, usne im se miču, šapću mu, oko njega šušti svila, već osjeća po licu topao dah pariške noći. Na otvorene prozore slijeva se u Salettijevu dvoranu srebrena mjesečina. Elvira gleda u bajnu noć i u jedan dio modroga nebeskoga svoda, na kojem trepte dvije sitne zvijezde. U srcu joj grozno i tijesno, boli ju nešto i peče, htjela bi uzdahnuti duboko, iz dna svojih grudi, odlanulo bi joj, no njezin uzdah uznemirio bi joj oca, koji se nadnio nad svoj tanjur. Poslije večere ode Alfredo k

gusjenica postaju leptiri i da si ti to gledao Jadna i ohola dušo Kao da Bog nije svaku životinju napose stvorio i u svojoj dobroti dopustio Adamu da im imena dade Gusjenice gadne plaze i jedu tvoj kupus, a leptiri lagani po cvijeću lijeću ili trepte oko svijeća na oltaru Gospodnjem. Ti si mislio da si mudriji nego Bog, jer si pomislio u svojoj oholosti da ti možeš nešto znati a da ne čuješ od njegova namjesnika sa žrtvenika svetog A znaš li ti kako je gospodin Bog kaznio ohole anđele? On ih

I dušu uzmi mi pjevaše Ciganka, a meni se oči zamagliše od suza, i sav sam drhtao. Pa kad Cigani prihvatiše nižim glasovima istu pjesmu, njezin glas činio se blistav, srebrni vez na mrku, meku baršunu. Sjetim se Ljubinih riječi kako joj grudi trepte kad pjeva, i pogledah joj ravno u prsi. Ali ona već bijaše oborila glavu i na svoje mlade grudi prekrstila ruke, te počinjala iz duboka kao da te mekom i tamnom svilom gladi i toplim ti dahom oči sklapa: Čeka me stara majka, I seja malena ...

penju stabiljke bršljana. Tada su postajala samo osam planeta. Današnji Pluton, Neptun, Uran, Saturn, Jupiter, Mars, Venera i Merkur. Na svakom planetu neki mudrac ili vila Na Merkuru je živjela Ledena kraljica. Od njenog imena svi trepte , ali je to mlada žena nježna srca Na Marsu je živio Kralj Vatre. On je bio najmoćniji od svih, a ipak nije se gurao u prvi plan. Živio je mirno i spokojno. On je imao kratku, raščupanu crvenu kosu, uvijek namršteno strogo lice, sitne crne oči i

. Sve vas lijepo pozdravljam uz .. Al ' i slatke riječi, obećanja raja Tihanice, gdje si? Što te nema? Vidim da nedostaješ već cijela 4 dana Probat ću te dozvati jednim posebnim pjesnikom .. Željan sam polja, dubrava i luga Srca što griju, što trepte i vole .. Željan sam tople riječi i zbora Brinuo sam se za Galeba, al on je joste tu Imam jednu pjesmu, stariju od sto godina, koja opisuje ekonomsku bijedu i drustvenu obespravljenost i potistenost naroda koji i pored rada jedva smogne da si

.. i pitam se: kako i kuda dalje Koliko god sam uvjerena da je taj put smisao zivota i u sustini zadovoljna da sam ga u sebi nasla, toliko ponekad zavidim onima koji ga niti ne traze .. Njima je lakse - ne poznaju i ne zele, ne sanjaju, ne zude, ne trepte , ne stavljaju dusu i srce u dlanove koje pruzaju na milost i nemilost ... I zadovoljni su Između zadovoljstva kroz bešćutnost i uz zatvorene oči, i boli uz otvorene oči, još uvijek mi je draže ovo drugo. Otvorene oči ( i otovoreno srce ) lakše

s visoka, sjajan slap i baca se u dubinu, u kamenu kotlinu. Srebro je, misliš. Užas te grabi. Kako neće Ta i ono cvijeće i drveće oko slapa dršće od straha. Sad zabljesnu i sunce nad gorom. Milijuni alema sinuše zrakom, milijuni kapljica trepte poput zvijezde na cvijeću i drveću. Uskliknuo bi, ali se kameniš. Divota je to i strahota. To je Savica, mlada Sava. Srebrna šumeći, kipeći baca se među drevnom šumom preko razmrvljenog krša, bijesna provali u Bohinjsko jezero, pa iz njeg

