nakupina kamenja u koje je zaboden omanji drveni križ, natpis vrha (Orljak) na kamenu lijevo, a malo dalje i metalni žig ubetoniran u stijenu također lijevo. Ali najbolje je tek slijedilo dolaskom do križa kad se pod nama otvorio pogled na sjevernu

, ali mi fotoaparat nema dovoljno jak zoom za iole kvalitenije slike s tolike udaljenosti. Metalni žig je inače ubetoniran u stijenu desetak metara jugozapadno od vrha, a upisnu teku nismo primjetili. Kako je u tim trenucima već bilo 15.30

novomarkirana staza prema Bizeku (za one koje zanimaju planinarski žigovi: žig Veternice za Vrapčansku obilaznicu ubetoniran je u mali betonski spremnik na pola puta između špilje i ovdje spomenutog odvojka) I ova je staza vrlo ugodna i blago se

su radnici najprije zamijenili tračnice. Umjesto na drvene pragove, pričvrstili su ih na nove željezne nosače, ubetonirane u postojeće zidano podnožje. Stari su vagoni zamijenjeni novima, sa širim prozorima na pročelju i bez odjeljaka

postavio čak i žig s natpisom vrha i nadmorskom visinom. To je očito bilo prije postavljanja i službenog metalnog žiga ubetoniranog u unutrašnji zid kapelice i zaslužuje sve pohvale za svoju gestu.

, jer se tako smanjuje duljina, pojednostavljuje prijevoz i kontrola. Ako je stijenski masiv kompaktan, za ubetonirane cijevi može se računati da stijena preuzima dio opterećenja, što omogućava da se dopuštena naprezanja lima povećaju i

kvalitete. Teži se, u stvari, da lim ne bude deblji od 40 mm, da se može zavariti samo s unutrašnje strane. Tako se za ubetonirane cijevi smanjuje potreban međuprostor između zidova rova i lima cijevi na širinu od 300 mm.

pola sata hoda izašli smo iz šume i prvo što smo ugledali je natpis "ŽIG HPS-a" na stijeni, a gotovo trenutno i sami žig ubetoniran u istu stijenu. Izlaskom poviše stijene ugledali smo i relejni toranj na samom vrhu. Do njega nam nije preostalo više od

spomen rađanja hrvatske države. Na jednoj od skala se nalazi natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom, a metalni žig je ubetoniran u skalu poviše. Zizi je prošlog tjedna nabavila jastučić za žigove, pa je svoj Dnevnik uljepšala novim žigom. Dosad bi

mi samo pljesniv kruh. Temperatura vani je bila - 13, a u sobi je bio krevet koji je bio zaključan na zidu. Hoklica je bila ubetonirana , znao sam noćima ne spavat. Po desetorica su ulazili u samicu i navaljivali na mene. Tuku te rukama i nogama, a ruke si

šumsko raslinje. Vrh je stjenovit i obrastao grmljem. Na vrhu se nalazi metalna kutija sa upisnom knjigom i u stijenu ubetoniran metalni žig vrha. Na njemu je pričvršćena ploča uz spomen proleterske zastave koja je tu istaknuta 1. maja 1940. godine

smo prešli pod vrhom, a mi smo to vrijeme iskoristili za fotografiranje i Zizin dnevnik nadopunili još jednim žigom. Ubetoniran je u stijenu na vrhu, poviše metalne kutije s upisnom tekom devastiranom zbog padalina. A uz to od kemijske olovke ni

koji se pitaju zašto to ne napravimo sa starim kavezom, odgovor je jednostavan: stari kavez je statičan, u potpunosti ubetoniran u zemlju, a tlo koje je ondje kontaminirano nemoguće je izvaditi van i staviti novu zemlju unutra, jer osim problema

i nakon par minuta naišli na metalni tuljac s upisnom knjigom Parka prirode "Velebit ", a pored njega i metalni žig ubetoniran u stijenu. Pogled s tog mjesta je jednostavno fantastičan i seže na kompletne Baške Oštarije, koje su ime inače dobile

našeg jučerašnjeg posjeta Nakić nam je kazao da ništa ne zna o granati, ali samo da zna da je granata desetak godina tu ubetonirana , a kad smo mu kazali da postoji opasnost od granate čovjek se odmah šokirao te rekao da pozovemo pirotehničare da ovo