, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se mogu širiti i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija , virusni konjuktivitis i streptokokoze.

. U Hrvatskoj se ugrizom krpelja mogu prenijeti Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis (KME), a iznimno tularemija , Q groznica, erlihioza, babezioza i neke rikecioze.

oprati i dezinficirati. Krpelji su prenositelji raznih oboljenja kao što su: lajmska bolest, meningoencefalitis, tularemija ... Neki repelenti koji štite od komaraca, štite i od krpelja, pa je najbolje prije odlaska u prirodu zaštiti se

. U slijedećim fazama može doći do generalizacije infekta sa širenjem uzročnika u živčani sustav, srce i zglobove. Tularemija je nešto rjeđa zoonoza čiji su rezervoar divlji glodavci i zečevi, a čovjek se najčešće zarazi kontaktom sa zaraženom

do zaraze tijekom trudnoće. tularemije , leptospiroze, Q-groznice, psitakoze ukoliko se na vrijeme prepoznaju i liječe u većini slučajeva imaju povoljan

meningoencefalitisa, uzročnike hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom, uzročnike borelioze, Q-groznice, tularemije .

u pojedinim epidemijama tako i kao vodeći uzrok smrti. Treba napomenuti i da su tijekom godina bilježene i zoonoze: tularemija , Q groznica, psitakoza, leptospiroze i dr., te da je rabijes divljih životinja (prvenstveno lisica, vuk i dr.) uvijek

da su Hetiti, čije se carstvo protezalo od današnje Turske do sjevera Sirije, među neprijatelje slali ovnove zaražene tularemijom , bolešću koju uzrokuje bakterija Francisella tularensis. Iako još ne postoje snažni dokazi da su Hetiti namjerno

, hemoragična groznica s bubrežnim sindromom, limfocitni koriomeningitis, sodoku groznica, salmoneloze, tularemija , kuga te još nekoliko bolesti koje se ne pojavljuju u našim krajevima. Posredstvom pak njihovih parazita se prenose

11, Fumić 7, Jordanić 13, Ramljak 2, Kelava 10, tularemija se na području bivše općine Petrinja prvi put bilježi 1965. godine. Od tada pa do 1998. godine ona je registrirana deset

¶ tularemije ¶

¶ tularemije na području Petrinje

tularemije tularemije " vuče se "tri mjeseca: počela je krajem studenoga 1998. i završila početkom ožujka 1999. s nešto značajnijim

u drugoj polovici prosinca i prvoj polovici siječnja. Iz tablice 1 vidljivo je da je najčešći klinički oblik tularemije u ovoj epidemiji bio tonziloglandularni (78 %), što je vrlo rijetko i bit će još komentirano. Ulceroglandularna i

(3), koja prikazuje geografsku distribuciju oboljelih po "gruboj" podjeli grad / seli, opet je zapanjujuća. Naime, tularemija je u nas do sada bila izrazito ruralna zoonoza a ovdje dominira gradski živalj, koji ju je tu vjerojatno i aktivirao.