za ugađanje, one koja pribire mračni prostor u pravilne oblike prozora, televizora ili police, u trenu je ugođen sa strujom stvari oko i unutar sebe. Brada, usne, čelo i čeljust još uvijek su opušteni, omekšani od sna, samo oči živo trepte napinjući luk misli koje će prijenosom na papir, čim upalim svjetlo, izgubiti svoju gipkost i protočnost. Kralješci su još neko vrijeme bez osjeta, toplina tjelesnih tekućina drži ih kao slabo povezane plove. Blagodat kratkog sna

dana, I slika nam draga pred očima sinu: U ruci nam jabuke zlatne, i s jele Sve iglice sipe na rudaste vlasi, Dok slušamo bakina pričanja tihi, Da čut je i svjećicu, kako se gasi. O anđelim priče još ljepšim od našeg, Što lebdi nad drvcem i trepte mu krila, O velikom cvijeću u ukletom vrtu, I koraljnom dvoru, gdje zlobna je vila. O ponoćnom nebu nad ledenom pustom, Kud snježnom sa kraljevnom jeleni hite, O obalam cvjetnim, gdje sanje se roče U mjeseca srebru uz paome vite - Je l sjećaš

ostali ljudi počivali; i tada je pomišljao na spas svoga bijednog stada, koje je došao otkupiti. A tako su činili i apostoli; i oni bi probdjeli čitave noći, moleći se beskrajnom Stvoritelju, vrhovnom zapovjedniku milijuna zvijezda što trepte na nebu, Zakonodavcu svemira, koji uzdržava sunce i najmanju travu, i svako pojedino stvorenje vodi prema određenoj svrsi. I tajna me je noći sve više zaokupljala i u kretanju svemira osjetih bilo Onoga koji je bio u početku, koji jest sada

, pa prema tome i bussola ( kompas ), dakle i drvo i predmet od drva, u Italiju stigli iz Male Azije posredstvom akuzativa sing. od grčkoga pyksis što je prešlo u kasnolatinski buxida Mavro Vetranović na više mjesta ima busulo. K tomuj mu još trepte svi vlasi na glavi, / nesreća kad smete busulo u plavi ... A trud je najveći mrnarom trpjet sviem / po tmasti jedreći s busulom smeteniem ... Čin ' mi još tvoja vlas i velja tva ljubav, / svaki hip i svak čas busulo da je uprav Da kalamita doista "

ga ogrli oko jaka vrata, pa uzvinuvši svoju glavu nad zatiljak, upre mu crne i vlažne oči u lice i stane govoriti i jecati zanosom: - Marko, da, ja te ljubim koliko i cvijeće na humku moje majke, koliko i onoga, koji je upalio one sjajne luči, što trepte nad našim glavama. Marko, koliko već proživjesmo slatkih časova, koliko nam se već puta sastaše naše vruće usne Sunce moje, sjaji u moju ranjenu dušu, ljubi me, grli me, cjelivaj me, koliko te volja Marko, daj cjelov, osladi mi jadno i

dusa. Punite case jedno drugome, ali nemojte piti iz jedne case. Podajte jedno drugome hljeba, ali ne jedite od istog somuna. Pjevajte i igrajte zajedno i radujte se, ali neka svako od vas bude za sebe, Kao sto su strune leutove za sebe, iako trepte muzikom istom. Dajte svoja srca, ali ne jedno drugom u vlasnistvo. Jer, samo ruka Zivota moze da drzi vasa srca. I budite zajedno, ali ne odvec blizu: Jer, i stubovi u hramu razdvojeni stoje, A hrast i cempres ne rastu jedan drugom u sijenci .

Kad su se izvježbale i naučile tehniku zlatoveza vezući svilom, mogle su se okušati sa zlatnim koncem. Kada su izvezle uzorak zlatoveza preko kartona slijedi popunjavanje praznina. I tu su naišle opet na novčane poteškoće jer su ukrasi : trepte ( pule, pulice, šljokice ), ječam, kuglice, živa žica, obla žica bile veoma skupe. Jedinica mjere za kupnju šljokica je bio naprstak. Kvaliteta zlatoveza se procjenjivala sa pokrivenošću površine zlatom, nije se smijela vidjeti

najvećjemu poljskom poslu i bavljenju smetu u litu jednoga težaka vitrovi, nagla kiša, bura i gromovi. Prihod njiov poznade on dobar komad unapridak. Najprije se uspari zrak, i muhe se počinju većma bosti nego drugačije. Sunčani trakovi trepte kakono plamen i nika plava tuza valja se po zemlji. Zatim ugleda se iz daleka jedan maleni oblak, koji, kako da bi iz nike dubljine gori ushodio, od mukle tutnjave tiran, sada se u toran stvori, sada u različite kule i svake vrste pećine okrene

trepte

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov