. Ja slobodan, prez žurbe i pe? ali (nevolja) vas olah? an tudihtaj da me Morfej (bog sna) uziba o? utih...... e sad od? ega? e
usnih, strašne, čudne i pečalne tinje naskočahu me. Tako tudihtaj trapen i predljiv srcem trepeći zbujah se, i kako pravo da me
najdoh se. I na kraj staviv me reče: - A sada sam put bljudi - i tudihtaj s očiju mojih iščeze. Ja nikoliko zamišljen ostah, dali pak
nebeskomu grih nijedan jini nî tuko kuko nesaznanje mrsko, tudihtaj iz vedra neba strašnim i sverutnim triskom meu sve ke toti
na vernoj družbi, kuko bolje umih, zahvalih. Ona tad tudihtaj iščeznu. Idoh tada ja državom tom, i kroz razlik od bilja i
ništar manje mučeći staše, dokol dospivena pisanca bi; pak tudihtaj stavši se reče meni: - Stani i ti, Zorane, da i mi k družbi
okusi pak ga Jagi da; ka prez sumnje prijamši ga napi se. I tudihtaj ču da joj jad srce obuja. - Ah, Ruže - reče - ča ovo bi? Čuju da mi
plode. tudihtaj Jagicu u jagodu, a Ružicu u ružicu, onako kako zagrljene
, ljubavju sasvim ofrajani, tiho i slatko usnuše. Prisni se tudihtaj Aselu da na nebesa uznit bi i tuj čuda razlika razgljedajući
neba sverutni trisk iz sinja oblaka ispušćen Asela udri i tudihtaj u prah zavi. A tomu svidočanstva ne budući, dugo vrime po
ostaviv, muče otide. A on vas pokripljen krozi sanju, tudihtaj ustav se, umiljeno pokleknuv pram Danici na milošći i
, kako jest običaj, kim nikuko prozora um u pamet klade i pak tudihtaj misal ispusti; i dobar hip uto stavši, nijedan, budi da svi
legosmo. Ja slobodan, prez žurbe i pečali vas olahčan tudihtaj da me Morfej uziba oćutih. In vanum poeticas foras pepulit
moreš smislit naglo vuciše i u grot spravljaše, i jaki žrvni tudihtaj sve te stvari u prah samilahu, a malinar po druge brz teciše.