. i onda se kao bore protiv velikih korporacija.. Kladim se da nitko od njih nije ni jednu travčicu zasadio, a kamo li okopao vrt