života iz kojeg Crkva crpi trajnu hranu i snagu, na euharistijskom slavlju stvarno se ponazočuje sam Krist, a udioništvom u njegovu Tijelu i Krvi preobražavamo se u ono što primamo. Euharistija je dakle sakrament jedinstva, a zadržavajući

Božja inicijativa zahtijeva slobodan čovjekov odgovor. Taj pozitivan odgovor uvijek pretpostavlja prihvaćanje i udioništvo u naumu koji Bog ima sa svakim od nas. Taj odgovor, isto tako, prihvaća inicijativu Gospodinove ljubavi a za pozvanoga

tako samo zvonjenje može biti »inoportuno« tj. nepotrebno i neprikladno za zajednicu koja je dosegla dostatnu razinu udioništva u slavlju. Može se, stoga, reći da potreba za zvonom u slavlju euharistije može biti stanovitim mjerilom »novoga«

raspoloženjem prima, njime se eovjek istinski pritjelovljuje Kristu raspetom i proslavljenom i prepora? a se na udioništvo u božanskom životu ". Zbog toga je krštenje "sakramentalni vez jedinstva me? u svima koji su njime preporo? eni" (UR,

je vjerom prihvatila Krista u srce, a zatim i u krilo. Zato Marija priopćuje kršćanima svoj primjer vjere i poziva ih u udioništvo u vjeri. Radi se o vjeri koja je izrasla do zrelosti. To je vjera u Boga kojega nazivamo Ocem, a Marija je ta koja vodi taj

vjekove uprisutnjivati Kristovo djelo otkupljenja dajući tako nastavak spasenjskoj zbiljnosti i omogućujući nam udioništvo u Božjoj vječnosti (usp. SC 47). Liturgija nas, aktualizirajući spasenje, koje se jednoć u Kristu dogodilo, drži u

, što si dao svoj život za svoje stado da opereš i posvetiš svojom krvlju sve one koji tvoju riječ primaju i tako imaju udioništvo u žrtvi pomirenja. Tebe, Gospodine, hvalimo i slavimo sa svim anđelima i svetima, jer si svojom krvlju uništio krivnju

da život vjernika učini živim prinosom Bogu duhovnom preobrazbom na Kristovu sliku, brigom za jedinstvo Crkve i udioništvom u njezinu poslanju svjedočenjem i služenjem u ljubavi.

svega objavljuje kao život. Posluh ljudi znači život s Bogom i u Bogu, život na njegovu sliku. Sličnost ovdje znači udioništvo u istoj naravi. Život »u sličnosti Bogu« nije dakle ljudska težnja, nego Stvoriteljev dar na samome početku života.

. Stoga udaljavanje od Boga znači udaljavanje od života. Duhovna smrt je plod neposluha, odreknuća od Boga i odbijanja udioništva u njegovoj »slici«. Pavši u ozračje smrti i lišivši se sličnosti s Bogom, čovjek sām nije bio kadar uzdići se u

su se ukriživale horizontalne i vertikalne osi. Pričest je, stoga, mogla biti doživljena kao istinski susret, kao udioništvo u novoj, eshatološkoj dimenziji življenja. Procesijski hod zajednice i sakramentalni Kristov silazak s oltara, u

dođu drugi autoriteti. Mi smo zajednica koja prihvaća Gospodina. Živjeti krštenje znači živjeti obraćenje, a ono je udioništvo u Božjem životu.

stečeni "da naviještaju ' silna djela Onoga ' koji ih iz ' tame pozva k svojemu divnom svjetlu ' (1 Pt 2,9). Krštenje daje udioništvo u općem svećeništvu vjernika. (KKC 1268)

na iznenađujući način izražava Božje praštanje i ujedno povratak u krilo Božjeg naroda. udioništvo u moći opraštanja grijeha, Gospodin im također daje vlast da pomiruju grešnike s Crkvom. Toj crkvenoj dimenziji

, i bit će njih dvoje jedno tijelo (Post 2,24). Naposljetku, Bog je htio sjedinjenju muškarca i žene darovati osobito udioništvo u svom stvarateljskom djelu. Stoga je On muškarca i ženu blagoslovio riječima: Plodite se i množite (Post 1,28). U